Nema više rukavica. Nema više diplomatskog zavođenja ni klimanja glavom. Evropa je, napokon, rekla ono što svi znamo: Dodik je destabilizator, a Vučić je sponzor. Entitet Republika Srpska je na ivici političkog aparthejda.

A Bosna i Hercegovina? E, tu dolazimo do ključne riječi: KONAČNA ODLUKA.

Jer, ako nešto jasno piše u ovom francusko-njemačkom non-paperu, to je da više nema skrivenih poruka, nema dvosmislenih diplomatskih glagola, nema „možda“. Ima samo: ili ste za pravni poredak, ili ste protiv njega, a pravni poredak može i MORA obezbijediti država Bosna i Hercegovina.

Macron je već u aprilu nacrtao kraj Dodikovog puta

Emmanuel Macron, i to ne iz kafanske čitulje već iz Elizejske palate, još je u aprilu upozorio Aleksandra Vučića: „Igra sa Dodikom ima cijenu.“ Ne u novcu. U političkoj vjerodostojnosti, u odnosima s EU, u regiji koja puca po šavovima dok se Vučić sladi Dodikovim idiotizmima i u Rusiji sanja imperije.

Vučić je, naravno, to shvatio kao – kompliment. Jer, ako jedan autokrata išta voli, to je drugi autokrata koji mu kaže da je opasan. Pa je nastavio po starom. Tu je i onaj tugaljivi pokušaj da s Mađarima sklepa nekakav vojni savez, valjda za odbranu od stvarnosti?

U vidu non-papera koji je, paradoksalno, najpapirnatiji dokument decenije.

Šta taj papir kaže?

Kaže da je vrh Republike Srpske, uključujući Dodika, Stevandića i Viškovića, direktno odgovoran za seriju neustavnih odluka donesenih nakon presude 26. februara 2025. godine. To su:

• usvajanje zakona o VSTS-u RS,
• zakon o zabrani rada Sudu BiH, Tužilaštvu BiH i SIPA-i,
• prijedlog novog Ustava RS.

Znači – rušenje ustavnog poretka golim političkim betoniranjem secesije! I šta dalje?

EU ne misli stati na „osudi“. Neće više biti slikanja u Parizu. Neće biti defilea po hodnicima moći. Biće – tišina. Samo tutanj sankcija.

Francuska i Njemačka u non-paperu poručuju:

• Obustava svih projekata koji direktno ili indirektno koriste RS, uključujući WBIF fondove.
• Zabrana saradnje sa SNSD-om i njegovim čelnicima.
• Zamrzavanje imovine i zabrane putovanja za odgovorne pojedince.
• Podrška opoziciji i civilnom društvu u RS-u.
• I ono najvažnije: RS je na pragu potpunog finansijskog isključenja iz evropskih tokova.

Ne, nije to samo „kritika“. To je ultimatum. Poruka.

Francuska jasno poručuje: negatori genocida – institucionalni, politički, intelektualni – ne mogu više biti partneri EU. Tačka.

A Vučić?

Vučić se, u svojoj nesnosnoj antidiplomaciji, pokušava izboriti kod Macrona da Zapad „ne insistira“ na hapšenju Milorada Dodika. Znači, lider Srbije lobira za bjegunca. Koji, paralelno, nastavlja da ruši državu u čije ime se vadi.
Pa dokle više?

A Bosna i Hercegovina?

I sad dolazimo do suštine. Sve je jasno rečeno. Sve je dokumentovano. Međunarodna zajednica je (konačno) prestala glumiti mirotvorca na antidepresivima. EU je prestala klimati glavom kao da je na sastanku AA grupe. I sad se postavlja pitanje: Šta će uraditi država Bosna i Hercegovina?

Jer, ako se Dodik ne uhapsi – ne sutra, ne prekosutra, nego sada – onda će se svi praviti mrtvi. A najgore je kada se država pravi mrtva dok joj se hulja penje na glavu, dok joj se razara ustavni poredak i kad joj iznutra viču: „Ne postojiš!“

Nema više „otaljavanja“

Zato je dosta bilo vaganja, otaljavanja, obazrivih izjava. Ne možeš imati predsjednika entiteta osuđenog za napad na državu i praviti se da vodiš pravnu državu. Ne možeš imati SIPA-u, Sud BiH i Tužilaštvo, a istovremeno zakazivati sastanke s čovjekom koji ti sruši ustavni poredak.

To nije država. To je hibridna iluzija. I to EU jasno poručuje više državi BiH nego Miloradu Dodiku.

Ako želiš da budeš država, onda koristiš silu države – zakonom propisanu, sudski potvrđenu, međunarodno priznatu. Hapsiš. Procesuiraš. Presuđuješ. I stavljaš do znanja da ti niko, ni u Laktašima, ni u Beogradu, ni u Moskvi – nije nadređen.

Konačno: Vučiću i Dodiku se ne prijeti. Njih se zaustavlja.

Francusko-njemački non-paper nije papir. To je politički aksiom. Ili ćete se pomjeriti sa stolice historijskog kukavičluka, ili će vas historija pregaziti. Jednom zauvijek.

A država BiH?

Pa, ako postoji najbolji trenutak da pokaže da je država, onda je to sada. Ne kroz non-papere, nego kroz izvršnu vlast. Ne kroz saopštenja, nego kroz lisice.

Ili ćemo hapsiti one koji ruše ovu zemlju, ili ćemo zajedno s njima nestati.

Trećeg nema.

(Radiosarajevo.ba, foto: Autonomija)