Od kulture pomirenja ne treba odustati čak i kada ne daje rezultate, ali ona sama ne može pomjerati planine, poručio je bosanskohercegovački pisac Faruk Šehić.

On je, u intervjuu agenciji MINA, naveo da su države bivše Jugoslavije sve dalje od bilo kakvih oblika građanskog društva, u kojima su građani sa tih prostora nekada živjeli.

“To se raspalo davno, prije početka devedesetih i prije rata u Hrvatskoj i BiH. Ta supstanca je nepovratno iščezla, a ratovi su je dodatno učinili utopijski nemogućom”, rekao je Šehić.

On smatra da je takvo stanje, zajedno sa globalnim dešavanjima i opštom idiokratijom, dovelo do toga da je građansko društvo daleki san.

“Zapravo, niko ga i ne želi, jer je lakše vladati amorfnom masom građana koji i nijesu građani, nego nekakvi nazovi stanovnici nekakvih gradova. Sve su tu ruine od društava i država, sve je surogat”, naveo je Šehić.

Prema njegovim riječima, od kulture pomirenja ne treba odustati “čak i kad ne daje neke rezultate, a uvijek daje dobre rezultate”.

“Samo, to ne može pomjeriti planine, jer se previše očekuje od pomirenja”, rekao je Šehić.

On je ocijenio da je u Bosni i Hercegovini (BiH) pomirenje trenutno nemoguće, dodajući da je jedan od razloga u tome što zločinci uživaju sve počasti u svojim sredinama i društvima.

“Mislim na one koji nijesu ni sudski proganjani, nego su slobodni “građani”. Svaki dan se sreću sa svojim žrtvama koje su premlaćivali u logorima i slično”, dodao je Šehić.

Kako je naveo, pomirenje u BiH nije moguće jer je politički vrh Republike Srpske (RS), zajedno sa opozicijom, napravio krizu samo zbog Zakona o zabrani negiranja genocida, koji je nametnuo Visoki predstavnik Valentin Incko.

“Zamislite situaciju da morate reći nekom dobronamjernom Evropljaninu da se političari u RS-u bune jer im je Incko nametnuo zakon koji im zabranjuje da osuđene ratne zločince slave kao heroje”, rekao je Šehić.

On je kazao da postoji bezbroj primjera u kojima su se ljudi sami pomirili, dodajući da je situacija na terenu, među običnim svijetom, dosta bolja od ponašanja političara u javnom prostoru.

“Nade ima, ali i razloga za strah od novog rata”, smatra Šehić.

On je ocijenio da je poslijeratna propaganda u Srbiji napravila „legije mladih ljudi koji žude za ratom“.

“To je najveće zlo režima u Srbiji. Naučili su ih da im je Ratko Mladić heroj, a on je ono čega svaki civilizovani stanovnik ove planete može jedino da se stidi, jer pripada ljudskom rodu kao i đeneral zločinac”, rekao je Šehić.

On je dodao da se uzroci takvih pojava nalaze dublje u sistemu, dodajući da je “lakše biti desničar i fašista jer onda je svijet razumljiviji”.

“Imaš “nas i njih”, a “njih” treba istrijebiti. Vratiti se starim vrijednostima porodice, religije, društva u drvenim idiličnim kolibama, koje nikad nije postojalo, u okrilje nacionalne idile i jedinstva, koje, opet, nije nikad postojalo”, naveo je Šehić.

Upitan kako, kao neko ko je i sam živio rat, gleda na porast desnih narativa među mlađom populacijom, naveo je da su za to odgovorne države i oni koji dizajniraju ta društva.

Šehić je ocijenio da je odgovornost i na stanovnicima tih država, dodajući da je u državama bivše Jugoslavije “bitniji navijač od umjetnika”.

“Ljudi su utrenirani da mrze, da su oni žrtve, iako bliska istorija kaže da su njihove vojske činile strašne zločine i genocid. Sve je obrnuto, kao u nekom izokrenutom svijetu. Treba se boriti s tim”, naveo je Šehić.

Upitan na kome je odgovornost da radi na samom pomirenju i širenju kulture međusobnog razumijevanja, Šehić je odgovorio da države to ne rade, već aktivisti i nevladine organizacije.

“Mnoge stvari su na sebe preuzeli pojedinci i grupe ljudi, jer je država zakazala. Nažalost, u BiH je sve na jednom čovjeku, mislim na pojedincima”, rekao je on.

Šehić, koji je nedavno objavio roman “Greta”, čija je protagonistkinja antipod negativnih pojava, naveo je da takvih ljudi ima i na Balkanu.

“Možda su u manjini, ali sve uvijek i zavisi od jednog čovjeka, koji može sve promijeniti. Willy Brandt je bio jedan čovjek, kao Martin Luther King, da spomenem samo neke ljude dostojne svakog poštovanja”, dodao je Šehić.

On je kazao da se pomirenjem i konstrukcijom dobra bavi u svojim knjigama i tekstovima, vrlo jasno i precizno.

Na pitanje da li to znači da umjetnost danas mora biti angažovana, on je kazao da ne mora, ali da je “više kao takvu voli i cijeni”.

“Moja književnost je takva, ali književnost je prostor slobode pa tako može svako da radi i piše šta hoće”, pojasnio je Šehić.

Citirajući njemačkog autora Sebastijana Hafnera, on je kazao da tridesetih godina 20. vijeka u njemačkoj književnosti, poeziji nikad nije bilo više pjesama koje su govorile o ljepotama prirode, o cvijeću, pticama, idili i harmoniji.

“To bi bilo u redu, ako ne bismo znali za Holokaust i da su logori smrti radili punom parom. U teškim vremenima se mora biti angažovan, jer te može lako progutati mrak istorije”, rekao je Šehić.

Prema njegovim riječima, kako bi preduprijedio te negativne pojave, običan čovjek može da se obrazuje, uči i da radi na sebi.

“Mislim da sudbina svijeta zavisi od svih ljudi, od najbeznačajnijeg stvora na planeti, pa tako i od jednog jedinog čovjeka. Treba svako da radi svoj posao najbolje što može”, rekao je Šehić.

On je kazao da je potreban svijet progresivnih ljudi, a ne “pećinskih, koji se zalažu za ekskluzivna etnička i religijska prava”.

“Ja sam građanin svijeta i ne postoji ništa na ovom svijetu što me može skrenuti s mog puta. A taj put je onaj gdje su svi ljudi jednaki i isti”, poručio je Šehić.

(Antena M/Mina, foto: N1)