Nakon strašnih prijetnji smrću koje je dobila izvršna direktorica Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV) Ana Lalić, eksplicitne prijetnje je dobio i programski direktor tog novinarskog udruženja, profesor Dinko Gruhonjić.

Kriva jer je rekla da se Vojvodina dosrbljava?

A najnoviji krug zla se otvorio nakon njihovog gostovanja na dubrovačkom REBEDU Festivalu, na kojem je kolegica Ana Lalić sasvim opravdano kazala kako je u Vojvodini na djelu „dosrbljavanje“, kao logičan kraj „posrbljavanja“.

I to je suštinska istina.

U multinacionalnoj pokrajini – koja je to i danas – Crkva Srbije vrši sistematsko obilježavanje terena kojim se zapravo bit i kor Vojvodine ništi i kojim se ona pretvara u još jednu jednonacionalnu guberniju srpskog sveta. I opet je rekla suštu istinu kada je navela primjer da po Novom Sadu Crkva Srbije gradi svoje bogomolje „kao trafike“. A to turbo-pravoslavlje, zapravo svetosavsko sektašenje, jeste korijen zla koje isijava iz Srbije i koje se kao radijacija širi regionom.

Kriv jer se zove Dinko

Dinko Gruhonjić, Banjalučanin i profesor na novosadskom Univerzitetu ove godine je bio u medijskom staffu i čak nije govorio na panelu, ali to neočetnicima nije smetalo da naprave fotomontažu i pokažu kako se Dinko Gruhonjić poistovjećuje sa Dinkom Šakićem, ustaškim zločincem i prvim čovjekom jasenovačkog logora. Dabome da je ovo gnusna podmetačina, ali hej, kome su u srpskim vladajućim medijima ikad smetale gnusne podmetačine. Dapače, kad ih nije bilo, sami su ih – kao i sada – pravili.

A sve u cilju javnog linča do istrebljenja.

Jer u ovoj Srbiji, samo je mrtav Dinko Gruhonjić dovoljno dobar i poželjan. Inače, mora da se iseli ili da ga nema.

„Čuvaj se! Čuvaj porodicu. Ili se seli što dalje. Jer noć je čudo, može svašta da vam se desi! Slomićemo ti svaku kost u telu!“

Ovo je samo jedna od stotinu prijetnji koje Dinko dobija na satnoj, ne na dnevnoj bazi, a istu je potpisao izvjesni Vladimir Branović, koji se osjeća toliko komotno da se ne mora čak ni kriti iza lažnih nikova ili nekakvih avatara dok prijeti. Nečovjeku je izgleda prijetnja smrću upućena Dinku i njegovoj porodici stvar prestiža i kućni odgoj. A to već nije (samo) do ovog siledžije, nego i do države Srbije, ali o tom-potom.

A čitajte ovo:

„Je**m ti sve živo i mrtvo, da ti je**m! Naći ću gde živiš, je**ću ti mater mrtvu u usta…ku**o prokleta…dabogda rak dobila…“

Ovo je samo segment, mali segment onoga što dobija kolegica Ana Lalić jer je govorila istinu. Ovu gnusobu potpisuje Miloš V. koji se ne stidi pokazati svoju fotografiju. I ovakvih je na stotine.

Ponavljam, Dinko i Ana su krivi prvo što su živi, a onda i što svjedoče istini. Jer ova Srbija danas nije dizajnirana za istinu!

Tabloidno-zločinački medijski sistem Srbije

A sad o Srbiji, preciznije o njenom tabloidno-zločinačkom medijskom sistemu, koji je u zadnjih desetak dana u punom pogonu. Televizije sa nacionalnom frekvencijom, prije svega Pink i Hapy TV, kao i Vučićevi tabloidi utrkuju se u morbidnom performansu ko će više ocrniti Anu i Dinka, ko će im sočnije zakuhati životnu čorbu i ko će bolje, jače i dublje utisnuti mete na njihova čela i na leđa njihovih porodica.

Evo tako funkcioniše Srbija danas:

„Antisrpski talasi tutnje Dubrovnikom: Gruhonjićev prošlogodišnji nastup zgrozio Srbiju – Voli što deli ime sa ustaškim zločincem“

Ili

„Ko je ovaj čovek? Njegove izlive autošovinizma studenti iz Novog Sada moraju da slušaju svaki dan! (VIDEO)“

Ili

„Gori od najgorih! Antisrpski festival mržnje u Dubrovniku zgrozio Srbiju: Dinko Gruhonjić godinu dana ranije izgovorio još veće gadosti o Srbima i SPC“

Vrišti Srbija gladna krvi koja traži ljudsku žrtvu.

I zaista, kada realno sagledate čitavu ovu umobolnu stvar sa linčovanjem najboljih od nas, Srbija se neće smiriti dok neko od ovih ljudi ne strada. A tada ćemo poslovitično i licemjerno svi konstatovati kako je „odveć kasno“.

Ali sad nije kasno!

Kasno je za Srbiju odavno, ali makar nije kasno da se ovi ljudi spasu pogroma.

Pa je onda stvar ne profesionalne etike, nego bazične ljudskosti pružiti ne samo moralnu podršku ovim hrabrim ljudima, nego konkretno djelovati da im se nešto ne desi i da budu fizički zaštićeni.

A Srbija je trenutno brod ludaka u kome su slobodni ljudi poput Dinka i Ane osuđeni na nestanak! I ne, ne tražim samo deklarativnu podršku, ovo je već stvar koja odvaja državu od konc-logora!

Ako se nešto desi Dinku, Ani i drugim hrabrim ljudima, biće to potvrda da je Srbija odista konc-logor za svakog slobodnomislećeg čovjeka.

I zato je malo reći da imaju moju podršku, imaju sve moje resurse, a potpuno sam siguran da tako misle svi novinari moje Bosne i Hercegovine.

(Radio Sarajevo)