Ljubljana ima spomenik Izbrisanima¹. Konačno, može se reći. Posebno stoga što svima nije ispravljena nepravda. No, spomenik stoji i, barem simbolično, lijepi flaster na otvorenu ranu. Kako smo slušali na otvorenju Novog Roga², toj palači kreativnosti, umjetnosti, zanata, inženjerstva i što li je još, gdje su se po volji kiše zatekli organizatori.

Bilo je govora … Govora Izbrisanih, nevladinih organizacija, ministrice pravosuđa i, dakako, gradonačelnika „najljepšeg grada na svijetu“. Tko god je bio prisutan i čuo taj slijed riječi, samo može doma razmišljati da li je dobro čuo, ali snimka ne laže. 

Ljubljanski gradonačelnik Zoran Janković u svom si je stilu dozvolio neukusan i posve neprimjeren obračun s bivšim korisnicima Roga, također i sa Izbrisanima. Za ne povjerovati, čak i s nevladinim organizacijama, točnije s Amnesty International. Moraš biti posebno cijepljen od osjećaja i savjesti da tako uzurpiraš svečano otvaranje obilježja koje upozorava na birokratski genocid, a kako bi se obračunao s protivnicima. 

U lice im je izgovorio da je Grad Ljubljana platila spomenik, da je Grad Ljubljana (ili pak on osobno) zaslužan jer je na gradskom vijeću prihvaćena odluka o cijelom ovom „Parku izbrisanih“ te da deložacija nije bila nezakonita jer je tako rekao sud.

Još jednom je ponovio mantru o stanovima na Trubarevoj, tik uz Centar Rog, čija je vrijednost sada narasla 50 posto (da, njegovo visočanstvo se hvali kriminalno skupim stanovima u Ljubljani). Da, to je izjavio na otvorenju spomenika Izbrisanima. I šteta što mu se tako žurilo u parlament gdje su razglabali o općinskim naknadama (po njegovim riječima borit će se da Ljubljančani i Ljubljančanke i u budućnosti ovako dobro i lijepo žive), da nije ni čuo svjedočanstva Izbrisanih koja su čitali mariborski gimnazijalci. Iste one probleme koje su nevladine organizacije i aktivisti sve ove godine rješavali na sudovima, ulicama, prosvjedima, između ostaloga, i tu u starom Rogu.

Sjedeći u prvom redu, ovom su neukusu zapljeskali (iako pomalo skrušeno i nevoljko) i prvi predsjednik republike Milan Kučan i ministrica pravosuđa Dominika Švarc Pipan.

Dakle, nakon ovog govora kristalno je jasno: Janković je postavljanjem spomenika samo oprao imidž gradske vlasti i planova koje već niz godina gledamo u ovome gradu. Nezadrživa gentrifikacija grada moguća je pak samo glasovima onih koji za par privilegija i iz osobnog interesa takvu politiku podupiru. 

Je li poslije bilo još kakvih zakuski, ne znam. Vaš kroničar ipak ne jede baš sa svakog stola.

¹ Osamostaljenjem Slovenije građani koji su imali republičko državljanstvo SR Slovenije automatski su dobili državljanstvo novonastale države. Oni koji su pak u Sloveniji imali stalno prebivalište, ali su rođeni u drugim republikama SFRJ, imali su rok od šest mjeseci da državljanstvo zatraže. Više od 25.000 stanovnika na kraju nije dobilo državljanstvo te su izbrisani iz registra stalnog stanovništva čime su izgubili sva ekonomska i socijalna prava. Ustavni sud Slovenije još je 1999. godine utvrdio da se radilo o nezakonitoj uredbi Ministarstva unutarnjih poslova dok Amnesty International brisanje ocjenjuje kao najgrublje sistematično kršenje ljudskih prava u Sloveniji. (opaska uredništva)

² Center Rog, ili, u žargonu, Novi Rog. Kontroverzni projekt gradske vlasti koja je potrošila oko 30 milijuna eura da sagradi multimedijalni centar na mjestu stare tvornice bicikla Rog. Tvornica je zapuštena ranih devedesetih, a 2006. godine nju su naselili „novi stanari“ te do deložacije 2021. godine biva domom desetinama udruga, kulturnih ustanova i umjetničkih kolektiva. (opaska uredništva)

tekst i foto: Miha Žorž (Lupiga.com)