Eto vam sad “umivenog” Dodika! Eto vam (ne)čovjeka koji za 68 ubijenih Sarajlija i 142 ranjena kaže da su stradali kako? Da su se samoubili i samoranili. Da su se samogranatirali?

Da ih je pogodila neka viša sila, a eto samo nije vojska bosanskih Srba, koja je držala grad u okruženju i svakodnevno ubijala njegove stanovnike?”

“Lažni visoki predstavnik na obilježavanju lažima opisanog zločina. Jedina istina Markala su nevine žrtve, čije ubice će biti poznate kad-tad. Markale su zločin za koji su dva puta lažno optuženi Srbi i upotrijebljene su kao povod za NATO bombardovanje Republike Srpske”, izjavio je bez i da je trepnuo Milorad Dodik, pljujući po ko zna koji put po ubijenim ljudima na pijaci Markale!

Po Dodiku je ubijanje Sarajlija, dakle, “lažima opisan zločin”? Po njemu su kosti, meso i sudbine ljudi “lažima opisan zločin”?

Po njemu su prekinute životne priče i početak užasa “lažima opisan zločin”?

Bestijalno vrijeđanje

I naravno, Dodik neće odgovarati NIKOME za svoje laži i bestijalno vrijeđanje ubijenih, preživjelih i njihovih porodica! I naravno, neće Dodik odgovarati nikome za svoje nakaradne teze da su se Sarajlije samogranatirale!

Neće Dodik odgovarati kao što nikad nikome nije ni odgovarao kada je kazao da banjalučki imam “arlauče” ili da su tabuti u Srebrenici “lagani i prazni“ ili kada je izjavio da su Potočari “vojno groblje”. Naravno da će nastaviti da sablažnjava moralne i normalne ljude u Bosni i Hercegovini, ali je ovdje ponajmanje stvar o Miloradu Dodiku, koliko god to vama sada čudno zvučalo.

Došli smo do toga da je ovaj nečovjek najpoželjnija politička udavača u BiH, kome niko ništa ne može, niti smije, pa ni kada ovako vrijeđa.

Sjećate li se izjava pojedinih sarajevskih građanista, analitičara ili NVO ublehaša koji su pravdali koaliranje Osmorke sa ovim ultranacionalistom govoreći kako je ovo jedno “novo lice umivenog Dodika”, koji postate “reformista”?
Eto vam sad “reformiste“ Dodika! Eto vam (ne)čovjeka koji za 68 ubijenih Sarajlija i 142 ranjena kaže da su stradali kako? Da su se samoubili i samoranili. Da su se samogranatirali? Da ih je pogodila neka viša sila, a eto, samo nije vojska bosanskih Srba, koja je držala grad u okruženju i svakodnevno ubijala njegove stanovnike?

Ako nekome još nije jasna istina, da se zna-Vojska Republike Srpske, prije tačno 29 godina granatirala je pijacu Markale. To je više puta potvrđeno od svih relevantnih sudova i istražitelja. U masakru je ubijeno 68 ljudi, a ranjeno 142 čovjeka.

Slike užasa

Ja vas podsjećam, za zlo na Markalama osuđen je komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislav Galić. Nakon njega, Dragomir Milošević je 2009. osuđen zbog terora nad civilima glavnog grada Bosne i Hercegovine, a nakon njih su pravosnažno osuđeni i bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić i komandant glavnog štaba Vojske RS-a Ratko Mladić i to na doživotni zatvor zbog teroriziranja građana Sarajeva.

Ali meni pada na pamet ona rečenica iz memorije bivšeg Vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića.

“Čiko zaboravio si moju nogu”

Eto ove riječi je izgovorio ranjeni dječak na Markalama i ove riječi su se urezale u pamet svakom ljudskom biću. Dijete bez noge, razmislite samo malo, u agoniji, u paklu u svoj toj krvi ljudskoj, e da bi neko skoro tri decenije poslije negirao i porijeklo ubice i njegov položaj i način ranjavanja djeteta!

Razmišljam cijeli dan o ovim riječima, o ovim slikama užasa.

Ne, to ne može biti, a bilo je. Ne, to se ne dešava ljudima, a desilo se. Ne, nemoguće da su neki ljudi tolike zvijeri, a jesu.

Pa se sjetim kako je neko (optimistično) napisao jutros da se u RS-u danas neće pričati o Markalama. O kako je taj neko pogriješio, jer bolje bi bilo da se ćutalo!

Jer je prvi u entitetu progovorio i to ovako sramno! Bez stida, bez etike, bez morala, bez osjećaja za žrtve. Uvjeren u svoju laž ili samo lažov koji manipuliše svojim lažima, tek nebitno je.

Ono što je važno, je fakat da je Dodik i dalje nekažnjen, ponavljam i da radi sve što radi jer mu se može, pa se u to “može” strpalo i njegovo sprdanje sa žrtvama Markala. Po ko zna koji put!

A taj četnički narativ o samogranatiranju Sarajlija živi samo sekund kraće od bljeska četničke granate koje je ubila 68 ljudi. I u taj katalog zla se uklapaju i one bljuvotine o “sarajevskim logorima za Srbe”, o “srpskoj djeci koja su bacana lavovima u sarajevskom ZOO vrtu” …i čitav jedan katalog laži, koji je sablažnjavao svako ljudsko biće.

I danas, prvi u zapadnih Srba, nesporni komandanti gruntovni vlasnik entiteta RS, sa svoje pozicije moći, dok mu je lagodnije nego ikad sprda se sa kostima ubijenih Sarajlija.

Ponavljam, po ko zna koji put.

Poluprazno pozorište

Nije li to onaj “novi Dodik”, nije li to onaj “uljuđeni Dodik”, nije li to onaj “reformisani Dodik”…? Je li to onaj koji određuje u kom pravcu će ploviti BiH politički brod? Jeste! Baš to je on.

Pa treba razmisliti, hoćemo li mi sa broda ili će on!?

Ali, možda je i do nas. Baš, baš do svih nas. Eto, na današnjoj Komemoraciji ubijenima na Markalama, sarajevsko Narodno pozorište bilo je poluprazno.

Izostali su pojedini kantonalni ministri, izostao je najveći broj kantonalnih zastupnika… Izostao je sve i jedan čelnik političkih partija. Izostali smo svi mi…

I onda ne treba da se čudimo kako vrag ne spava. A vrag je oličen u Dodiku, koji nije izostao, nego se lešinarski obrušio na Markale, na mrtve koji ne mogu da se brane i na žive koji šute.

Upamtite, svako ignorisanje, prećutkivanje, zataškavanje i okretanje glave nad zločinom jednako je SAUČESNIŠTVU u istom. Svako, pak, izvrtanje i istine i pokušaj optužbe “da su sami sebe granatirali”, opasan je psihološki poremećaj, koji treba liječiti i ali još važnije-krivično djelo!

Na Markalama su prije 29 godina ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

Da se ne zaboravi!

(Radio Sarajevo, Foto: Autonomija)