Nermin Nikšić, Edin Forto i Vlada Kantona Sarajevo sa Nihadom Ukom na čelu pristali su bili da se u Program reformi ugradi tačka koja predviđa reformu Ustavnog suda BiH i „rješavanje pitanja stranih sudija“, saznaje Istraga.ba. Ovim su prvi ljudi Trojke progutali do sad najveću žabu, onu krstaču ispunjavajući želje Dodik-Čović tandemu, koji više i ne kriju da žele svoje države-na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Trojka daje ono što Dodik i Čović i ne traže

Podsjetiću vas, pregovori oko Reformske agende, nosećeg dokumenta čije usvajanje je preduvjet da Bosna i Hercegovina dođe do EU novca su trajali samo dan i pol i završeni su SA PRAVOM bez uspjeha.

Na kraju pregovora, naime, ključan je bio odgovor načelnika četiri kantona u Federaciji BiH (Tuzlanskog, Zeničko-dobojskog, Srednjobosanskog i Unsko-sanskog), gdje su istakli da daju „uslovnu saglasnost“ za dokument u ovoj formi. Taj odgovor je u Vijeću ministara BiH, odnosno Radnoj grupi koja je proces vodila, protumačen kao glas „protiv“ i u Brisel je poslan konačni odgovor da vlasti u našoj zemlji nisu uspjele usaglasiti Reformsku agendu.

A sad će biti i pojašnjeno zašto čelni ljudi kantona nisu mogli usvojiti jedan ovako sraman dokument:

Naime, prepiske iz Radne grupe, a koje su u posjedu portala Istraga.ba pokazuju da je Trojka, a da bi dobila 70 miliona eura iz EU pristala da se iz Ustavnog suda BiH izbace strane sudije. Na to sve, u dokumentu stoji da je prihvaćeno 267 intervencija iz entiteta Republika Srpska. Sa druge strane iz TZ, USK i ZDK niti jedna. E ako je i od Trojke, mnogo je.

Po ovoj računici ispada da je država Bosna i Hercegovina mnogo jeftinija od onoga što je osovina Dodik-Čović zacrtala u svojim „mapama puta“ za stvaranje nezavisne Republike Srpske i trećeg-hrvatskog entiteta. A Trojka je bila spremna dati i ono o čemu SNSD i HDZ BiH nisu ni sanjali.

Podjetiću vas, prije samo dvadesetak dana, Nenad Nešić je ponudio fiktivne dvije milijarde za otcijepljenje RS-a riječima:

„Mi smo ponudili vama dvije milijarde za mirno razdruživanje, vi nama dajte deset da ostanemo u Bosni i Hercegovini. Zar nije bolje da se mirno razdružimo i imamo stabilnu Federaciju BiH i Republiku Srpsku“, rekao je Nešić.

Ovdje je riječ, ne o deset nego o 70 miliona koje Trojka daje i to ne za jedinstvenu, nego za raštimanu BiH po mjeri HDZ-a i SNSD-a, pa je onda izgleda cijena države potpuna bagatela. Umjesto da se priča o nedjeljivoj, građanskoj, multietničkoj i antifašističkoj Bosni i Hercegovini Trojka za 70 miliona eura budžetskog mira u foteljama i briselske nafake prodaje zemlju srpskim i hrvatskim nacionalistima. Jer, odlazak stranih sudija i ispunjenje svih želja tandemu Čović-Dodik JESTE prodaja zemlje šta god o tome moralni i jezički „čistunci“ govorili.

„I SDA je to radila“ najljigaviji izgovor

A kad smo kod izgovora, najgnusniji od svih je „i SDA je to radila“. Kad čujem argumentaciju ovog tipa ospem se po cijelom tijelu i sjetim se riječi svog pokojnog oca, koji je govorio, Dragane ako se vadiš na greške lošijih od sebe poredeći se s njima, lošiji si od lošijih. A to Trojka radi od prvog dana svoje vlasti, preciznije od prvih sati kolaboracije sa Dodikovim i Čovićevim secesionistima. Šta rade, sve vrijeme se porede sa SDA i ukazuju kako je ili „isto tako SDA“ ili su oni „kao i SDA“. Pa nisu izabrani da budu kao SDA, majka mu stara!

Sumanuta je to politička gnoseologija po kojoj vrijednost lošijeg od sebe (ako je lošiji) stavljaš kao mjernu jedinicu. I ova nakaradna politika će stajati izbora cijelu Trojku, šta god oni mislili o tome.

Pa je u ovom svjetlu, baš gutanja ljetnih žaba-krastača tragikomična izjava Peđe Kojovića, lidera Naše stranke, koji je juče bez da je trepnuo, baš u osvit objavljivanja dokaza o bagatelisanju Trojke, kazao kako se vidi da su oni (Trojka) oslabili vezu Dodika i Čovića. Na sve ovo se tandem Čović-Dodik mogu samo grohotom nasmijati i otvoriti ko zna koji po redu pobjednički šampanjac. I zaista, nije do briljantne politike ove dvojice, jer oni nisu, jednostavno nisu, niti briljantni političari, a još manje ljudi. Naprotiv! Ali jeste do kardinalne političke nepismenosti lidera Trojke koji ovu zemlju uporno bacaju sa leđa konja na leđa magarca, sa tendencijom da to budu leđa koze u bližoj budućnosti.

Malo prakse

A kako odluke BiH lidera funkcionišu u praksi, evo vam primjera:

Glede neusvajanja reformske agende, vijest iz prve ruke kazuju da su SVA sredstva bila usmjerena na hrvatske kantone i RS. Primjerice USK nije uopšte dobio priliku da predloži bilo šta niti da sudjeluje u bilo čemu. Rokovi su bili u par sati, a cifre basnoslovne bez ijednog projekta za USK. Jednaka situacija jeste i u Tuzlanskom i u Zeničko-dobojskom kantonu. Sramno!

Pa zato riječi sarajevskog advokata, novinara i urednika Senada Pećanina sa mreže X, glede lidera Naša stranke zvuče otrježnjujuće:

„Ideju i politiku Naše stranke su beskrupulozno kidnapovali Sabina Ćudić i Peđa Kojović, uništivši je svojim nezajažljivim ambicijama, okruživši se praznoglavim poltronima i frustriranim, nesposobnim ideolozima. Već duže od 15 godina njih dvoje parazitiraju na stranačkom i državnom budžetu, prodajući maglu. Otkako su najugledniji članovi (Mustafić, Tanović, Bajić, Gratz, Zuhrić, Zulfikarpašić…) i formalno ili de facto napustili stranku njome upravljaju kao svojim preduzećem. Dobro im je išlo, a kao neradnici i diletanti povjerovali su da sve simpatizera i sve glasače Naše stranke mogu sve vrijeme praviti budalama. Dugo im je polazilo za rukom da verbalnom elokvencijom, posebno u poređenju sa svojim koalicionim partnerima Nerminom Nikšićem i Ramom Isakom, izgledaju uvjerljivo i nadmoćno. Čime god su se bavili to su upropastili, ali je porazni učinak skrivan superiornom demagogijom: forma je uvijek ispred suštine, uvjerljivost ispred istine, korisno nad moralnim… Ko bi posumnjao u patriotizam i namjere Kojovića koji javno govori da svake godine ode na mezar Alije Izetbegovića i položi cvijeće; ko bi mogao biti skeptičan prema znanju i analitičkoj sposobnosti Čudićke koja tvrdi da se BiH treba okrenuti Evropskoj uniji i prekinuti NATO integracije, pri tom optužujući opoziciju u Sarajevu- koja ukazuje na Dodikove prijetnje miru- da izaziva rat… Tandem „prokurista“ Naše stranke već godinama živi svojih „15 minuta slave“ o kojima je govorio Warhol…“

Kada se ovako stvari postave, jasno je da je trenutna vlast na nivou države najnesposobnija nakon rata i da je čini pogubna kombinacija diletanata iz bošnjačkog bloka i namazanih srpsko-hrvatskih separatista. A to vam je kao da benzinom gasite požar. Pa je onda opravdano zapravo u ovom trenutku tražiti vanredne opšte izbore, a ne sredstva iz EU fondova za BiH, jer se bojim da će sredstava još i biti, ali Bosne i Hercegovine i neće.

(Radio Sarajevo/foto: privatna arhiva)