Boban Batrićević mi je prijatelj. Saborac, sagovornik, ideološki blizanac počesto. Sa Bobanom često razgovaram. O svemu i svakako. Na neki način sam jako emotivno prošao ove sramne optužbe i početak suđenja. Znam tačno što se sprema Bobanu Batrićeviću, a to je kazna. I to ogledna primjer-kazna, koja treba da pokaže kako će svako onaj ko se drzne da iznese svoje mišljenje o Crkvi Srbije proći.

Sokrate, daj da griješim!

Boban Batrićević, profesor Boban Batrićević je dakle markiran od strane neočetničkog režima, koji se vaspostavio klerikalnom kontrarevolucijom u Crnoj Gori i odabran je kao neka vrsta pokaznog primjera na pedagoškoj lomači za sve inovjerne. Kritikuj crkvu i proći ćeš kao Boban, vrišti iz svake riječi suda i tužilaštva.

A Boban je zapravo ogledni primjer jednog antičkog mislioca i jedne situacije koja nadilazi i Crnu Goru, i ovaj dio Evrope, i svijeta. Ono što se njemu dešava, dešavalo se svim velikim umovima, ali baš svim – od antike do danas.

Preksinoć mi je Boban poslao svoju odbranu. Obimna je i morate je pročitati, ne toliko zbog Bobana, nego zbog samih sebe, a bogme i zbog svijeta u kome živimo. Radni i finalni naslov je “Čas anatemije“. Ona najbolje opisuje ličnu kartu, ali i EEG, i EKG onih zlih mračnjaka, koji bi zapušili usta intelektualcima, novinarima, slobodnim umjetnicima. “Čas anatemije“ razotkriva mutave klimoglavce, samodovoljne u svojoj mentalnoj lijenosti, ali neću o tome, pročitajte sami.

Dva i po milenijuma u istom vrtiću

Rekao sam Bobanu da sam uz njega zauvijek, ali hoću o nečem drugom:

Vidite još tamo 399. godine prije rođenja Isusa Nazarećanina Hristosa, veliki Platon, najodaniji Sokratov učenik napisao je čuvenu “Odbranu Sokratovu – Kriton“.

U najkraćem, za one koji ne znaju, Platon se kroz lik velikog učitelja Sokrata “dotiče vječne teme borbe za pravednost i istinu, za slobodu mišljenja i govora, a to je nasušna ljudska potreba svakog civilizovanog društva…“ Ovo je opšta odrednica, a ja bih dodao da je u spisu starom bezmalo 2500 godina obrađeno unutrašnje biće svih nas, naših strahova ali i uzdignuća, i to tako precizno da je to prosto zastrašujuće.

A sad konkretno, u glavi XXX, koja se zove – PRORICANJE BUDUĆNOSTI ONIM KOJI GA OSUDIŠE, Sokrat kazuje: „A sada želim da bacim jedan pogled u budućnost i da vama koji ste me osudili budućnost proreknem“, i onda dodaje:

“Vama, ljudi, koji me osudom ubiste izjavljujem da će vas odmah posle moje smrti stići mnogo teža kazna, tako mi Diva, negoli ona kojom ste mene ubili; jer sada ste to učinili misleći da ćete se rešiti davanja računa o svom životu, ali će vam se, tako ja tvrdim, sasvim protivno dogoditi. Biće ih više koji će od vas tražiti račun; njih sam ja do sada zadržavao, ali vi niste to opažali. Ali biće vam opasniji ukoliko su mlađi, i vi ćete se još više ljutiti. Jer ako vi očekujete da ćete ubijanjem ljudi odvratiti koga da vam ne prigovara što ne živite pravo, ne računate dobro. Ta ovakvo sredstvo spasenja niti je uopšte moguće, niti je časno, nego ono je najlepše, i u isti mah, i najlakše kad čovek ne kolje druge, nego sam sebe sprema kako će biti što bolji. To je ono što proričem vama koji me na smrt osudiste, i time se s vama rastajem.“

Nije Boban sam

Da odmah napravimo vremensko-prostorni skok u ovdje i sada – dakle, šta god da se desi Bobanu Batrićeviću, iza njega će stajati desetine, stotine ljudi koji će se zapitati, a nije li stvarno Crkva Srbije jedna paramilitantna sekta koja u svojim njedrima krije pedofile, ubice i kojekakvu ološ??? Jednako kao što su hipi djeca Njemačke, ona iz šezdesetih, pitala gnjevno svoje roditelje, a gdje ste vi bili za vrijeme Holokausta?

E, to će pitanje biti postavljeno i klerikalcima četničkim na vlasti, i svim onima koji podržavaju nakaradni sistem srpskog sveta, ali i onim koji aktivno i hinjski ćute dok se sudi Bobanu Batrićeviću, praveći se da realnost ne postoji.

I ako misle da će postići nešto uvođenjem nekakve paušalne ad hoc kazne, kojom bi se legalizovao verbalni delikt, preko Bobanovog novčanika, o kako se kukavci varaju!

Oteta država

Ali kukavci nisu nimalo naivni. Vidite, kao i u Sokratova vremena, ne tuži par crkvenih mrzitelja Bobana Batrićevića, a ne, bilo bi odveć jednostavno. To čini država Crna Gora, koja se pojavljuje kao patron Crkve Srbije u srpskom svetu. Tako se daje legitimitet i toj državi, a još više jednoj crkvi. I tako se smanjuju šanse da Boban prođe bez kazne. Jer ne biva da se jedan čovjek, kao slamka među vihorove, izvuče od vaskolike državne pravde.

A sva je istina da se radi o slobodnom čovjeku i zarobljenoj državi. Jer sa jedne strane stoji Boban Batrićević, zdrav, prav, pametan, potentan i na strani pravde, a sa druge strane kidnapovana država, oteta od četnika, Crkve Srbije, klerikalne bijede i podmazanih srbofilnih tajkuna. A takva država je najopasnija, kad hoće sebi i svijetu oko sebe da dokaže kako je srpskija od Srbije. Zadnja koja je to radila bila je samozvana Republika Srpska, u realnosti entitet čiji su osnivači osuđeni za ratne zločine.

I to Boban zna bolje od bilo koga!

I Boban zna da se ova borba vodi, ne za njega, za njega najmanje, vodi se za sve nas, pogotovo za nas koji se pera laćamo, ali ne bi od verbalnog delikta da stradamo.

Ako mu presude, kažem, ako dobije nekakvu verbalnu delikt kaznu, biće to opomena ne za Batrićevića, no za sve nas i na to režim u Podgorici ide. Njima je Boban završena stvar. Ali ima Andrej, ima Ljubo, ima Danica, ima Darko, ima Adnan, ima Dragan da prostite… i na koncu građani Crne Gore.

Andrej Nikolaidis će kazati, Isus je razapet upravo zato što je „narušavao javni red i mir“ i „uvrijedio“ one koji su tražili njegovo raspeće. To je, na zahtjev vjerskih poglavara, učinila država. A ja ću dodati, Sokrat je ispio smrtonosni otrov po kazni, jer je učio, podučavao i svjedočio istini. Osudila ga je atinska država, najdemokratskija, kako nas uče.

A Bobanu Batrićeviću sude i zbog istine, i zbog izmišljenih uvreda, i zbog svog slobodarskog duha!

Malo li je? Takav čovjek neće ostati neupisan u slovarice slobode!

A šta je sa nama? Hoćemo li u knjige na istu stranu sa Bobanom ili ćemo u one druge knjige gdje se ispod memljivih listova kriju Pilati, atinski i podgorički suci, i zadrigli mantijaši koji se boje slobodne riječi?

Do nas je!

(CdM)