Prijetnje osvetom vrlo često su urlik očajnika. Tako je izgledalo i septembra 2017. godine, kada je tadašnji lider proruskog i prosrpskog Demokratskog fronta Andrija Mandić zaprijetio tadašnjem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću da će ga skupo koštati procesuiranje pokušaja terorizma iz oktobra 2016. i da će proces biti „razmontiran u paramparčad, a Katnić poslat na margine istorije“.

UZASTOPNE PRIJETNJE

I drugi lider Fronta, Milan Knežević, tada takođe osumnjičen za učešće u slučaju pokušaja terorizma, kolokvijalno nazvanog ,,državni udar“, najavio je da će Milivoje Katnić ,,skupo platiti za ovo što radi nama i našim porodicama“.

Djelovalo je, tada, kao ponavljanje prijetnji iz očaja: Andriju Mandića i Milana Kneževića od pritvora je spasilo obavezujuće uputstvo vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića, kojeg je na to ,,prijateljski ubijedio“ crnogorski predsjednik Filip Vujanović.

Hapšenje je obustavljeno, ali sudski proces niko nije mogao da zaustavi. O upletenosti ruskih agenata GRU-a, crnogorskih političara vezanih za Moskvu i radikalne grupe srpskih radikalnih pristalica-državljana u planiranje pokušaja državnog udara u Crnoj Gori najviše su svjedočili, ne samo tužioci Saša Čađenović i Milivoje Katnić, već – dokazi britanskih i američkih službi. Pa čak i dokazi iz Srbije: predsjednik ove države Aleksandar Vučić je, bez uvijanja, kazao da je čak pripremana i likvidacija Mila Đukanovića…

Opet su i Mandić i Knežević, ovog puta sa optuženičke klupe, prijetili da „ničija nije do zore“…

I opet je djelovalo kao vika očajnika: na Dan pobjede, 9. maja 2019. godine predsjednica Vijeća Višeg suda Suzana Mugoša proglasila je krivim sve optužene za pokušaj terorizma u Crnoj Gori na dan parlamentarnih izbora u oktobru 2016. godine. Dvojica ruskih državljana, Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, devet državljana Srbije i funkcioneri opozicionog Demokratskog fronta Mandić, Knežević i vozač Čađenović – svi su dobili zatvorske kazne zbog stvaranja kriminalne organizacije, pripremanja i podstrekavanja na djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti protiv Crne Gore.

„NIČIJA NE GORI DO ZORE“

„Žalićemo se Apelacionom sudu, neko će morati da odgovara za ovaj montirani proces. Zapamtite, ničija nije gorjela do zore“, ponovio je Knežević, iako ga je malo ko tada slušao s pažnjom.

A trebalo je. Jer, ničija ne gori do zore, je li? Pokazaće se da su neki iz Apelacionog suda dobro čuli riječi osuđenih političara.

Samo, za taj kopernikanski preokret, za ispunjavanje prijetnje proruskih i prosrpskih političara, nije bilo potrebno dokazati njihovu nevinost, već stvoriti – novu političku realnost u kojoj će Mandić i Knežević, među ostalima, da uzmu stvari u svoje ruke i zamahnu bičem osvete, sada sa pozicije vlasti.

Nakon čuvenog ,,avgusta oslobođenja“ 2020. godine nije novi premijer Zdravko Krivokapić mogao da pomjera planine, kao što je umislio. Ali, pomjerena je dugogodišnja vlast i to je bio osnovni uslov. Ne za političke promjene sistema, kojih, suštinski, i nije bilo, već za – u slučaju Mandića i Kneževića, stvaranje mogućnosti da se njihove prijetnje obistine i da na priču o pokušaju terorizma bude stavljena tačka uprkos dokazima o njihovom učešću.

Počelo je sa skandalozno loše napisanom, neobrazloženom, odlukom Apelacionog suda, u januaru 2021. godine, koja je oslobodila zatvorske kazne Mandića i Kneževića, a onemogućila sutkinju Suzanu Mugošu da ponovo vodi predmet. Prvi put u istoriji Apelacionog suda vraćen je predmet Višem sudu, a naloženo da sudi – drugo sudsko vijeće?!

Sve se, naravno, dešava s razlogom: bio je to tek početak plana rušenja optužnice za pokušaj terorizma.

„ODSTRANJIVANJE“ TUŽILACA

„Očekujem da Milivoje Katnić bude suspendovan i procesuiran za zloupotrebu položaja“, kazao je prije dvije i po godine, oktobra 2021, Milan Knežević. Ovog puta nije bijesnio kao koju godinu ranije, znao je da je počelo njihovo doba.

Jer nije više bio opozicioni političar, iako se nalazio na optužnici za pokušaj terorizma. Milan Knežević je tada prijetio sa pozicije vlasti, predsjednika Odbora za bezbjednost, čovjeka kojem su dostupna povjerljiva dokumenta, koji ima državnu mašineruju pod sobom. I kojem mu sve što treba od važnih informacija dostavlja njegov politički igrač, Dejan Vukšić, tada direktor ANB-a, nekada kandidat Fronta za predsjednika parlamenta Kotora.

Stvari su se lagano slagale u mozaik čiji su okvir napravili nekadašnji osuđenici za ,,državni udar“. I osveta, ona obećana još 2017. godine, počinje da se izvodi.

Prvo je, samo četiri mjeseca nakon objave Kneževića s kraja 2021, Tužilački savjet, februara 2022. godine, smijenio Milivoja Katnića sa pozicije glavnog specijalnog državnog tužioca i to na osnovu rješenja Fonda PIO – koje je bilo ukinuto! Da sve bude zanimljivije, čelnik Fonda PIO Ranko Aligrudić i ministarka odbrane Olivera Injac poslali su Tužilačkom savjetu – neistinite informacije o stažu glavnog specijalnog tužioca Katnića. Slučajno, zar ne?

Kao što je bilo – slučajno, zar ne? – što je član Tužilačkog savjeta koji je penzionisao Katnića bio i Vladimir Novović, tada sudija u Danilovgradu. Koji će, koji mjesec kasnije, biti izabran za glavnog specijalnog tužioca, upravo umjesto Katnića za čiju je smjenu glasao.

POLITIKA I SDT

A onda, samo mjesec kasnije, 27. marta 2022. godine, ispostavljen je novi zahtjev pred novim specijalnim tužiocem. ,,Mi koliko sjutra očekujemo da Vladimir Novović podigne optužnice protiv Katnića, Čađenovića i Pažina zbog zloupotrebe položaja“, uskliknuo je, ponovo, Milan Knežević na konferenciji za medije, tvrdeći da je ,,slučaj državni udar bio Katnićeva namještaljka u korist odbrane Mila Đukanovića i vlasti DPS-a“.

Nije bilo koliko sjutra, kako je tražio Knežević. Ali nije bilo ni „malo sjutra“. Naprotiv, Kneževićev zahtjev bila je zapovijest za SDT: sedam dana prije 15. decembra 2022, krajnjeg roka koji je Viši sud odredio za izmjenu optužnice u novom sudskom procesu u slučaju ,,državni udar“, Specijalno državno tužilaštvo na čelu sa Vladimirom Novovićem dalo je nalog Specijalnom policijskom odjeljenju kojim rukovodi Predrag Šuković. Uhapšen je postupajući tužilac Saša Čađenović.

Je li slučajnost što se hapšenje glavnog tužioca u ,,procesu vijeka“ desilo baš pred isticanje roka koji je odredio Viši sud za podizanje nove optužnice? I to baš na dan kada je Čađenoviću trebalo da stignu spisi svjedočenja ključnog čovjeka u slučaju ,,državni udar“ – Saše Sinđelića – svjedoka saradnika koji se nalazi na odsluženju zatvorske kazne u Hrvatskoj?

Ništa, naravno, nije slučajno. Kao što je saopštenje Mandića i Kneževića nakon hapšenja Čađenovića – ,,da je razotkrivena posebno opasna kriminalna grupa koja je montirala i izmišljala svakakve vrste gadosti i nesojluka političkim protivnicima bivšeg režima“ – bila neka vrsta „radnog naloga“ specijalnom tužiocu Novoviću.

ZAVRŠNI ČIN

U međuvremenu, optužnica za pokušaj terorizma, koju su koncipirali Čađenović i Katnić, ostala je ista!

Ali, ništa više nije isto. Jučerašnje hapšenje bivšeg glavnog tužioca Milivoja Katnića je i formalno ,,zatvaranje kruga“: nova tužilačka vlast ispunjava sve one zahtjeve nove vlasti čiji su ključni igrači upravo Mandić i Knežević, dvojica, sada samo formalnih, optuženika. Jer, nakon hapšenja dvojice tužilaca, poslije eliminacije sutkinje Mugoše, okončan je političko-tužilački udar na slučaj ,,državni udar“.

I ima neke logike što do kraja jučerašnjeg dana nije bilo reakcije, javnih pohvala za Novovića i Šukovića, seirenja ili likovanja od strane Mandića i Kneževića. A i zašto bi, uspjeli su da obezbijede ispunjavanje onoga što su tražili punih sedam godina.

Zato i pobjednička šutnja. Osveta se servira kao hladno jelo.

(Portal Analitika, foto: Pobjeda)