Srpski terorista Milan Radoičić predao se srpskoj policiji. Policija je saopštila da ga je uhapsila. A za nas interesantna vijest glasi da se isti tereti kako je od januara 2023. godine do 24. septembra nabavljao oružje, municiju i eksplozivna sredstva velike razorne moći iz Tuzle u Bosni i Hercegovini.

Prije nego što raskrinkamo laži kojima se bavi srbijanski režim, sve zajedno sa terorističkim jatacima, treba kazati da je taj isti terorista Radoičić ekspresno pušten da se brani sa slobode, jer je po mišljenju Vučićevog režima potpuno bezopasan.

Daćete mi gaće, čarape, zolju i snajper!

Da je situacija bezazlenija mogao bi se čovjek našaliti, kako je Radoičić otišao u neki tržni centar tuzlanski i tamo na jesenjem sniženju uz gaće, čarape, sveske, torbe, bojice i olovke kupio sebi sljedeće potrepštine neophodne za terorističku akciju na sjeveru Kosova:

-Mitraljez Zastava M93 BGA 33 mm – automatski bacač granata kalibra 30 mm, proizveden u Srbiji

-M80 zolja – jednokratni navođeni protutenkovski sistem proizveden u Srbiji

-Granate minobacača, minobacača 82 milimetra i 62 milimetra

-Plastični eksploziv i dinamit

-Zastava M70 – srbijanska varijanta AK-47, automatsko oružje koje se proizvodi u Srbiji.

-Snajper Zastava M76 – poluautomatsko oružje za gađanje na velikim daljinama proizvedeno, pogađate u Srbiji

-M75 ručne bombe

E sad zamislite Radoičića, kako dolazi u Tuzlu sve sa spiskom, kao dobar domaćin u fasungu, gleda, škilji, popravlja naočale, pa onda trgovcu mješovite robe nabraja šta mu sve treba.

Da je sve tako kako Srbija tvrdi Tuzla bi bila u Teksasu, ali ni onda ne bi mogao, koliko god ko želio, da uzme sve sa Radoičićevog spiska.

Zašto kažeš Tuzla, a misliš Banjaluka?

Površna analiza je pokazala da Radoičić sa svojim slugama ne da nije vidio Tuzle, nego nikad nije bio u njoj. Sigurnosne agencije u BiH nemaju bilo kakve informacije o kupovini oružja u Tuzli, a prema njima Milan Radoičić je ove godine samo jednom bio u BiH i to u junu u Banjaluci!

Pa se postavlja pitanje, otkuda srbijanskom pravosuđu informacija po kojoj je Milan Radoičić priznao da je oružje za napad na Kosovu kupio u blizini Tuzle, a ne recimo u Banjaluci?

Vidite, nije ovdje riječ o Tuzli, niti o kupovini oružja.

Radi se o sistematskim naporima velikosrpskog rukovodstva u Beogradu da se na neki način, Bosne i Hercegovina predstavi kao zemlja-partner terorizma i da se uvuče u „kosovsku priču“. Dakle, cilj je sa Beograda, koji sponzoriše teroriste, pogled usmjeriti prema BiH.

A sve ovo Vučićev režim vrlo vješto radi, ne bi li se kako pred međunarodnom zajednicom destabilizirala ionako nestabilna situacija u BiH i ne bi li se fokus sa Kosova, po kome su vršljale srbijanske jedinice, opet vratio na BiH.

I to je sva istina, ali na žalost ovdje se neće stati.

Režim Aleksandra Vučića sve sa svojim medijskim telalima, sasvim sam siguran, počeće praviti rijaliti emisije o „tuzlanskim pomagačima, dilerima i trgovcima“ i „snabdjevačima oružjem“ za Milana Radoičića; počeće se licitirati koliko, po kojoj cijeni i kako se oružje kupuje u Tuzli, šta se sve može „probrati“ i kako se ta „fasunga“ može prebaciti u Srbiju.

To što sigurnosne agencije demantuju ovu budalaštinu, to što u Tuzli možda možete naći čarape, gaće, školske torbe ali ne i zolje, u prodaji nikoga u hipnotisanom neočetničkom svijetu Srbije neće interesovati, ali je strijela odapeta u drugom pravcu.

A taj pravac je međunarodna zajednica koja bi trebala, valjda, da se zabrine kako je to Tuzla postala Bondstill za teroriste i kako je to mirni i liberalni BiH grad postao neka vrsta logističko-nabavnog centra za iste.

Ponavljam, to što realnost kaže da Tuzla nema nikakve veze sa srbijanskim specijalcima, mafijašima i teroristima koje je država Srbija naoružavala, neće imati puno značaja ako se medijska mašinerija zla i laži uključi u izmaštani cirkus.

Kakva crna Tuzla!?

A zapravo, prava i jedina istina jeste da je država Srbija i zvanični sponzor terorizma, da je država Srbija ta koja naoružava srbijanske teroriste i šalje ih na Kosovo ne bi li ubijali svakog onog ko im se suprotstavi i da ta ista država Srbija ima na platnom spisku i Radoičića i ostale zlotvore, kao što je onomad imala Škorpione i druge ubice djece po Bosni i Hercegovini. Kakva crna Tuzla!?

Na koncu, ne treba biti veliki istražitelj, pa pročitati ono što tvrdi i sam demijurg zla Aleksandar Vučić, koji potvrđuje da SVI koriste oružje iz Srbije, pa i kosovska policija:

„Pripadnici kosovske policije tokom sukoba u Banjskoj koristili su srpske puške Zastava M70, proizvedene u Kragujevcu. M70, to su sve naše puške, proizvedene su u Kragujevcu“.

Na stranu što se cijeli svijet zajedno sa Albinom Kurtijem slaže da je riječ o oružju iz Srbije, na stranu što je svima jasno da se radi o velikosrpskom državnom pothvatu, a ne nekom lokalnom mafijaškom incidentu, na stranu što je Kurti već objavio da je srbijanska vojska trebala nakon ovog djelovati ući na čak 37 pozicija na sjeveru Kosova, ne bi li se stvorio kopneni koridor-srbijanski mediji, zajedno sa državnim službenicima pokušavaju mapirati grad Tuzlu kao saučesnika (sic!).

Šta me brine?

I to je donekle razumljivo.

Razgolićeni Vučićev režim-sponzor terorizma, vitla zdravim razumom, uništava ga i umjesto činjenica lupeta rafalno gluposti, pa koja prođe-prođe.

U ovom trenutku, neobično važno je da sve državne službe zemlje Bosne i Hercegovine rade kao jedna i da jasno stave do znanja i domaćoj javnosti i državi Srbiji i svijetu, kako je riječ o prljavim srbijanskim ratnohuškačkim insinuacijama.

(Radio Sarajevo)