Hoće to, desi se poštenom čovjeku srpskom pravoslavcu i svetosavcu da popije. A svakom čovjeku se desi da mu bešika baš ne podnosi toliku količinu urinarne tečnosti, pogovoto srpskom pravoslavcu svetosavcu. Kažem, to je uobičajena, hajmo reći, normalna stvar. Jednako tako srpski pravoslavac, svetosavac zna da je najprirodnije izvaditi mikropenis i zaliti kakav gradski trg, prodavnicu, banderu, vrata haustorska. Dešava se kažem i voluminoznijim mjehurovima i većim penisima od onih u srpskih pravoslavaca, svetosavaca.

Golden shower za Ljubu

Ali ima li šta slađe za našeg srpskog pravoslavca, svetosavca tek izašlog iz kafane sa svim silnim maliganima u krvi i urinom u slaboj bešici od pogleda na spomenik Ljubu Čupiću. Ehej, Ljubo se smije decenijama, svakom fašisti koji mu prođe pored puta u Nikšiću. Jednako kao što se smijao i četniku koji ga je odveo na strijeljanje, jednako kao što se smijao fašistima u streljačkom stroju. I to je posve normalno. To lice Ljuba Čupića, Čovjeka Heroja u antifašističkoj Crnoj Gori, pokazuje kristalan osmijeh, i onaj nebeski, i onaj životni-snježno bijeli i onaj u bronzi. U inat fašizmu!

A kako taj osmijeh iritira svakog nacistu i fašistu, pa to je čudo jedno. Još ako mu je slaba bešika, ako je popio, pa se impotentno uzbudio, pa taj osmijeh mami narečenog svetosavca da pišne na Ljubu. To je naci-obligacija ostala od poslanice u beogradskom Kolarcu onog sveštenika, vladike Nikolaja Velimirovića, koji reče da se Srbi trebaju ugledati eto baš na Hitlera, a koji se izgleda ugledao na Svetog Savu. Kako li je spojio Savu sa Hitlerom, ne znam, tek kaže Nikolja, koji je Srbima svetac:

“Ipak se mora odati poštovanje sadašnjem njemačkom vođi, koji je kao prost zanatlija i čovjek iz naroda uvidio, da je nacionalizam bez vjere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u XX vijeku on je došao na ideju Svetoga Save, i kao laik preduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju. A nama je taj posao svršio Sveti Sava, prvi među svetiteljima, prvi među genijima i prvi među herojima u našoj istoriji. Svršio ga je savršeno, svršio ga je bez borbe i bez krvi, i svršio ga je ne juče ili prekjuče nego prije 700 godina. Otuda je nacionalizam srpski, kao stvarnost, najstariji u Evropi.”

Pa kad se sve to uzmuti u glavi svetosavca na alkoholu, najmanje što može uraditi je performersko izvođenje golden shower-a po Ljubu Čupiću.

Jer.

Jer to je taj sprski svet, koji očima, ušima, jezikom i utrobom ne može svariti antifašistu Čupića ni ovako mrtvog i okamanjenog. To je ta pravoslavna kontrarevolucija zilotska, koja je iz jazbina zaborava pozvala na svjetlost dana kreature koje sad slobodno idu i pišaju po simbolima antifašizma. To je taj svijet u kome litijaši, popovi i ini postaju političari, misleće glave i selektori vlade. To je ta opskurnalija u kojoj URA češlja kamenje po plaži, dok neofašisti tjelesnim izlučevinama obilježavaju spomenike.

Pišanje uz vjetar

Samo, zajebao se poravoslavac, svetosavac u svom zapišavanju. Prije će biti da je zapišao i sebe i svoj nakardni srpski svet, što bi Crnu Goru vraćao u mračnjaštvo pod kapom Srbije, koji bi od Crne Gore pravio opet svoju prćiju.

Nije Ljubo dao onomad fašistima da prođu u unutrašnji svijet Crne Gore, pa mladi ljudi, koji su mu očistili bistu jutros, neće dati ni danas.

Za to vrijeme, profesionalni nedavači ubleha i ništavila URA-ši i njihovi sužnji danas broje oblake nad Crnom Gorom, kopaju oči Suncu, provjeravju atmosferski pritisak i gledaju ima li bačena koja limenka na Mogrenu. Jer, znaju se prioriteti u svjetu besmisla.

Šta bi bilo da se popišao na crkvenu portu?

A kad smo kod besmisla, četnički maneken ili kako ga znamo odnedavno gradonačelnik Nikšića, Marko Kovačević u svojoj relativizatorskoj poslanici u kojoj je preuzeo ulogu pišonjinog advokata kaže:

„Uostalom niko ne može biti odgovoran za to što je neko odlučio da, u očigledno pijanom stanju, svoje fiziološke potrebe ovako uprazni, osim onoga ko je to uradio“

E pa zajebao si se malo gradonačelniče! Upravo ste ti i tvoja administracija odgovroni prvo sa sanitarno-zdravstvenog aspekta, a na koncu i sa ideološkog.

To što ni jednom riječju ne komentarišete svu vandalnost ovog čina, dovoljno govori o vama. To što ne spominjete metu zapišavanja-spomenik Čupiću, još više. A opet, pošto se fotografišete u mlad-četnik odori, sasvim je logično da je neki vaš ideološki brat zapišao spomenik čovjeku koji se do kraja, baš do kraja života, borio protiv četnika.

Da je kakva država po vašem nahođenju (a još nije) dobio bi vlasnik mikropenisa još i neki orden.

A tek relativiziranje oko mjesta uriniranja?!

Da li bi se olako prešlo oko toga da je zapišao, šta znam, portu srpskog pravoslavnog hrama? Bi vraga crnog! Ustala bi kuka i motika i ona politička i ona NGO, koja trenutno broji kamenje po plažama da zakmeči prema Biselu, kako ”milogorski režim“ straši pošten “osvježen“ svijet!

Ovako, ovako svima potaman.

I NGO mutav i vlast na neđeljnom odmoru, a što će drugo, i fašisti “veselom dosjetkom“ uveseliše ostatak četništva u gradu, državi i regionu.

Bruke jedne, sramotite naslijeđe đedova! Dobro ne baš vaših, vaši su odveli Ljuba Čupića na strijeljanje. Vaši su se dali fašistima i tada, a i danas, kao što će se dati i u budućnosti, a maksimum hraborsti vaše je zapišavanje spomenika!

I zato umjesto ove sprdnje od gradonačelnika, u ime svih građana oglasio se jedan drugi čovjek, dostojan te funkcije, malo južnije.

Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković je kazao:

„Ako ste se pitali kako, u pola minuta, nekome ko ne poznaje lokalne prilike, objasniti političku situaciju u Crnoj Gori, evo odgovora.

PS – Oprosti nam Ljubo, i ovoj fukari, i onima koji su za ovo glasali, i nama koji smo ovo dozvolili…“.

Eto tako!

(Antena M)