Kako je čudna ta Australija. Baš čudna zemlja. Ne samo da ima zakone, nego ih sprovodi u djelo. Stalno. I zakoni važe za sve. Čak i za Novaka Đokovića. Nevjerovatno!!!

Čudna zemlja Australija

Ima jedna zemlja, na kraju svijeta, zove se Australija. Nećete vjerovati, u toj zemlji postoje zakoni. Dobro, kazaćete, ima zakona svugdje u svijetu. I na Kamčatki, i u Bosni i Hercegovni, i u Srbiji, i u Hrvatskoj. Nije neka novost imati zakone.

A u toj zemlji, Australiji, opet nećete vjerovati, zakoni se poštuju. Dobro, kazaćete opet, ima zemalja, šta znam, poput Njemačke i Italije, koje sprovode zakone. Evo i u nas na Balkanu, ako uhvate kakvog siromaha, božjaka kako siječe drva za ogrjev, završiće u zatvoru. I nećete pogriješiti sasvim sigurno.

Ali, pazite čega su se dosjetili Australci, preciznije zemlja, još preciznije država Australija – oni ne samo što imaju zakone, ne samo što ih sprovode, nego ih primjenjuju nad svima bez razlike. Tako, npr, ako igrate jaaako dobro tenis, ali baš, baš dobro, ono najboje na svijetu i ako pokušate da osvojite deseti po redu Grand Slam turnir u toj Australiji, molim ja vas lijepo, neće vas pustiti da uđete samo zato što niste vakcinisani. Jer za ulazak, opet čudno zvuči zakonski je potrebna potvrda o vakcinaciji. Ako nemate istu postoji šansa da vas puste ako imate valjan medicinski razlog.

Čudna zemlja, ja kad vam kažem, ovo je na svojoj koži osjetio najbolji teniser svijeta Novak Đoković, koji je pokušao ući nevakcinisan, ali nije imao valjan medicinski razlog. I stvarno, kakav bi medicinski razlog mogao imati jedan od najzdravijih ljudi planete, o čijem zdravlju i kondiciji brinu timovi doktora, fizijatara, terapetua, psihologa, nutricionista…

Znaš li ti ko sam ja? Jebi ga, ne znam!

Ali pustimo to sad, nije bitan Nole. On je pokušao samo uraditi ono što se radi u državicama Balkana od njegovog naseljavanja. Prvo zaobiđeš zakon, a ako te baš pritjeraju uz zid, ti im kažeš, jel’ znate vi ko sam ja??? To pali Miloradu Dodiku, to pali Fadilu Novaliću, to pali Draganu Čoviću, to pali Vučiću, Milanoviću, Orbanu, to pali… nastavite niz nećete pogriješiti. Samo kažeš policajcu ili sudiji, jel znaš ti ko sam ja i nestaju afere, prijave, prekršaji, nestaje pokušaj rušenja zemlje, nestaju naci-orgijanja, nestaje kriminal orijaških razmjera…

Mi smo “normalna zemlja“ u kojoj je važno reći – Znaš li ti ko sam ja?! Samo, jebi ga, policija i carina u Austraiji zajebana, njih ne interesuje ko si ti, to jest ko je Novak Đoković, ako krši zakon. Jer se oni vode logikom, molim ja vas lijepo, da zakoni važe za sve bez razlike i da bi popuštanje samo jednoj osobi značilo pukotinu u pravnom sistemu, koja bi kao kancer načela cijelo društvo.

Ih, kakvi su to ljudi, da ne kažem kenguri!?

Našeg Nolu, koji sa Semirom Osmanagićem grli piramide po Visokom i koji se liječi pozitivnim energijama, neće da puste u zemlju, samo zato što se nije vakcinisao. Kakva mraka od države i ljudi, bože sačuvaj.

Srpski desant na Australiju

Diglo se tako i staro i mlado, i repato i kusato da u nacionalističkom zanosu brani Novaka Đokovića od zakona u dalekoj Australiji. Sprema se podmorničko-desantna invazija na zemlju kengura i koala, iz svih srpskih zemalja, da se izganja pravda i da se jednom za sva vremena prestane sa “ugnjetavanjem Srba“, kako navode Vučićevi tabloidi. A ti tabloidi ne mogu naštampati toalet papira, čuj mene novina, sa kojih vrište da je ovo udar na Srbe i Srbiju. Možda će se zdrav razum zapitati kakve veze ima Đokovićev pokušaj vrdanja zakona Australije sa Srbima i Srbijom, ali jeb’o sad zdrav razum.

Sve u svemu, društvo uljuljuškano u 200 godina staru mitomaniju opasno je prodrmano u svom kavezu čudnovatom pojavom primjene zakona koji važi za sve stanovnike narečene Australije. Ovo otrježnjenje, koje će morati doći, naravski neće proći bez mahmurluka. Đoković je u cijeloj priči sporedna ličnost. Zapravo, metaforički, on je piće kojim se opija nacija, ne bi li zaboravila na svoju mizeriju.

I on ima samo par grešaka:

Novak Đoković je kao čovjek koga prate milioni ljudi pokazao da je neodgovoran prema njima najmanje na dva načina – dao je loš primjer izbjegavanjem vakcine i još lošiji – glumeći balkanskog kabadahiju koji pokušava svijetu kazati, znaš li ti ko sam ja?! Ali, toliko o Đokoviću, koji treba vidjeti šta će sa sobom i svojom karijerom.

Nanovo izmišljena priča o zavjeri protiv Srba

Ima ta druga, važnija stvar, a to je zbirni nacionalistički trans u kome je cijela srpska nacija, a koja u svojoj submisivnosti optužuje ostatak planete da “pakosti Srbima“. Poznato?

Dabome da je poznato. Ista situacija je bila devedesetih u Bosni, pa na Kosovu, pa prije svega toga u Hrvatskoj i Sloveniji. Jednom riječju srpskom nacionalnom biću kriv je cijeli svijet jer je to biće vodilo osvajačke ratove. Jednako tako danas kriv je srpskom nacionalizmu cijeli svijet, jer zakonski ne podržava sportistu koji se ponaša ponajmanje sportski u ovom trenutku i pokušava na bahatost “znaš li ti ko sam ja“ zaobići zakone. Ništa više i ništa manje od toga.

Ili što bi aktivista i novinar Refik Hodžić to sjajno kazao:

“Živimo to svaki dan, ali su se Nole i Mile (Dodik) danas posebno potrudli da nas podsjete na gorku istinu o tragičnom sunovratu jedne zajednice ljudi koje je doživjela epistemološki zemljotres i zamijenila istinu za mit, a institucije za mesije.“

Pa onda nije pravo pitanje, kuda dalje Novače, nego kuda dalje Srbijo sa svojim maštarijama, samoobmanama i hipnotisanjem sopstvenog naroda. Jer ova put ne vodi nigdje. Preciznije, vodi u sramotu i moralni sunovrat. To je na pomalo neprijatan način osjetio Novak Đoković, ali lako je za njega, vratiće se svojoj kući u Monte Karlo, izduvati se i zdravo.

Šta je sa tobom, Srbijo?

(Radio Sarajevo)