Na nedjeljnim pokrajinskim izborima nezadovoljstvo birača odvelo je Die Linke na prvo mjesto u Berlinu, a AfD u pokrajini Mecklenburg-Vorpommern. AfD je tamo osvojio 38,2 posto, ispred SPD-a s 35,5, dok je CDU s 4,9 posto ispala iz Landtaga. U Berlinu je Die Linke pod vodstvom Elif Eralp osvojila 25,7 posto i više nego udvostručila rezultat iz 2023. godine. Bio je to najbolji rezultat stranke na berlinskim izborima. CDU je dobio 18,8 posto, AfD 16,3, Zeleni 14,3, a SPD 12,1 posto.

Paradoksalno, uprkos svom najlošijem rezultatu u historiji na berlinskim pokrajinskim izborima, SPD sada ima presudnu ulogu u tome hoće li kandidatkinja pobjedničke stranke postati gradonačelnica i koliko će njen program biti zastupljen u novoj vladi.

Pobjeda još ne znači i vlast

Vladajućeg gradonačelnika bira berlinski pokrajinski parlament. Die Linke je osvojila 38 od ukupno 130 mandata, CDU 28, AfD 24, Zeleni 22, a SPD 18. Za većinu je potrebno 66 zastupnika. Koalicija Die Linke, Zelenih i SPD-a imala bi ih 78, pa SPD, uprkos historijskom porazu, može uvjetovati Eralpin put do Crvene vijećnice.

Prva prepreka je podruštvljavanje velikih stambenih kompanija. Na referendumu održanom 2021. godine, 59,1 posto birača podržalo je taj prijedlog, no gradske vlasti ga nisu implementirale.

Eralp ne predlaže oduzimanje stanova bez naknade. Njen plan obuhvata oko 220.000 stanova u vlasništvu privatnih, profitno usmjerenih kompanija koje u Berlinu posjeduju više od 3.000 stanova. Oni bi, na osnovu člana 15. njemačkog Ustava, bili preneseni u društveno vlasništvo i povjereni javnopravnoj ustanovi, dok bi dosadašnji vlasnici dobili naknadu. Upravo je njena visina središte spora: ona zavisi od toga hoće li se stanovi procjenjivati prema tržišnoj vrijednosti ili prema prihodima koje mogu donositi uz društveno prihvatljive stanarine.

SPD-ov kandidat Steffen Krach procijenio je trošak na 20 do 30 milijardi eura i poručio da ne želi da najveći ček u historiji Berlina završi kod Vonovije, najvećeg njemačkog stambenog koncerna i simbola korporativnog stanodavstva. Time je ukupnu naknadu, koja bi pripala većem broju kompanija, politički vezao uz njenog najprepoznatljivijeg korisnika. Eralp mu je odgovorila da je Vonovia samo prošle godine dioničarima isplatila oko milijardu eura.

Berlinski pokrajinski parlament usvojio je 12. marta, glasovima vladajućih CDU-a i SPD-a, okvirni zakon o podruštvljavanju, koji treba stupiti na snagu za dvije godine, a koalicija ga prije toga namjerava uputiti na ocjenu ustavnosti. Ipak, zakon ne sprovodi rezultate referenduma niti precizira koje kompanije i nekretnine bi bile obuhvaćene. Eralp je odmah nakon izborne pobjede obećala nastavak procesa podruštvljavanja, čime je jasno postavila početne pregovaračke zahtjeve prema SPD-u.

Rezultati izbora objašnjavaju zašto na tome insistira. Die Linke je privukla oko 75.000 građana koji 2023. nisu izašli na izbore, 51.000 bivših birača Zelenih i 36.000 birača SPD-a. Stanovanje je bilo daleko najvažnija berlinska tema, a ispitanici su upravo Die Linke smatrali najkompetentnijom za njeno rješavanje. Istovremeno, samo 37 posto vjeruje da bi podruštvljavanje velikih stambenih društava zaista popravilo stanje. Birači su, dakle, stranci povjerovali u dijagnozi, ali ne nužno i u terapiji. Taj prostor između njih pokušat će iskoristiti budući koalicijski partneri.

Njujorške lekcije za berlinsku ljevicu

Poređenje Eralp sa Zohranom Mamdanijem nije nastalo tek nakon pobjede. Predstavnici berlinske Die Linke odlazili su u New York kako bi proučili njegovu kampanju, a Eralp je radila s Morrisom Katzom, 27-godišnjim medijskim strategom i jednim od ljudi koji su oblikovali Mamdanijev izborni uspon. Katz je u aprilu boravio u Berlinu i s njenim timom razvijao strategiju kampanje.

Iz Mamdanijeve kampanje berlinski ogranak Die Linke preuzeo je, čini se, ključnu lekciju: osjećaj bijesa zbog visokih troškova života nije automatski ni lijevo ni desno politički obojen – politički smjer određuje to kome je dodijeljena krivica. AfD za uzroke problema optužuje migrante, saveznu vlast i navodnu izdaju nacionalnih interesa, dok Ljevica odgovornost usmjerava na korporativne stanodavce i političke stranke koje su omogućile kontinuirani rast stanarina.

Biografija Elif Eralp toj je poruci dala dodatnu težinu među biračima koji se rijetko prepoznaju u vrhu njemačke politike. Rođena je 1981. godine u Münchenu, nekoliko mjeseci nakon što su njeni roditelji, turski socijalisti i sindikalisti, pobjegli iz zemlje poslije vojnog udara 12. septembra 1980. Odrasla je u Dortmundu i Hamburgu, gdje je završila studij prava i položila oba državna pravna ispita. Od 2010. radila je kao savjetnica za pravnu politiku parlamentarne grupe Die Linke u Bundestagu, bila članica radničkog vijeća i tarifne komisije sindikata Verdi, a u berlinskom pokrajinskom parlamentu sjedi od 2021. U Berlinu živi sa suprugom i dvoje djece. Ako bude izabrana, postat će prva predstavnica Die Linke na čelu berlinske vlade i prva vladajuća gradonačelnica turskog porijekla.

Njena pobjeda priziva i historijsku paralelu s Ernstom Reuterom, jednim od najpoznatijih poslijeratnih gradonačelnika Zapadnog Berlina, koji je tokom nacističke vladavine živio u egzilu u Turskoj, radio kao urbanistički stručnjak i naučio turski jezik. Reuter je pred nacizmom iz Njemačke pobjegao u Tursku; roditelji Elif Eralp nekoliko decenija kasnije krenuli su obrnutim putem, bježeći od vojne diktature. Berlin tako njihove biografije povezuje preko turskog jezika i dviju vremenski udaljenih historija političkog egzila.

Sanin Mirvić (Odgovor.ba)