Skip to main content

DRAGAN BURSAĆ: Kako su četnici ubili Dmitra Obradovića, heroja mira

Stav 10. jul 2022.
3 min čitanja

"Ubili su budućnost, Kordun i posljednjeg Srbina u Hrvatskoj koji je znao šta Srbija hoće, a šta Hrvatska može"

Jeste li nekad čuli za Dmitra Obradovića, ratnog načelnika hrvatske opštine Vrginmost na Kordunu sa skoro stopostotnim srpskim stanovništvom? Jeste li čuli za heroja koji je pokušao da se izbori sa lokalnim srspkim nacionalistima i koji nije dozvolio da se četništvo širi među njegovim – srpskim narodom? I, na koncu, jeste li čuli za cijenu ljudskosti i dobrote koju je platio Dmitar Heroj Obradović iz Vrginmosta?

Za većinu koji ne znaju, Dmitar Obradović je bio čovjek koji se borio za mir. Stalno i uvijek. Kao Srbin na čelu male opštine svega pedesetak kilometara od Zagreba na početku ratnih devedesetih, shvatio je da je stvaranje nekakve SAO Krajine sa neočetnicima na vlasti suludo, pogrešno i da je to pogubno, prije svega za lokalno srpsko stanovništvo.

‘Hrvatski špijun’ u braku s Hrvaticom Biserkom

Zbog svega toga postao je legitimna meta za odstrel od jurišnika Srpske demokratske stranke pod komandom kninskog zločinca Milana Babića. Naravno, Dmitar Obradović je nazivan srpskim izdajnikom, petokolonašem, zvali su ga antisrbinom, optuživali ga za ekstremne komunističke stavove… čak je kolala priča da je hrvatski špijun jer je bio u braku sa Hrvaticom Biserkom.

Sve u svemu, poznati dijapazon uvreda, kojima je čašćen od tada vladajućeg SDS-a, a koji je bio samo produžena ruka vlasti Slobodana Miloševića na okupiranim teritorijama Republike Hrvatske. I da, treba se ovdje podsjetiti da je cilj Miloševićevog režima bio rat. Prljavi, krvavi, zavojevački rat, kojim bi se stvorile gramice nekakve nove “velike Srbije”, a svako ko se bori protiv “velike Srbije” zaslužuje samo jedno – metak u čelo!

A šta je radio sve vrijeme Dmitar Obradović, prvo čovjek, pa onda predsjednik Opštine Vrginmost? Pa Dmitar Obradović je svim silama insistirao na zajedničkom životu Srba i Hrvata. Insistirao je na stvaranju života koji će se voditi unutar Republike Hrvatske, bez bilo kakvih paradžavnih tvorevina, a koje su bile zaštitini znak Miloševićevog režima, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini.

Borac za domove i protiv ‘velike Srbije’

Poznate su riječi Dmitra Obradovića iz avgusta 1991. godine, kada je rekao: “Velika većina Kordunaša spremna je da ratuje iz uvjerenja da tako brane svoja sela i domove, ali nemaju motiva da se oružjem bore za otcjepljenje od Hrvatske i još manje da osvajaju teritorij za stvaranje ‘velike Srbije’, tako da bi takve akcije bile osuđene na neuspjeh.“

Predsjednik Srpskog demokratskog foruma u Beogradu Drago Kovačević, višegodišnji direktor Centra za socijalni rad u Drnišu te posljednji gradonačelnik Knina prije hrvatske akcije “Oluja”, kazaće jednom prilikom je da je Dmitar Obradović platio životom što je shvatio dvostruku igru, u kojoj je Milošević na pobunjenim područjima uspostavio uporednu strukturu vlasti, u kojoj (pobunjenički) lokalni političari nikad nisu mogli sprovesti svoje odluke, odnosno da je Milošević preko policijskih snaga, Milana Martića i “Crvenih beretki” kontrolisao sprovođenje tih odluka, a neposlušnim političarima prijetila je opasnost gubitka života.

I ne samo to, osim ideološke potke kojom je oslikavao svoju ljudskost, Dmitar Obradović se borio i protiv kriminalaca i švercera na terenu, a koji su tada na okupiranim dijelovima Hrvatske pod srpskom zastavom vršili pljačke, zločine i bili zaduženi za šverc ogromnih-državnih razmjera. Kada tako pogledamo situaciju pred kraj 1991. i sa početka 1992. godine, stvar je bila posve jasna, a i sam Dmitar Obradović je to odavno primjetio, kad je za sebe kazao da je “mrtav čovjek“. Spremao se atentat na njega.

Julsko jutro i zasjeda smrti

I tako je i bilo: Tog 4. jula 1992. godine, prije tri decenije, mučki, iz zasjede, pucano je u šumi pored Topuskog na automobil predsjednika Opštine Vrginmost Dmitra Obradovića. Kriminalci sa srpske strane su ispalili 36 metaka. Od posljedica ranjavanja, preminuo je veliki čovjek Dmitar Obradović, a četnici su za ovaj napad optužili “drugu stranu“, nazivajući je teorističkom.

Međutim, naknadnim svjedočenjima, istragama i forenzikom, iskazima u Hagu potvrđeno je da je Dmitar Obradović ubijen od četnika. Bio im je kriv što je bio čovjek, ljudina koja se borila za mir i za opstojnost svih naroda. Bio im je kriv što je, umjesto Miloševićevog rata za stvaranje “srboslavije”, želio Republiku Hrvatsku sa svim njenim građanima. Bio im je kriv što je, umjesto nacionalizma i miltarizma, izabrao pacifizam i humanizam.

O kakvom čovjeku se radilo možda najbolje svjedoči jedan od njegovih suradnika, koji je nakon ubistva napisao: “Gađali su Dmitra Obradovića, a ubili budućnost, ubili Kordun. Ubili su posljednjeg Srbina u Hrvatskoj koji je znao šta Srbija hoće, a šta Hrvatska može.”

Hoće li biti zaboravljen heroj mira?

I šta imamo nakon svega danas? Za ovog istinskog heroja mira u doba rata ne zna gotvo niko. Ni tri decenije nakon njegovog ubistva nije pronađen i kažnjen niti jedan od njegovih ubica. Eto, samo je prvi čovjek Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac prije koji dan položio cvijeće na Obradovićev grob na groblju u Čemernici i tom prilikom je kazao za Dmitra Obradovića: “Vjerujući u mirno političko rješenje, zalagao se za očuvanje dijaloga i zajedničkog života hrvatskoga i srpskoga naroda, te je bio jedan od rijetkih glasova razuma u to vrijeme.”

Pamtimo li, sjećamo li se, znamo li u konačnici ko su ljudi koji su svojim dobrom trebali pobijetiti i rat i nacionalizam, a umjesto nagrade dobili su metak u čelo? Hoće li Dmitar Obradović, heroj mira, biti uvršten u povijesne udžbenike, ili će njegova životna priča i smrt ostati tek fusnosta u nenapisanom almanahu ljudskosti. Da se ne zaboravi…

(Al Jazeera)