Banjaluka, dobrovoljna ruska gubernija

Prekjuče je u Centralnom dnevniku Švedske televizije, vidjeli ste to sigurno, prikazana reportaža iz Banjaluke. Na gradskoj tržnici prodaju se sasvim normalno majice sa Putinovim likom i fašističkim Z-simbolom. I ne da se prodaju, nego idu kao halva. Sve, dakako, uz prigodne zajedničke fotografije Dodika sa Putinom. Narod iz kafane reporterima dobacuje: “Dodik je najbolji”, “Kosovo je Srbija, Krim je Rusija”… Po gradu su zapljuvani zidovi grafitima sa slovom Z i porukama podrške za rusku agresiju.

I ovome se mogu čuditi samo neobaviješteni ljudi, koji ne znaju da je Banjaluka odavno na sramnoj strani povijesti.

A ova Banjaluka se danas ne razlikuje ni po čemu od bilo koje ruske gubernijice u Donbasu. Ako ćemo pravo, separatističke proruske vlasti u okupiranim ukrajinskim regionima, mnogo su objektivnije i kritičnije glede zločinca Putina, sad kada im je uz pomoć ukrajinske vojske došlo iz stražnjice u glavu i kad gube teritorije na minutnom nivou. U svakom slučaju, Banjaluka sa svojom tri decenije dugom četničkom politikom pokazuje kako se od grada pravi kasabica i palanka, čiji zbirni dometi razmišljanja su jednaki umovanju svakog proruskog pijanca koji ispred seoske zadruge negdje u Zaporožju ljušti praškulju-votku dok glorifikuje Putina, namaštavajući mu predsjedničke epitete.

On još spava po navici u Putinovoj majici

Pa se onda i ne treba čuditi što je kompletna porodica Dodik izbornu pobjedu, za koju nismo sigurni ni da li je pobjeda ni da li je regularna, proslavila noseći majice Milorada Dodika, na kojima se rukuje sa diktatorom Putinom. Negdje, perverzno, Dodik ima puno pravo što ljubi fotografije sebe sa zločincem, jer mu je svenarodna ljubav prema botoksiranom kepecu iz Krmelja donijela pobjedu.

I onda je i zvanično Milorad Dodik, neotuđivi gruntovni vlasnik manjeg BiH entiteta stavio i sebe i pripadajući narod na kocku, stavljajući se najotvorenije na svijetu na stranu teroriste iz Moskve. U tom svom rektalnom alpinizmu glede Putina, otišao je toliko daleko, da ne kažem duboko, da mu i bjeloruski diktator Lukašenko može pozavidjeti.

A opet, nije sve ni do zaluđenog naroda, ni do Dodika. Ima nešto, najviše, rekao bih do međunarodne zajednice, koja osim američkih sankcija prstom nije mrdnula da obuzda i zaustavi Dodika, koji pravi neku vrstu proruske eksklave, pa je zapravo pravo pitanje, kome na zapadu odgovara ovo balkansko bure bauta sa piromanom Dodikom, koji se šibicama i fitiljem igra na njemu?

Hoće li nakon ovog izbornog ciklusa Milorad Dodik i dalje otvoreno i to punih usta raditi na razgradnji BiH, dok vaspostavlja srpski svet, a koji bi bio samo franšiza Rusije ili će biti obuzdan? Pravo je pitanje, kažem za međunarodnu zajednicu, koja ga je kao poltičku bitnost i stvorila i to upravo, o ironije, američkim tenkovima, po nalogu Medlin Olbrajt.

400 kilometara južnije i pet vjekova civilzovanije

Za to vrijeme, nekih 400 kilometara južnije, herojsko Cetinje svaki dan protestuje protiv ruske fašističke agresije na Ukrajinu. Stoluje to Cetinje podno Lovćena kao svjetionik zdravog razuma, pravde i pravičnosti. A njegovi stanovnici se svakom svojom šetnjom upisuju u povijest. I kao što su ustali protiv četničke tiranije, pod plaštom Crkve Srbije, koja bi i Cetinje da uvede u katalog srpskih gradova, tako se skoro osam mjeseci na svoj način bore i govore-Ne, nismo svi isti, ovo je Svjetlost, ovo je Grad Heroj, ovo je obraz, ne samo Crne Gore i Crnogoraca, nego i ovog dijela svijeta.

Pa je tako, posve logično da će se ukrajinski predsjednik Zelenski obratiti i zahvaliti baš Cetinjanima. Njegovo obraćanje će biti upriličeno putem video linka u okviru dvanaestog 2BS foruma koji će biti održan 7. i 8. oktobra u Budvi.

“Javiće se predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski, koji će se obratiti ne samo učesnicima Foruma već i svim građanima Cetinja, koji su od samog početka ruske agresije na Ukrajinu tokom 100 dana organizovali protestne šetnje u znak podrške ukrajinskom narodu”, saopšteno je u Jutarnjem programu TVCG.

Banjaluka i Cetinje; i to je samo 400 kilometara udaljeno jedno od drugoga, i to je svijet koji govori istim ili sličnim jezikom i to je dio nekad zajedničke kulture i zemlje.

Pa će se pitati mnogi kako je to moguće?

Eto tako, dok su u Banjaluci rušene katoličke crkve i džamije, bez izuzetka, nekad baš u tom periodu, Cetinjani su pjevali “oprosti nam Dubrovniče“. Pa se taj trend nastavio sve do danas. A danas je Cetinje geografski i brojem ljudi mala prijestonica, ali sija ponad Balkana i Evrope, danas se Cetinju obraća prvi predsjednik slobodnog svijeta koji je u direktnoj borbi protiv sila mraka, a eto u Banjaluci, koja je samu sebe unizila velikosrpskim nacionalizmom obraća se posredno, preko Dodika i kroz Dodika diktator Putin, Hitler 21. vijeka.

A taj isti Dodik, iz partizanske porodice, kome su četnici i ustaše desetkovale pretke, on danas kaže da su “četnici bili pokret otpora“.

Na sramotu mu!

I da, na koncu treba kazati otvoreno, to jesu civilizacijske razlike, a nih je napravila upravo velikosrpska politika ili politike, koje su unizile svoj, Srpski narod najstrašnije.

(CDM)