Nakon nedavne posjete predsjednika Srbije Tomislava Nikolića Mađarskoj, kada je, prema njegovom tumačenju, „otvoreno novo poglavlje u odnosima dveju država i najavljeno istorijsko pomirenje Srba i Mađara“, Al Jazeera istražuje šta su bile glavne prepreke u dosadašnjim odnosima.

Novinar Al Jazeere Nebojša Grabež posjetio je vojvođansko mjesto Čurug, gdje su se dogodili zločini koji, između ostalog, već 70 godina opterećuju odnose dva naroda.

Etnička slika Čuruga, s apsolutno većinskim srpskim stanovništvom, ne oslikava raznolikost kultura kojom se ponose mnogi Vojvođani.

Sjećanje na 1942. godinu, kada je pogubljeno više stotina Srba, živo je i poslije 70 godina. Prema podacima Memorijalnog društva, tokom mađarske racije pobijeno je blizu 1.300 Srba, Jevreja i Roma.

Ljubinko Perić tada je bio dvanaestogodišnjak i prisjetio se tog doba: „Kupili su ljude, lovili po ulici. Gde su kojeg videli – hodi ovamo. Terali su u magacin i kad se napuni magacin, mitraljez je bio na vratima i onda su pokosili to. Onda su neke ljude referirali, kako se to kaže, sa zapregama, tovarili u kola i nosili u Tisu. Tamo su bacali pod led, pošto je zima bila. To je bilo možda dve-tri ture tako.“

Nema Mađara

U ovoj varošici danas gotovo da nema Mađara. Početkom četrdesetih činili su polovinu stanovništva.

„Nepune dve godine posle racije, u Čurugu se dogodio novi zločin – odmazda partizana nad lokalnim mađarskim stanovništvom. Upravo ovde, na mestu nazvanom Šinternica, pokopane su žrtve čiji tačan broj je danas teško utvrditi“, izvještava Grabež.

Gotovo 70 godina ovo stradanje Mađara bila je tabu tema u Srbiji. Novinar Laslo Tot, koji je godinama istraživao ove događaje, tada je živio u Čurugu.

Tot je prepričao svoja sjećanja: „Čuo sam ta streljanja, ali ja nisam video streljanja. Ali, video sam lokve krvi kada sam odlazio u centar po pijaću vodu. Tu su se kroz centar odvlačili leševi na Šinternicu, gde su se ukopavali. Ocene koliko je tu bilo žrtava se razlikuju. Ja sam od srpskih izvora i nekih svedoka čuo oko 700. Tu se kreću“.

Primjer suživota

U periodu koji slijedi Vojvodina postaje primjer suživota različitih etničkih zajednica i multikulturalnosti. Novi problemi dolaze buđenjem nacionalističke politike Miloševićevog režima, što je kasnije podstaklo i manjinski nacionalizam.

Incidenti i nesporazumi između Srba i Mađara najčešće su se dešavali u Temerinu, gdje je bilo izraženo djelovanje ekstremističke organizacije „64 županije“.

Aleksandar Popov iz Centra za regionalizam je rekao: „U obe zajednice trebalo bi više da rade i predstavnici lokalnih organa vlasti, civilnog sektora, da dođe do većeg međusobnog prožimanja. Nije dobro ako ti imaš etnički podeljene kafiće. Nešto što je za mene bilo nezamislivo ranije. Mi smo se čudili kako je moguće da, u ono vreme, u Prištini postoji korzo u kojem s jedne strane šetaju Albanci, a s druge Srbi. A mi sada u Vojvodini imamo etnički podeljene kafiće, i to ne samo u Temerinu. Imamo i u drugim mestima gde žive Mađari i Srbi u istom mestu.“

Jedan od koraka ka približavanju dviju etničkih zajednica je formiranje komisije za ispitivanje historijskih činjenica tokom Drugog svjetskog rata i najavljeno zajedničko odavanje počasti predsjednika dviju država žrtvama tih zločina.

(Al Jazeera)