Grupa maskiranih huligana upala je 13. oktobra 2020. na izložbu u okviru festivala „Novo doba“ u Zemunu, bacila suzavac i parala izložene radove.

Da se to desilo u Berlinu oktobra 1933, niko ne bi bio iznenađen: zajedno sa progonom Jevreja, Roma, komunista, ljevičara, LBGT osoba i svakog drugog tko se nije uklapao u njihov „novi poredak“, nacisti su palili knjige i uništavali slike da ne kvare njemački narod, posebno omladinu. Iznenađenje je, međutim, činjenica da se punih sedam decenija nakon sloma nacističke Njemačke sa njenim tretmanom „izopačene umjetnosti“ slaže ovdašnje Ministarstvo kulture i informisanja.

Elem, u svom saopćenju povodom napada na izložbu ono, istina, osuđuje „svaki vid nasilja nad umetničkim slobodama i ugrožavanje fizičkog integriteta autora“, a onda dolazi čuveno „ali“, veće od Beograda na vodi. Ministarstvo naime smatra da izložba „skarednih i nemoralnih sadržaja zaogrnuto plaštom navodne stvaralačke kreativnosti s punim pravom izaziva negativne reakcije“.

Tu nije kraj krajnje uznemirujućim nebulozama. Autori saopćenja pišu i da izložba „sa onako užasavajućim pojedinim radovima nije smela da bude otvorena“, ona „pripada ’podzemlju’ ljudskog duha“, te da „ovo društvo i dalje ume da razlikuje dobro i zlo“…

Čovječe! Da može, Jozef Gebles, ministar u nacističkoj Njemačkoj zadužen za kulturu i informiranje, ustao bi iz groba i stojeći im aplaudirao. Ima i zbog čega – potpuno u njegovom duhu, Ministarstvo u Srbiji opravdava nastavljače teorije i prakse SA odreda.

Jeste, prekršili su javni red i mir, ali zbog „skarednih i nemoralnih sadržaja“; jeste, uništavanje eksponata nije baš primjereno, ali oni „pripadaju ’podzemlju’ ljudskog duha“; jeste, batinaši uznemiruju dio javnosti, ali narod ovdje sam razlikuje „dobro i zlo“.

U svom zaključku, Ministarstvo za kulturu i informisanje praktično poziva umjetnike da se manu „skarednih i nemoralnih sadržaja“, pa ih niko neće napadati. Ovdje im još jedino fali da sami sebe proglase za cenzora koji će u dogovoru nacionalno svjesnim razbijačima određivati što je primjereno i normalno…

Moguće je da se pravi povod za ovo sramno i uznemirujuće saopćenje Ministarstva krije u zakulisnoj borbi oko ministarske fotelje. Međutim, čak i da je tako, apsolutno nije bitno.

U jednostranačkoj državi, gdje je sva vlast u rukama jednog čovjeka, gdje Vlada i Skupština služe kao njegova politička ikebana, gdje Srpska napredna stranka prožima svaki segment javnog života, a njen glavni operativac Darko Glišić smatra „demokratiju za frazu koja nam je nametnuta spolja“ – prostora za relativizaciju i zajebanciju više nema. Stvari se konačno moraju nazvati pravim imenom.

U tom smislu, saopćenje Ministarstva kulture i informisanje Republike Srbije predstavlja opasan i jedva prikriven fašistički pamflet.

(Vreme)