Po kom to pravu Crkva Srbije i četnici mogu da vjese srpske zastave gdje im se ćefne u Crnoj Gori, a građani Crne Gore ne mogu da okače zastavu svoje zemlje u svojim stanovima i šta je sljedeće? Pitajte to Jelenu Marković, aktivisticu iz Nikšića. Nju je stanodavac napao i istjerao iz stana zbog crnogorske zastave.

U informativnom dijelu programa TV Prva, čuli ste to svi, prije koji dan je objavljen prilog o okačenim crnogorskim zastavama na terasama podgoričkih zgrada. Tako se uredništvo TV Prva, zajedno sa novinarima pita, da prostite, šta će u Crnoj Gori crnogorske zastave, na stanovima građana Crne Gore u crnogorskim gradovima???

Da se radi o bilo kojoj zemlji na planeti (osim BiH), ovo bi bilo podvedeno pod fake news. Zar je moguće da nekom mediju ili pojedincu smeta što u matičnoj zemlji vjese zastave, pazite sad – te zemlje i to na praznik, opet baš te zemlje?

Suludo, da luđe ne može biti!

Međutim, mene je nešto drugo zainteresovalo, a to je nakaradno objašnjenje novinarke, koja proziva ljude, jer joj smetaju podgoričke adrese sa kojih se vijore državne zastave. Pa kaže:

“Iz stanova koji vrijede čitavo bogatstvo lakše je nekako voljeti i svoj džep i državu. Najviše zastava se vijori iz zgrada u kojima žive povlašćeni pojedinci koji su žarili i palili u posljednje tri decenije. Pored zastava koje se u tim krugovima evidentiraju kao patriotizam ostavili su i brojne druge uspomene na svoju trodecenijsku vladavinu. Očigledno, voljeli su malo više sebe nego Crnu Goru”, navela je egzalitarno reporterka.

Ajde, dobro, ova glupost se može pobiti formalno – logičkim objašnjenjem da se zastave vijore i sa najudaljenijih katuna, da se zastave vijore iz sela, iz prigradskih naselja i da ekonomsko bogatstvo nema veze sa vješanjem zastava. Jednako tako kao što ni kreditno utopljeni ljudi u podgoričkim stanovima nisu neki Rokefeleri.

Osim ako?

Pa osim ako jednim, starim oprobanim srpskim nacionalizmom želite uništavati multinacionalnu zemlju, pod čijom zastavom se simbolično nalaze svi njeni građani.

A ako znamo da je TV Prva, neka inačica Marićeve TV Happy televizije za Crnu Goru, jasno je da vjetrovi klerofašizma duvaju od srpske medijske strane. Naravski da je sve ovo dio projetka ogadimo im ili minimizirajmo sve što je crnogorsko.

Nego, razmišljam ja nešto, pa se sjetim kako sam prošlog ljeta zbog prijetnji smrću od kojekakvih litijaša morao do Kotora i Tužilaštva državnog. Onda sam to svoje putovanje pretvorio u neku vrstu human safarija, tražeći srpsku ugroženost, o kojoj se intenzivno pričalo i u Srbiji, i u BiH entitetu Republika Srpska. Čuo sam, dakako iz medija provenijencije ala Prva TV da su Srbi silno ugroženi baš u Crnoj Gori. Zapravo da su toliko ugroženi pa su morali podići četničku klerikalnu kontrarevoluciju.

I odem ti ja na taj safari, pa imam šta vidjeti: ne da nema srpske ugroženosti, nego srpski naciji zapišavaju svaki mogući pedalj crnogorske zemlje – od grafita sa likom ratnog zločinca Ratka Mladića, pa do vješanja srpskih trobojnica, na gotovo svaki objekat, od stanova do Crkve Srbije.

Jednom riječju, a to sam zapisao, boraveći u Crnoj Gori, vidio sam zidove išarane isključivo srpskim trobojnicama, vidio sam ogromnim zastavama sa četiri “C” obilježene srpske crkve, dok su sve ostale, da prostite, normalne. Vidio sam četničke grafite. Pa sam se pitao – SUNCE TI POLJUBIM, ŠTA BI TEK BILO DA NISU UGROŽENI??

A pošto nisu ugroženi u tom pomenutom maniru zapišavanja, odlučili su da rade on što najbolje znaju, da truju medijskim oružjem i oruđem multinacionalnu Crnu Goru i da se ko biva zgražavaju nad zastavama matične zemlje u toj zemlji, praveći tobož ekonomske divergencije. Nije nego!

Zamislite da sam ja negdje napisao pasus glede npr. Crkve Srbije i hrama npr. svetog Luke u Kotoru, na kojem sve vrijeme visi trobojnica sa ocilima, služeći se isključivo rečenicama novinarke sa Prve TV:

“Iz hramova i crkava, koje vrijede čitavo bogatstvo lakše je nekako voljeti i svoj džep i državu. Najviše zastava se vijori iz Crkava Srbije u kojima žive povlašćeni pojedinci koji su žarili i palili u posljednje tri decenije. Pored trobojnica koje se u tim srpskim nacionalističkim krugovima evidentiraju kao patriotizam ostavili su oni i brojne druge uspomene na svoju trodecenijsku vladavinu. Očigledno, voljeli su malo više sebe nego Crnu Goru”.

Eto, samo sam promijenio doslovno nekoliko riječi iz gore navedenog iskaza.

I da sam ovaj pasus samostalno objavio, pa to bi bio neviđen skandal!

Pitalo bi se i staro i mlado, i repato i kusato, što nam udari na svetinje? Pa bi dodalo, to i staro i mlado, ali te crkve su NAŠE, imamo pravo na njih stavljati šta hoćemo, a pogotovo zastave Srbije, naše otadžbine i slično.

Eto, oni to imaju pravo, a građani Podgorice, nemaju to pravo u svojim stanovima?!

Dabome, to je posve logično – ako zamislite da je Crna Gora još uvijek dio srpskog sveta, kako je vidi uredništvo TV Prva.

Nego, znate li vi za Jelenu Marković, aktivisticu i predsjednicu Odbora Liberalne partije u Nikšiću? Morali ste čuti za nju.

Jelena je krajem oktobra prošle godine napadnuta od strane svog stanodavca jer je u stanu u kome živi izvjesila onu crnogorsku zastavu sa početka teksta. Nju je kako je tada kazala napao i brutalno vrijeđao vlasnik stana, koji joj je i prijetio da se mora iseliti ako ne ukloni zastavu.

“Ušao je tako u stan i počeo da me vrijeđa. Ta zastava tu nije postavljena juče, već prije tri mjeseca. Velika neprijatnost, to je čovjek od dva metra”.

Kako je Marković i prijavila policiji, stanodavac je skinuo zastavu i bacio je, a zatim je vrijeđao.

„Jesam li ja tebi rekao da makneš zastavu, ima da se seliš odavde? Džukelo jedna, okačila si ova govna. Kučko”, samo su neke od uvreda zabilježenih u policijskom zapisniku.

E, tako vam i TV Prva misli, kad se pita, što li ovako dugo vjese crnogorske zastave.

Jelena Marković, niti je bogata niti je uticajna, pa je opet dočekala da je srpska ruka pokuša prevaspitati u njenoj zemlji, glede njenog crnogorstva i njene zastave.

Mislite o tome, kako vam se ne bi desilo da vam neko izigrava stanodavca u sopstvenoj državi i tjera vas sa vaše zemlje.

(CdM)