Zamislite situaciju u kojoj zloglasni pripadnik “Škorpiona“ sjedi u istoj prostoriji sa Majkama Srebrenice, a to nije kancelarija Tužilaštva? Konkretnije, zamislite situaciju u kojoj su Majke Srebrenice u prostoriji sa pripadnikom jedinice koja im je ubijala sinove? E, pa nemate šta zamišljati. To se desilo prije dvedesetak dana i to ni više ni manje, nego u prostorijama Opštine Srebrenica, gdje je na svečanoj akademiji povodm Dana opštine bio prisutan i ratni zločinac Saša Cvjetan i to kao VIP gost.

Trag krvi u Srebrenici

Za one koji ne znaju, Saša Cvjetan je bio pripadnik zloglasnih “Škorpiona“, jedinice, koje je ne samo ubijala nejač, nego je svoj krvavi pir i dokumentovala video snimcima. Svi se sjećamo onog jezivog snimka, kada “Škorpioni“ u julu 1995. hladnokrvno i monstruozno ubijaju zarobljene Srebreničane, među kojima su i maloljetnici.

Tog 17. jula 1995. ubijeni su: Safet Fejzić (17), Azmir Alispahić (17), Sidik Salkić (36), Smail Ibrahimović (35), Dino Salihović (18) i Juso Delić (25).

Inače, šest Srebreničana su zarobili članovi “Škorpiona” i kamionom ih odvezli na lokaciju u Godinjskim Barama gdje su ih ubili.

E, pa pripadnik upravo tih  “Škorpiona“ je i Saša Cvjetan. Doduše, on je sa “Škorpionima“, pod pokroviteljstvom države Srbije, četiri godine kasnije, dakle 1999, počinio gnusan ratni zločin. Ovaj put, bilo je to Kosovo i bilo je to Podujevo i bila je to porodica Bogujevci.

Kako je pucati djetetu u čelo

Tog jutra 28. marta 1999. u dvorištu Halima Gashija ubijeno je sedmoro djece i sedam žena:

Shpetim (1989.) i Shpend (1986.), sinovi Safeta Bogujevci, njegova supruga Sala (1960.), Nora (1984.), kćerka Seljatina Bogujevcija, njegova supruga Shefkate (1956.), Shehide Bogujevci (1932.), Nefise Bogujevcu Llugaliu (1945.), sestra Seljatina i Safeta, njena snaja Fezdrije Llugialiu (1978.), Dafina (1990.), Arber (1992.), Mimoza (1995.) i Albin (1997.), deca Envera Durići, Fitnete (1963.), Enverova supruga i Isma (1930.), Enverova majka.

Saša Cvjetan, isti onaj koji je prije dvedesetak dana sjedio kao VIP gost u Opštini Srebrenica, bio je jedan od egzekutora.

Na djecu i žene je pucano, po izjavama svjedoka, iz pet, šest kalašnjikova nekoliko minuta. Na gomili leševa iz kojih se puši barut pomiješan sa mesom ljudskim izašlo je dijete. Maleni dječak koji je nekim čudom preživio. Dijete obnevidjelo od straha, muke i zla plačno je podiglo ruke ne bi li ga ko spasio od ovog pakla. Okrvavljeno, krvlju svoje braće, sestara i majke, gleda oko sebe. A onda mu prilazi gore spomenuti „Škorpion“ Saša Cvjetan sa svojim kolegom. I…

„P1 je rekao ‘brate, ima preživelih’, i onda se iz gomile leševa promolilo dete. Pucao mu je u čelo, dabogda nikad ne izašao, nisam mu ništa rekao, baš ništa. Posle su te leševe iznosili u šatorskim krilima i odvozili ih vojnim vozilima”.

Eto, ovo je rekao Saša Cvjetan na suđenju za sebe i zaštićenog svjedoka P1.

Saša Cvjetan, slobodan čovjek.

Saša Cvjetan, koji je sijao smrt po onoj djeci, po djevojčici Sarandi Bogujevci koja je preživjela sa čak 16 metaka u tijelu i koja je svjedočila. Saša Cvjetan koji je strijeljao devetoro drugih podujevskih civila.

Eto, taj Saša Cvjetan je već četiri godine slobodan čovjek, pred sudom te države Srbije! Ovdje je vrlo važno napomenuti da je ubica i zločinac Cvetjan i za vrijeme odsluženja svoje kazne bio u sremskomitrovačkoj zatvorskoj jedinici poluotvorenog tipa. Rodbinu je posjećivao, a išao je i – pazite sad – na odmor. To mu je valjda bila nagrada za učinjene zločine.

I eto, taj i takav čovjek dolazi u Srebrenicu, mjesto genocida, i sjedi baš u istoj prostoriji sa majkama čiju su djecu pobile njegove kolege iz jedinice.

Srbija, vječni pokrovitelj “Škorpiona“

Ali, nemojte se zavaravati, nije ovo nikakav pojedinačni incident koji se desio “tek tako“, nasumično. Ovo je jasno pokazivanje države Srbije, koja je i logistički i materijalno i ideološki stajala iz Škorpiona“. Sve vrijeme.

“Zločini “Škorpiona” u Srebrenici i Podujevu su uznemirili javnost Srbije. Snimak streljanja zarobljenih civila je pridobio javnost za žrtve. I tada je vlast, (jun 2005) zaštitila Miloševićevu Srbiju umjesto žrtve – lažima da su „Škorpioni“ kriminalna grupa koja nema veze sa državom“, napisala je Nataša Kandić svom Tvitter profilu, i ovo je sva suština.

Jer kad je ubica Cvjetan ubijao albansku djecu po Podujevu, kad su mu kolege ubijale bošnjačku djecu po Srebrenici i Trnovu, sve sa osmijehom na licu, nisu to radili samo Cvjetan i “Škorpioni“, to je radila država Srbija, koje je sve vrijeme bila njihov i poslodavac i nalogodavac. Jednako kao i Crkva Srbije, koja je uz pomoć svog sveštenstva blagosiljala ove krvnike, kako u BiH, tako i na Kosovu.

I šta na kraju sa svim ovim informacijama?

Ujeo vuk magare, da prostite na izrazu. Saša Cvjetan je nekažnjeno tog  11. marta 2022. godine u 11 sati i 9 minuta, preko Graničnog prelaza Bratunac ušao iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu, prema podacima granične policije. Onda je u društvu načelnika Mladena Grujičića, koji je pozvao njemu bliske ljude, bio na svečanoj akademiji, na kojoj prisutni nisu znali o kome se radi, pa se lijepo vratio nazad u Srbiju, koja je opet, po ko zna koji put, ostala sigurna kuća za ratne zločince.

Otkud ja znam koliko je još takvih, kaže načelnik Grujičić?

Objašnjenje načelnika Grujičića, koji obožava da se druži sa pročetničkim srpskim ultranacionalistima i koji sa njima dijeli svoje stavove u najmanju ruku je zabrinjavajuće:

“… Šta ja imam istraživati? Otkud ja znam koliko ima još takvih ljudi koji se sada šeću Srebrenicom, a koji imaju takvu istoriju. Pa dobro, mogu se raspitati kako je čovjek došao…“

I ovo je sva suština! Dakle, nije Cvjetan jedini, koji krstari tim podrinjskim prostranstvima. Ko zna koliko je takvih, po riječima rijetko iskrenog Grujičića?! A mnogo ih je! Ovo je samo vrh ledenog zločinačkog brijega i puka je sreća da je ovaj zločinac prepoznat.

Ostali?

Pa ostali, baš kako reče Grujičić, “šeću Srebrenicom“. Šeću oni i Višegradom, i Fočom, i Prijedorom, i Kozarcem, i Zvornikom, šeću po mjestima u kojim su krv nevinih ljudi prolijevali. Šeću ne samo kao slobodna bića, nego kao “ugledni građani“.

I zaista u srpskom svetu, zločinac ne da se vraća na mjesto zločina, on dolazi kao pozvan, ugledan VIP gost, dok žrtve još uvijek tragaju za kostima najmilijih.

(Al Jazeera Balkans)