Na portalu ovdašnje informativne televizije danima je najčitanija vijest o jadima nekog engleskog manekena koji je ugradio zubne navlake negdje u Turskoj. Jedan dan je primat ovoj vijesti/članku oteo kratak tekst i video o tome kako je neki fotograf neđe otjerao medvjeda koji se zaputio da naruši idilu safari turista. Trajalo je kratko to bivanje u žutoj majici vodećeg na Tour de Glupost koju je preoteo nesretni engleski maneken.

Prikazana je i fotografija sa šiljatim zdravim zubima mladog manekena. Kaže pisac članka da su mu zubi zašiljeni kao u ajkule. Ne znam kako se to inače šilje zubi kada se na njih hoće staviti navlake. Plus fasete nisu isto što i krunice/navlake, ali ko bi ulazio u neobrazovanost kvazinovinara koji nam je ispričao priču o jadnoj sudbini manekena iz bogate Engleske.

Može li ovo biti lakmus papir pomoću kojeg ćemo vidjeti koliko su naši građani zabrinuti Dodikovim udarom na zadnju instancu odbrane državnosti ove zemlje, na Ustavni sud. Mislim i znam da može. Takvi su naši ljudi, ništa ih ne može uzbuditi, ni snajperi sa Holiday Inna ni granatiranje iz proljeća 1992. Ne vjeruju svojim očima, a ni tuđima, samo vjeruju da maneken iz Engleske ima zube kao ajkula i da je to nešto bizarno, neprirodno. Na fotografiji maneken je uplakan do bola, sa napuhanim usnama kao da ih je pirio onaj što je napirio i Rifata iz Cazinske audicije.

I šta sada što smo godinama pisali o tome šta je namjera i cilj Milorada Dodika, ili ravnatelja iz firme Soko, rentijera logoraša iz Heliodroma – Dragana Čovića, pa ništa. Botovi i ideolozi Trojke će opravdati svaki potez koji nas za milimetar približava onoj čuvenoj metafori Radovana Karadžića – autostradi pakla. Kao što će i samoproklamovani vođa svih nas u BiH kojima je ova zemlja jedina koju imamo, Nermin Nikšić, prosipati floskule kako će se on prvi boriti ako rat bude jedina opcija. Naravno, to mu je uvod da kaže da treba ići ka novim kompromisima, iako je svakom normalnom jasno da nakon ovog zakona NSRS Miloradu Dodiku ne treba dati nikakav ustupak. Ali, naše vrle kompromislije će otići i korak dalje, jer se po holovima u Bruxellessu priča kako treba pregovarati čak i o zakonu o Ustavnom sudu. A Trojka samo radi što im se kaže. Bilo EU ili strane ambasade.

Ipak, najjače su mi šuplje koje lansira Nermin Nikšić, i već ga zamišljam kako se penje na Zlatište pod punom ratnom spremom da skine zastavu Srbije sa onog vozila za spuštanje niz tračnice alpine coastera. Vidim i druge demagoge i populiste iz Trojke, i onog što ima dva plana, koji je rekao da su oklopni transporteri policije RS-a glineni golubovi. Pretpostavljam da ih se može gađati lovačkim puškicama.

Činjenica je da nikad gore i nesposobnije ljude nismo imali na vlasti na ovom dijelu teritorije koji je odbranila Armija R BiH. Možda je i bilo gorih ali nisu imali nesreću da vladaju u ovakvom trenutku kad USA administracija misli da će potpomažući velikosrpski nacionalizam pomoći da se održi mir na Balkanu. To je isto kao da sa upaljenom let-lampom hodaš benzinskom pumpom pomalo pijan i načet uticajem opojnih narkotika.

Ljudi koji su oteli moj izborni glas su odlučili da će slušati sve što ima se kaže u ambasadama. Odlučili su da pogaze sva predizborna obećanja, i da odu u smjeru kompromisâ koji su put laganom umiranju države.

Svi vanjski i domaći analitičari koji nisu trojkaški obojeni znaju o kakvom se planu o preraspodjeli moći na Balkanu radi, jedino Trojka sistematski laže i obmanjuje ljude da je to kako bi ušli u NATO i EU. Pri tome su izbrisali NATO tamo gdje je to Dodik tražio, počev od kupovine helikoptera i naoružanja za OS BiH. Demagozi će onda reći kako su za NATO, a u stvarnosti se uvlače Dodiku i to rade od prvog dana samo da bi ostali na vlasti. Biće upamćeni kao ljudi koji su nivo bitnosti državne vlasti sveli na minimum zarad svojih ličnih ambicija. Poput mesijanskog Dine Konakovića koji mudro ćuti na Dodikov pravni udar na zadnju liniju odbrane ove države. Ili nisam upratio fejsbuk obraćanja, gdje vrli političari skupljaju populističke lajkove i nekakve rejtinge. Kao da fejsbuk nije zadnja kloaka socijalnih mreža, a jeste.

Meni je, ipak, najviše žao onog manekena i zuba koje su mu našiljili tako da sad liči na ljudoliku ajkulu sa napuhanim usnama.

Zato lagana sedacija lažnim vijestima masovne publike pa uz to je lakše progutati svaku „žabu“ koju nam predstave kao prelijepu princezu.

Ovisimo o nesposobnosti ljudi čija potkapacitiranost je užasavajuća. U njima nema ni traga od ičega što je bosanskohercegovačko, osim apatije i bezvoljnosti. Da i moja glava nije ulog u tome što oni rade shvatio bih ovo kao razlog da se demonski ismijavam njihovim političkim nebulozama. Samo što me historija drukčije učila, jer ona je ovdje samo učiteljica smrti, nikad života. Zato sve ovo ozbiljno doživljavam. A za bezbrižne preporučujem rubrike najčitanijih vijesti.

(Radio Sarajevo, foto: N1)