Odnos Crne Gore prema pitanjima poput učešća naših građana u napadu na Dubrovnik i dalje je ambivalentan, a promjena će biti moguća tek kada kao društvo prestanemo tražiti opravdanja i počnemo gajiti kulturu odgovornosti i poštovanja žrtava, ocijenio je za Antenu M istoričar Adnan Prekić.

Prošlo je 35 godina od napada na Dubrovnik.

Podsjetimo, opsada grada u kojoj su učestvovale snage Jugoslovenske narodne armije (JNA) i crnogorski rezervisti i dobrovoljci počela je 1. oktobra 1991, a trajala je do maja 1992. godine.

Prekić ističe kako činjenica da je i ova godišnjica napada na Dubrovnik prošla gotovo neprimjetno, potvrđuje tezu da crnogorsko društvo i dalje izbjegava ozbiljno suočavanje sa sopstvenom ulogom u tom ratu.

„Zanimljivo je da ova godišnjica prolazi u znaku bilateralnih nesporazuma sa Hrvatskom, koji su posljedica našeg procesa evropskih integracija, što bi po meni trebalo da bude dodatni razlog za preispitivanje uloge Crne Gore u ovom prostoru. Mi smo nažalost umjesto rasprave o uzrocima, odgovornosti i posljedicama imali tišinu i nekoliko saopštenja nevladinih organizacija, ili političkih reagovanja. Takav odnos po meni potvrđuje da se prošlost i dalje dominantno posmatra kroz dnevnu politiku, a ne kao pitanje istorijske i moralne odgovornosti. Zbog toga, bez nekog otvorenog suočavanja teško možemo izgraditi društvo koje jasno zna šta želi i šta hoće da bude u budućnosti“, naglašava Prekić.

Odnos prema Baroviću pokazatelj vrijednosnog opredjeljenja društva

Admiral JNA Vladimir Barović oduzeo je sebi život 29. septembra 1991. godine, kako ne bi izvršio naređenje da sa ostrva Vis granatira primorske gradove u Hrvatskoj.

U oproštajnom pismu je napisao da to čini jer Crnogorci ne mogu uništavati narod koji im nije ništa skrivio.

U Crnoj Gori ne postoji spomen-obilježje posvećeno Baroviću.

Akcija za ljudska prava (HRA) i Centar za građansko obrazovanje (CGO) prije godinu dana podnijeli su Savjetu za davanje naziva ulica Glavnog grada inicijativu da se jedna podgorička ulica nazove po Admiralu Baroviću.

Nakon što su dobili potvrdu da inicijativa ispunjava uslove za dalju proceduru, saopštili su kako očekuju da će Savjet donijeti odluku u razumnom roku.

Prekić smatra da se odbijanjem inicijativa za podizanje spomen-obilježja i odgađanjem odluke o imenovanju ulice po Admiralu Baroviću pokazuje jedna vrsta neodlučnosti aktuelnih vlasti u Crnoj Gori da vrednuju one koji su se suprotstavili ratnoj politici.

„Barovićev čin bez sumnje predstavlja primjer lične odgovornosti, u vremenu kada su mnogi prihvatili neku nacionalističku propagandu. A sve se to dešava u trenutku kada se javni prostor u Crnoj Gori nerijetko prepušta relativizaciji zločina i veličanju zločinaca. Zbog toga, odnos prema Vladimiru Baroviću nije samo pitanje jednog spomenika ili naziva ulice, već i pokazatelj vrijednosnog opredjeljenja cijelog društva“, podvlači sagovornik Antene M.

Nema društvenog konsenzusa i državne spremnosti za suočavanje sa prošlošću

Prekić ocjenjuje da je odnos Crne Gore prema ovim pitanjima i dalje ambivalentan.

Ukazuje da formalno postoji svijest o potrebi suočavanja s prošlošću, međutim, kako navodi, izostaje jasna politička i državna spremnost da se ta odgovornost do kraja prihvati.

„Naime, mi u Crnoj Gori imamo dokumentovane činjenice, presude, svjedočenja o učešću crnogorskih građana u operacijama protiv Dubrovčana i cijelog tog prostora, ali još nemamo društveni konsenzus o njihovom značaju. I kao posljedicu svega toga imamo činjenicu da u obrazovanju i javnom prostoru nemamo dovoljno podataka o ovome i da mladi ne znaju dovoljno o ulozi Crne Gore u ovim događajima. Mislim da će promjena biti moguća tek onoga trenutka kada Crna Gora i crnogorsko društvo prestane da traži opravdanja i počne da njeguje kulturu odgovornosti, sjećanja i poštovanja žrtava za jednu po meni od najsramnijih epizoda savremene crnogorske istorije“, poručuje Prekić.

(Antena M/foto: screenshot)