Skip to main content

FHP objavio digitalni narativ o zločinima nad Hrvatima u Vojvodini

Vojvodina 30. окт 2021.
3 min čitanja

Fond za humanitarno pravo (FHP) objavio je digitalni narativ o zločinima nad Hrvatima u Vojvodini koji su počinjeni tokom devedesetih godina 20. veka.

“U periodu između 1991. i 1995. godine, na teritoriji Vojvodine sprovođena je kampanja zastrašivanja i pritisaka na hrvatsko stanovništvo, sa ciljem da se ono iseli iz svojih kuća i napusti Srbiju. Ishod te kampanje, čiji se intenzitet menjao i dostizao vrhunce u drugoj polovini 1991. godine, od proleća do jeseni 1992. i u leto 1995. godine, bilo je proterivanje nekoliko desetina hiljada Hrvata iz Vojvodine”, navodi se u digitalnom narativu.

Dodaje se da su glavni zagovornici i inspiratori kampanje zastrašivanja i pritisaka na hrvatsko stanovništvo u Vojvodini bili Vojislav Šešelj i njegova Srpska radikalna stranka (SRS).

Iseljavanje hrvatskih porodica odvijalo se pod pritiskom različitih grupa bliskih SRS-u, sastavljenih od lokalnog stanovništva i militantnog dela srpskih izbeglica iz Hrvatske, kao i pripadnika dobrovoljačkih jedinica iz Srbije koje su učestvovale u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (BiH), piše u narativu na sajtu zonaneodgovornosti.net.

Dodaje se da se kampanja zastrašivanja odvijala uz znanje i prećutno odobravanje političkih struktura Srbije.

“Pored toga, u pojedinim aktima nasilja nad Hrvatima učestvovali su i pripadnici MUP-a Srbije, kao i pripadnici rezervnog sastava Jugoslovenske narodne armije (JNA). U prisilnom iseljavanju vojvođanskih Hrvata značajnu ulogu je imao i Resor Državne bezbednosti MUP-a Srbije”, navodi se u narativu.

Objašnjava se da je proterivanje hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva širom Vojvodine vršeno po istom ili sličnom obrascu.

“Prvo bi se u naseljima nastanjenim hrvatskim stanovništvom pojavila lica nepoznata meštanima, koja su obilazila kuće lokalnih Hrvata i raspitivala se kod vlasnika za mogućnost zamene imovine. To je bilo praćeno telefonskim pretnjama, objavljivanjem i slanjem pretećih letaka i pisama, ispisivanjem pretećih grafita, javnim prozivkama pojedinačnih ljudi i upadima u kuće, a zatim i podmetanjem eksploziva i bacanjem bombi”, piše u narativu.

Dodaje se da su zabeleženi slučajevi fizičkog nasilja nad vojvođanskim Hrvatima, kao i slučajevi ubistava hrvatskih stanovnika, dok su na javnim skupovima, najčešće u organizaciji SRS-a, Hrvatima upućivane pretnje, kao i ultimatumi za iseljenje.

Navodi se da su se u Vojvodini etnički motivisani incidenti sporadično dešavali već od jeseni 1990. godine, a prvi zabeležen incident bilo je podmetanje eksploziva u franjevačkom samostanu u Baču, u jesen 1990. godine, nakon čega je taj samostan bio oštećen u još dva navrata.

Od septembra 1991. godine do avgusta 1992. godine, JNA je na teritoriji Srbije uspostavila više logora za Hrvate: u Stajićevu kod Zrenjanina, u kasarni JNA u Zrenjaninu, u Begejcima kod Žitišta, u Kazneno-popravnom zavodu u Sremskoj Mitrovici, u vojnom zatvoru u Šidu, u Kazneno-popravnom zavodu i Vojnom zatvoru u Nišu, Aleksincu, kao i u Vojno-istražnom zatvoru u Beogradu i u podzemnim objektima Instituta za bezbednost na Banjici u Beogradu, piše u dosjeu.

Precizira se da su u logore dovođeni hrvatski civili i vojnici s područja Vukovara, Osijeka i Vinkovaca, a ukupan broj zarobljenika u tim logorima bio je oko 7.000, a zarobljenici u tim logorima bili su izloženi torturi, izgladnjivanju i ponižavanju.

Navodi se da je u periodu između dva popisa stanovništva, 1991. i 2002. godine, na teritoriji Vojvodine primetno smanjen broj Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva.

“Broj Hrvata se smanjio u 39 od 45 opština u Vojvodini, a na teritoriji cele Vojvodine broj Hrvata smanjio se za 18.262, to jest za 24,41 odsto. Smanjenje hrvatske populacije u Vojvodini je u najvećoj meri posledica politike progona hrvatskog stanovništva u periodu od 1991. do 1995. godine”, piše u narativu.

Dodaje se da je najveće smanjenje udela hrvatskog stanovništva u ukupnom broju stanovnika zabeleženo u Šidu i iznosi 65,5 odsto.

“Na nivou naselja, najveće smanjenje zabeleženo je u šidskom selu Kukujevci, gde su, prema popisu iz 1991. godine, živela 1.622 Hrvata i oni su činili 89 odsto ukupnog broja stanovnika sela. Broj Hrvata u Kukujevcima je 2002. godine pao na 72, odnosno na 3,2 odsto ukupnog broja stanovnika sela”, navodi se u narativu.

Presuda Vojislavu Šešelju od 10 godina zatvora pred Haškim tribunalom je ujedno i jedina presuda koja je pred međunarodnim i domaćim sudovima izrečena za prisilno iseljavanje Hrvata iz Vojvodine, odnosno Hrtkovaca.

Dana 27. februara 2004. godine, Skupština Vojvodine donela je Deklaraciju o pozivanju na povratak svih građana koji su bili primorani da napuste Vojvodinu u periodu od 1990. do 2000. godine.

Skupština Vojvodine je tom deklaracijom pozvala sve one građane „koji su bili primorani da napuste Vojvodinu u periodu 1990–2000. godine, usled političkih, ekonomskih, etničkih razloga, da se vrate u Vojvodinu“.

Poziv, međutim, nije doveo do povratka Hrvata u Vojvodinu, kao ni do izgradnje sećanja na događaje koji su doveli do njihovog odlaska. 

“Pritisci i nasilje kojima su bili izloženi vojvođanski Hrvati tokom devedesetih više nisu tema u javnosti u Srbiji. Političari na vlasti o tome retko govore, medijski izveštaji skoro da ne postoje, a nijedan zločin nad Hrvatima na teritoriji Vojvodine nije memorijalizovan. Umesto toga, Vojislav Šešelj je sredinom 2018. godine kupio kuću u Hrtkovcima, u kojoj se od tada održavaju kongresi Srpske radikalne stranke”, piše u narativu. 

(Autonomija)