Nakon što je negirao crnogorsku naciju, gradonačelnik Banjaluke, Draško Stanivuković u svom “pojašnjenju”, kazao je i ovo:

“Za mene kad neko kaže da je Crnogorac, isto kao da kaže da je Vojvođanin. Dakle Vojvođanin Srbin ili Srbin Crnogorac, ja u to duboko vjerujem.”

Kad životne vrijednosti zamjeni četnički pogled na svijet

A bolje da ništa rekao nije. I prvi, a pogotovo drugi put.

Njegovo prvotno negiranje crnogorske nacije govori o prostoru u kome je Stanivuković odrastao, kazuje dosta toga o njegovoj vršnjačkoj i porodičnoj zajednici, o mikrokosmosu u kome su životne vrijednosti odavno zamijenjene četničkim parastavovima, a koji grade entitet Republika Srpska. To Stanivukovićevo negiranje crnogorstva i to, pazite sad, baš u Crnoj Gori, osim sramnog krimena kojim vonja njegova populistička politika, govori najviše baš o tom habitusu iz koga je došao. Govori više od same činjenice da je prvi čovjek Banjaluke, naprosto neobrazovan.

Jer.

Jer, to što javno priča, zagovara i govori Stanivuković, to misli doslovno svaki glavar srpskog sveta, do pomenute Banjaluke, preko Podgorice do Novog Sada i Beograda. Misli to i Dodik, misli to i Vulin, misli to i Vučić, misli to i Mandić, samo je eto Draško mlađahni Stanivuković smogao hrabrosti i u borbi za novog glavara “zapadnih Srba”, kako se krsti entitet Republika Srpska, smogao je on političke hrabrosti da otvoreno negira crnogorsku naciju. Kažem, ta izjava je pokazatelj političke sile, te blago rečeno nekorektnosti i sramote.

Ali, izjava u kojoj se Crnogorci izjednačavaju sa Vojvođanima, tako što im se ništi nacionalno porijeklo, pokazuje potpuno epsko, nesrećno naobrazovanje i rekao bih antiobrazovanje Draška Stanivukovića.

Draškov čudesni svijet, prepun samo Srba

U njegovom svijetu, u kome je, kako vidimo, nacionalno predominantna kategorija, dakle u njegovom izmaštanom svijetu, Crna Gora je tek dio srpskog sveta, neka vrsta Republike Srpske na jugu, jednako kao što je Vojvodina srpski svet negdje na sjeveroistoku. Na stranu sad što Crnogorci, makar deset vjekova imaju baš, baš svoju i naciju i crkvu i na stranu što je u tog ponosnog naroda kohezioni nacionalni faktor bio gotovo odlučujući da ostanu vijekovima nepokoreni, ali hajmo malo zastati, pa vidjeti kako to Stanivuković doživljava Vojvodinu.

Dakle, za njega je Vojvodina, čista poštapalica u rečenici, veznik i poredbeni faktor, koji ne znači ništa osim geografske i nacionalne datosti za srpski svet.

To što je Vojvodina uz Istru (još uvijek) srce multikulturalnosti bivše nam i zajedničke zemlje, njemu ne znači ama baš ništa. Rusini, Šokci, Ukrajinci, Vlasi, Slovaci, Rumuni… čak i desetine drugih nacija, koje nisu, gle čuda, srpske, opet ne znače Stanivukoviću ništa, jer je u njegovoj glavi, sva Vojvodina jedna ravnica srpska u kojoj raznorazni Srbi, ali uvijek i jedino Srbi rade ovo ili ono – sve dok su Srbi. Drugi, drugačiji, ini, ostali, nazovite ih kako hoćete u prostornoj, životnoj i obrazovnoj nomenklaturi prvog čovjeka Banjaluke-ne postoje. Tek puke manjine, koje se egzotično pojave nakon trećeg Dnevnika. E takvu je sudbinu zamislio Stanivuković svim Crnogorcima, koji se “ne dosjete” da su Srbi. Biće manjina u svojoj zemlji. (Sic!)

Ali, sačekajte, možemo li po istom tom obrascu pokušati da pojasnimo kako je Stanivuković isključivo i jedino Bosanac, a ne nekakav Srbin- zar ne?!

“Kad neko kaže da je Crnogorac za mene je isto kao da kaže Vojvođanin”, kazuje Stanivuković. Da li to onda znači, kad neko kaže da je Srbin iz RS-a, za čitav svijet je isto kao da kaže da je Bosanac? Ništa više i ništa manje od toga!

I doslovno to je tako.

Uz apendiks da je moguće i da je Hercegovac. Dakle, svaki Srbin u Bosni i Hercegovini je Bosanac ili Hercegovac. Sa tom razlikom, što niko pri zdravoj pameti neće oduzimati nacionale prerogative Srbima iz Bosne i Hercegovine, kao što Draško Stanivuković radi cijelom jednom, ponosnom, antifašističkom narodu crnogorskom.

A zašto???

Jer se to tako radi u srpskom svetu! Jer je to politički unosno! Jer se tako dobijaju izbori! Jer je srbovanje i četnikovanje sadašnjost, prošlost i budućnost srpskog sveta!

Nemojte nikada smetnuti sa uma da je taj isti Draško Stanivuković aktivno učestvovao u anticrnogorskoj klerikalnoj kontrarevoluciji vođenoj od strane Srpske pravoslavne crkve i da je ta kontrarevolucija izrodila pročetničke vlasi u današnjoj Crnoj Gori.

Što gore, Drašku bolje

Sa tog stanovišta, svako odistinsko nepoznavanje materije, svaki palanački desničarski nacionalistički duh i svako iskonsko, bazično neobrazovanje, ironično, Stanuvokoviću idu u prilog.

U posimularenom svijetu simplifikacije, u svijetu površnih društvenih mreža, instagrama, u oprezačinjenom svijetu neznanja i nacionalizma, ništiti nekom pravo na slobodu nacionalne opredjeljenosti, zapravo je veliki makretinški i politički plus.

Nezgodno, žalosno i nesrećno je po srpski svet to što valja i nesrbima nekako živjeti na Zapadnom Balkanu. A to je za narečeni srpski svet nerješiva enigma. Ako ne mogu nekoga asimilirati ili privoliti na svoju stranu, ideolozi srpskog sveta pribjegavaju “trećem rješenju“, kako mu se nekad tepalo “etničkom čišćenju”, a kako se sad punopravno, realno i tačno zove genocid.

I tu je sva opasnost, ovakvih Stanivukovićevih izjava, kojima mnogi ne pridaju značaj ili se trude u svom komfornom kvazielitizmu da im ne pridaju značaj. Biti navodno iznad ovoga u svjetlu činjenice da je gradonačelnik drugog najvećeg grada u Bosni i Hercegovini protočetnik, koji negira postojanje susjedne prijateljske nacije, jako je opasno. Pogubno, rekao bih.

Jer, Draško Stanivuković je mlad čovjek. Mnogi u toj njegovoj hiperbolisanoj mladosti idealistički vide komparativnu prednost, dodajući joj fakat da će se on obrazovati, da će napredovati, da će mijenjati i korigovati stavove.

I to on radi, samo naopako. Nazadno. U rikverc, da prostite.

Radi isto ono što je radio Milorad Dodik u svojoj političkoj karijeri s kraja prošlog vijeka, pa do danas. Od borca protiv korupcije i daška svježeg vjetra, napredovao je u nazadovanju i pretvorio se u nacionalističkog Demijurga, sa kojim čitav region ne zna šta bi.

“Dobrog” učitelja ima gradonačelnim Banjaluke i potpisnika ovih redova je nekako strah i pomisliti čega ćemo se sve u budućnosti naslušati od “razvojnog projekta Stranivuković”.

U tom projektu Crnogoraca nema, svi Vojvođani su Srbi, neka se pripreme Bošnjaci, čini mi se!

(Al Jazeera, Foto: Privatna arhiva)