Pojedini posmatrači vjeruju da bi trenutni izraelski rat u Gazi mogao preokrenuti opasan status quo naglavačke, zbog čega ga često upoređuju s Oktobarskim ratom iz 1973. u smislu razmjera neuspjeha izraelskih obavještajnih službi, gubitka povjerenja izraelskog javnog mnijenja u svoju vladu te nacionalnog šoka koji je uslijedio.

Ovim uvodom Aaron David Miller i Daniel C. Kurtzer započinju zajednički tekst objavljen u magazinu Foreign Affairs. Ideje da će Izrael napustiti Gazu nakon što tamo završi svoje vojne operacije i da je Palestinska uprava (PA) u stanju da brzo i zvanično preuzme vlast nisu realne, smatraju dvojica autora.

Američki predsjednik Joe Biden najavio je da se region ne smije vratiti u stanje u kojem je bio prije 7. oktobra. Međutim, ako Biden zaista želi promjene, navodi Foreign Affairs, njegova administracija mora poduzeti hrabrije političke poteze, bez obzira što je to politički rizično.

Ograničeni partner

Na papiru, kako autori kažu, najbolja opcija za budućnost Gaze na duže staze je palestinska vlast koju vodi revitalizirana i legitimizirana Palestinska uprava iz Ramallaha. Međunarodna zajednica je već vidi kao legitimnu vlast u Gazi, kao i na Zapadnoj obali. Međutim, ta vlast nije bila u stanju zaštititi Palestince na Zapadnoj obali od napada izraelske vojske i napada doseljenika tokom ovog rata.

Također, nije mogla utjecati na tok izraelskih operacija u Gazi. U isto vrijeme, Islamski pokret otpora Hamas ima sve veći ugled na Zapadnoj obali od napada 7. oktobra i nakon puštanja na slobodu stotina palestinskih zatvorenika iz izraelskih zatvora.

Prema Foreign Affairsu, vraćanje povjerenja Palestinaca u Palestinsku upravu zahtijevat će mnogo truda i vremena. To bi zahtijevalo od Palestinske uprave da održi poštene i slobodne izbore na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze, te da uvjeri birače da će njen cilj zaista biti okončanje izraelske okupacije i uspostavljanje nezavisne palestinske države.

Također, to zahtijeva od Izraela da riječima i djelima pokaže svoju posvećenost postizanju rješenja s dvije države, što je – kako autori kažu – nemoguć scenarij  u vrijeme trenutne izraelske vlade.

Preuzimanje vlasti

U članku se navodi da nije iznenađujuće što je rat izbio u Gazi, a ne na Zapadnoj obali. Gaza je često bila u središtu tenzija između Izraelaca i Palestinaca, jer je Prva intifada počela 1987. godine u Gazi, a bila je i žarište brojnih izraelsko-palestinskih sukoba. No, desničarska koalicija predvođena izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom fokusirala na Zapadnu obalu, pokušavajući da stvori uvjete za njenu aneksiju. Također je odbacila svaku mogućnost postizanja rješenja s dvije države.

Međutim, činjenica da je Netanyahu bio odgovoran za upravljanje situacijom u vrijeme kada se desio najgori napad i najgori obavještajni neuspjeh u historiji Izraela diskreditirao je njegovo vodstvo. Mnogi posmatrači pretpostavljaju da će njegova politička karijera uskoro doći do kraja, ali će se Netanyahu boriti da ostane na vlasti uprkos optužnicama za zloupotrebu povjerenja, mito i prevaru, jer očajnički želi izbjeći zatvor.

Ako Netanyahu ostane na vlasti, situacija na Zapadnoj obali će se vjerovatno nastaviti pogoršavati, što će možda dovesti do palestinske pobune koja će jednim dijelom biti potaknuta ekstremizmom doseljenika. Netanyahu će, također, iskoristiti u svoju korist sve što Sjedinjene Američke Države odluče učiniti ili ne učiniti.

Dvije opcije

Nakon dugog niza godina izraelske okupacije kojoj se ne nazire kraj, ove političke dileme moraju biti riješene što prije, nastavlja se u članku Foreign Affairsa. Washington ima dvije mogućnosti da to učini: ili da pokuša pomoći u stvaranju uvjeta za dvodržavno rješenje ili da se prilagodi situaciji nakon sukoba koja je gori od postojećeg stanja, ne rješava nikakva temeljna pitanja i može stvoriti uslove za novi rat.

Sjedinjene Američke Države će morati, ako budu insistirale na postizanju dvodržavnog rješenja, pomoći u koordinaciji nekoliko kritičnih procesa istovremeno, kao što je uspostavljanje mehanizama za rekonstrukciju Gaze kako bi bili spremni za djelovanje onda kada se izraelska vojska povuče, uključivanje neodlučnih arapskih strana da pomognu u održavanju reda i zakona, kao i u uspostavljanju privremene vlasti u Gazi.

Pored toga, neophodno je prisiliti Palestinsku upravu da se restrukturira kako bi povratila povjerenje palestinske javnosti i riješila pitanje izraelskih sigurnosnih zabrinutosti.

Međutim, zalaganje za rješenje s dvije države vrijedno je preuzimanja rizika. Prva stvar koju Biden mora učiniti u tom kontekstu, kako kažu autori, jeste da izvrši pritisak na Izrael da što prije prekine svoju intenzivnu kopnenu i zračnu kampanju, da poveća količinu humanitarne pomoći koja ulazi u Gazu, te da nastavi pregovore o oslobađanju preostalih ”izraelskih talaca” koje drži Hamas. Također, mora izvršiti pritisak na Izrael i Palestinsku upravu da zaustave nasilje koje čine doseljenici na Zapadnoj obali.

Dvojica autora postavljaju pitanje: ”Može li išta od ovoga uspjeti s trenutnim izraelskim i palestinskim vodstvom na čelu?”  Odgovorili su: ”Nema šanse”. Smatraju da Netanyahu i predsjednik Mahmoud Abbas moraju otići, ali čak i ako ostanu na vlasti u bliskoj budućnosti, Sjedinjene Američke Države imaju jače opcije.

Biden ne smije prijetiti da će uskratiti potrebnu vojnu pomoć Izraelu, smatraju autori, ali može jasnije dati Izraelcima do znanja da nastavak njihovih snažnih odnosa s Washingtonom zavisi od izraelskog razumijevanja činjenice da ne može ponovo okupirati Gazu, te da će njihova konačna garancija sigurnosti biti u postizanju mirovnog sporazuma s palestinskom državom koja dijeli slično miroljubivo usmjerenje.

(AJB/Agencije, foto: Beta-AP)