Skip to main content

DSHV: Učenici osmih razreda u Srbiji uče da hrvatski jezik ne postoji

Info 04. okt 2021.
2 min čitanja

Politički predstavnici Hrvata u Srbiji osudili su negiranje postojanja hrvatskog jezika u udžbenicima gramatike za učenike osmih razreda, ističući kako stoga ne treba da čude negativni stavovi mladih u Srbiji o Hrvatima.

Hrvatski jezik u Srbiji ne postoji, upozorio je u izjavi predsednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Tomislav Žigmanov, dodajući kako je to „vrh ledenoga brega društvenog konteksta koji uveliko opterećuje položaj Hrvata u Srbiji“.

Kako prenosi nedeljnik „Hrvatska riječ“, u udžbeniku gramatike grupe autora „S reči na dela“ za učenike osmih razreda, navodi se da srpski, slovenački, makedonski i bugarski jezik pripadaju grupi južnoslavenskih jezika „a da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci srpski jezik nazivaju hrvatski, bosanski, bošnjački i crnogorski“.

Premda se time negira postojanje hrvatskog jezika ovaj udžbenik je odobrio Zavod za unapređenje obrazovanja i vaspitanja Srbije, navodi „Hrvatska riječ“, koja se tim povodom obratila merodavnim državnim telima.

„U vezi s objašnjenjem pojmova lingvistički jezik i politički jezik smatramo da je na piscima udžbenika da to objasne. O tome ima dovoljno u udžbenicima, a tu su i stručnjaci za srpski jezik u Zavodu da provere udžbenike“, navodi se između ostalog u odgovoru Odbora za standardizaciju srpskog jezika upućenom nedeljniku „Hrvatska riječ“.

„Naš jezik obrazovni sistem Ministarstva prosvete Srbije negira. Nemojmo se čuditi stavovima dece obrazovanih iz ovakvih udžbenika“, saopštio je tim povodom DSHV na svom službenom Tviter nalogu.

Koliko se negativnosti u Srbiji pripisuje onome što ime hrvatski predznak predsednik te stranke Žigmanov ilustruje primerom proglašenja bunjevačke ikavice službenim, nehrvatskim jezikom u Subotici.

„Paradoksalno je da se u Srbiji osporava hrvatski, koji je jedan od jezika Evropske unije, a status službenog jezika dodeljuje se takozvanom bunjevačkom jeziku, koji nigde u svetu nije priznat i ne može biti priznat u punom značenju te reči. To je paradoks koji mi ovde u Srbiji živimo“, navodi on.

Kako dodaje, negiranje samostalnosti hrvatskog književnog jezika postoji kao trend, koji se i u političkom i kulturnom kontekstu u Srbiji gotovo kontinuirano pojavljuje kada su u pitanju vladajuće strukture.

„Negativna slika o hrvatstvu se tako produbljuje – sve što dolazi iz Hrvatske je upitno ili manje vredno, čak nepostojeće. To je naravno daleko od istine ali deo je naših ideologijskih okvira u kojima mi živimo“, zaključio je Žigmanov.

(N1)