Ima taj legendarni minijaturni monolog Zaima Muzaferije iz TV filma Ovo malo duše u režiji Ademira Kenovića (scenario potpisao Ranko Božić) kada kultni epizodni glumac priča o biblijskom postanku svijeta za koji je čuo od izvjesnog Čeha. A priču počinje frazom: Dobro se sjećam. Kao da je on lično prisustvovao prvim trenucima stvaranja svijeta.

Tako se i ja dobro sjećam izbora u Mostaru 2021., jer sam tada ganjao kalifornijsku pastrmku u Neretvi, prije ulaza u ovaj tragični grad. Sjećam se kako sam likovao kada su Naša stranka i njena zastupnica (s licem nezainteresovane penzionerke) suzdržanošću omogućili pobjedu kandidata iz HDZ-a. U kojem je sasvim normalno da se Partizansko groblje uništava kad god se to lokalnim ustašama prohtije. Kao i ispisivanje nacističkih simbola po istom groblju. To je nama naša izborna borba dala da možemo posmatrati kako se u Mostaru ukidaju ulice prema nekim ustaškim velikašima kako bi se HDZ BiH dodvorio državi Izrael (i njihovim biznismenima) i malo popravio svoj imidž pred političarima iz EU-a i USA. Mogao bih upotrijebiti termin „euro-ustaše“, ali, evo, neću, da ne povrijedim nečija osjećanja.

Nije kod nas problem samo u tome što se malo ko usuđuje stvari nazvati pravim imenom, i zašto bi bila uvreda nazvati nekoga imenom na koje je ponosan. Tako je imidž Mostara uljepšan, ali na terenu i dalje ostaju iste snage destrukcije. To su one koje su anti-antifašističke, da budem politički korektan.

Rekoh: malo sam likovao kada je Naša stranka predala grad na upravljanje ljudima koji će glumiti „europejstvo“ onako kako ga glumi njihov stranački poglavar, koji se, evo, kao javno izvinjavao što su neki ljudi morali biti privedeni u hrvatske koncentracione logore u okolini Mostara tokom 1993. Onda je brže bolje rekao kako mu je žao svih žrtava, „uznika“, te kako se u Mostaru na mjestu Četvrte osnovne škole (Poskok: Logor Armije BiH iz kojeg se strahote još prepričavaju) nalazi državna ustanova. I kao niko se ne buni zbog toga, ali našli se logoraši buniti što će muzej HVO-a biti u Heliodromu, tamo gdje su držali Mostarce, Jugoslavene, Bošnjake, Srbe, Ostale u „uzništvu“.

Likovao sam iz jedinog razloga: jer nisam podnosio SDA i sve što su oni sistematski (sustavno rekao bi poglavar) radili na uništenju bh. društva iznutra. A nije da nisu svojski radili i nije da nisu ovo društvo toliko uništili, da su sada vodeći ljudi na najodgovornijim državnim funkcijama baš otpadnici SDA. Njih nekolicina zajedno imaju više od 100 godina staža u omraženoj im stranci.

Problem je što mnogi ljudi i dalje ostaju zarobljeni u mržnji spram SDA u tolikoj mjeri da će se autodestruktivno naslađivati svaki put kada Trojka učini neki kompromis koji ide na štetu države i državnosti BiH. Takvi ljudi će likovati čak i onog trenutka kada im granate počnu padati po glavi, jer je mržnja opasno pogonsko gorivo bez obzira prema kome je uperena.

U engleskom jeziku postoji odlična fraza koja govori kako emocije kao oblak zaklanjaju racionalno rasuđivanje. Tako su ove naše „hairlije“ zadojene mržnjom i ja tu mržnju apsolutno razumijem, ali ne dopuštam da mi ona, svojom sjenom, prekrije moć zdravorazumskog rasuđivanja. Ne može SDA biti zlo a HDZ BiH biti koalicioni partner. Niti SNSD može biti dobra i normalna stranka kako se naivni bivši kantonalni premijer nadao da će se Dodik prodobriti. E moj jaro, amaterizam se u politici žestoko plaća. Koju ćemo cijenu svi platiti zato što je Trojka odlučila igrati ulogu „plemenitih domorodaca“ (koji će sarađivati sa kolonijalnim upraviteljem Šmitom) to ćemo tek vidjeti. Ali, može se štošta naučiti na primjeru Kosova od kojeg sada EU i USA okreću glavu, jer kosovski premijer Kurti predstavlja sve ono što trojkaški lideri nikad neće biti. Ima stav, mišljenje, nepokolebljivu čvrstinu, jasne i pametne odluke.

Opasno je kada ti mržnja sprečava moć normalnog rasuđivanja, pogotovo kod ljudi koji su izašli iz skuta, ispod šinjela, sa mindera SDA škole mišljenja.

Ali, ‘ovo je Bosna jednom shvatite’, kad je to davno napisao Nazif Gljiva. U toj i takvoj Bosni i Hercegovini ljudi se vole naslađivati mukom prvog komšije, prijatelja, brata, oca, majke, sestre. Najviše mrze one koji su im najbliži. Nije bitna cijena koju će platiti za mržnju. Bitno je da osjećaju kako mržnja kola njihovom krvotokom. To što će i oni potonuti zajedno s objektom svog mrzilaštva, njih ne zanima.

Naredno vrijeme će pokazati koliku ćemo cijenu platiti, jer smo podržavali stranke koje su pristale na svaki kompromis na štetu državnosti ove zemlje. Spisak tih kompromisa je dosta dug i nije konačan. Sve što su ove stranke obećale prije izbora one su odmah pogazile i gaziće dok god im to treba za podjelu moći i vlasti. Davno sam im predložio da naprave majice sa logom: „I SDA je to radila!“ Jer im je to jedino opravdanje za sve što urade u suprotnosti sa predizbornim obećanjima. Džaba im ponavljati da su dobili izbore jer su obećali ljudima da neće biti kao pomenuta stranka. Kako vrijeme pokazuje biće oni i gori.

„Al’ samo u nake jabuke da ne diraju“, govorio je Zaim Muzaferija sjećajući se kako je Bog stvorio svijet prema kazivanju izvjesnog Čeha.

(Radiosarajevo.ba, foto: N1)