Organiziranjem Svesrpskog sabora i usvajanjem „Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda“ režim Aleksandra Vučića, uz pasivnu ulogu predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika i blagoslov patrijarha Porfirija, jasno je deklarirao da Srbija ne pripada europskom političkom prostoru, da ne priznaje i ne želi provoditi temeljnu baštinu europskog mirovnog projekta i europske integracije. Sa skupa su odaslane i zapaljive poruke od strane predsjednika Srbije. Od aktera skupa u Beogradu već smo čuli sve, pa je to bila izvrsna prilika da čujemo i kako promišljaju Vučićevi kritičari i politički protivnici u Srbiji i što se, zapravo, krije iza svega.

O svemu smo razgovarali s Dinkom Gruhonjićem, profesorom s Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.

Kakve je poruke svijetu i regionu, a posebno građanima u BiH poslao Aleksandar Vučić s takozvanog svesrpskog sabora na kojem nije bilo nepodobnih Srba iz Srbije, BiH i regiona?

-Poslao je uobičajenu poruku: da neće ostaviti na miru Bosnu i Hercegovinu i da će nastaviti sa huškanjem na rat. Sve poruke sa tog takozvanog svesrpskog sabora bile su u uobičajenom maniru mlitantnog velikosrpskog nacionalizma: u jednoj ruci cvijet i tobožnje pozivanje na mir, u drugoj ruci nož. Nažalost, to podsjeća na scenu kada Ratko Mladić djeci u Srebrenici dijeli bombone, a potom sprovodi genocid…

Poslao je i poruku građanima Srbije da će se nastaviti sa normalizacijom abnormalnog a da će se svako ko se usudi da drugačije misli od parole „jedan narod, jedna država, jedan vođa“ smatrati ekstremistom i protiv takvih će se sprovoditi progon uključujući i fizičko nasilje. Poslao je poruku građanima Srbije da će se cijela ova priča, kao i ona Miloševićeva koja je počela na Gazimestanu 1989. godine, završiti veoma loše po same Srbe na čiju sabornost Vučić tobože poziva. Jer, gdje god su radikali „branili“ Srbe, tu Srba danas više nema.

Kakva je uloga SPC-a u svemu, znamo li kako je sve skupa blagoslovio patrijarh Porfirije, te da je sve krenulo upravo uz moleban u Hramu svetog Save u Beogradu?

-Uloga visokih funkcionera SPC-a je uobičajena: oni saslužuju u huškanju na rat u zamjenu za ovozemaljske privilegije – mercedese, džipove, latifundije, bespravnu sječu šume na Fruškoj gori, dvore od zlata, zaštićenost od pravnog progona za pedofiliju, neplaćanje poreza… Što bi rekao kolega Branko Sekulić, teolog, govoreći o „velikodostojnicima“ iz SPC i Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj: „Kad bi se Isus sad pojavio, crkva bi ga uredno privela i razapela“. Nema tu više ni „H“ od hrišćanstva, samo beskrajna pohlepa i razvrat među tim „velikodostojnicima“. A svako pošten u tim vjerskim zajednicama, a naravno da ih ima među sveštenstvom, ne smije ni da pisne niti njihov glas može doprijeti do javnosti.

Ponovno smo svjedočili takozvanoj obrani Kosova na kojem danas ne živi ni 5 posto srpskog stanovništva, negiranju genocida i nepriznavanju Deklaracije o Srebrenici usvojenoj u UN-u, te pokušaju umanjenja njezinog značaja, spominjanju srednjevjekovnih srpskih vladara… Kako komentirate sadržaj Deklaracije, vraćaju li Vučić i Dodik Srbiju i RS u srednji vijek?

-Vraćaju, i to krupnim koracima, pogledajte samo te fotografije sa „saborovanja“, tu „simfoniju“ svetovne i crkvene vlasti, to je čist srednji vijek, onaj njegov najmračniji dio.

Kao što sam rekao, to je sve prije svega abnormalno, to je neka paralelna stvarnost koja zapravo ne zaslužuje više ni da se komentariše. Da nije tužno i opasno, zaista bi bilo komično. Uzaludno je zato baviti se logikom i pitati, na primjer: zašto svim tim srpskim nacionalistima nije valjala Jugoslavija, zar nisu svi Srbi tada živjeli u istoj državi, zašto su je ubili? Ili da ih pitamo: ako vam je zaista do svesrpskog jedinstva, zašto onda ne požurite ka EU jer bi onda svi Srbi, ne samo ovi na Balkanu, nego i oni koji žive u drugim državama koje su članice EU, takođe živjeli u istom državnom okviru, bez granica i carina, sa istim tržištem i slobodom kretanja. Ili, kako je moguće da insistirate da Kosovo ne može biti primljeno u Ujedinjene nacije i tako ističete kako poštujete UN, a istovremeno ne poštujete Deklaraciju UN o genocidu u Srebrenici, ili Haški tribunal, koji je takođe sud UN?

Na ova pitanja, naravno, nikada niko od tih kriminalaca i saučesnika u ratnim zločinima koji su uzurpirali svu vlast, zarobili sve institucije a od građana svakodnevno nastoje da prave budale i u tome beskrajno i bolesno uživaju – neće odgovoriti. Svaka njihova riječ je ordinarna laž. Oni laži i dok spavaju.

Što bi rekao kolega Pavle Radić, „Svesrpski sabor“ je u stvari „dernek srpskih upropastitelja“, na njemu su se okupili najveći neprijatelji srpskog naroda, oni koji ne prezaju da ga opljačkaju do gole kože, ali i da mu svale na leđa i optužbu da je cijeli jedan narod genocidan, o čemu samo oni uporno i neprestano trabunjaju. To rade da bi sludeli građane do te mere da zaborave ko je kriv za istorijski sunovrat Srbije iz devedesetih godina prošlog vijeka. Uostalom, „Svesrpski sabor“ je održan 8. juna, a već 9. juna se navršava 25 godina od kapitulacije Srbije u Kumanovu, nakon NATO bombardovanja, kada je Miloševićev režim defakto izgubio Kosovo, i to tako što je Srbiju doveo do rata sa cijelim svijetom. Vučić je tada bio njegov ministar ratne propagande i vidimo da je dobro izučio zanat.

Međutim, srpska agonija i civilizacijski ćorsokak u koji su „spasioci“ gurnuli cijelu državu ujedno je i agonija regiona, kazao je Gruhonjić za „Slobodnu Bosnu“.

(Slobodna Bosna, screenshot: Gradska TV)