“Političari koji koaliraju sa Čovićem i Dodikom, dakle sa ideologijama koje se ljube sa ustaštvom i četništvom i žele smrt BiH zamjeraju Andreju što je dao jedan intervju. A ja bih želio živjeti u zemlji u kojoj će Andrej Nikolaidis biti njen najveći državni problem. O, kako će to biti sjajna zemlja, kako će to biti maleni problemi i kako će to biti divno vrijeme za živjeti.“

Kako smo došli do toga da je najveći neprijatelj Bosne i Hercegovine rođeni Sarajlija, pisac i kolumnista Andrej Nikolaidis? Ne, ozbiljno vas pitam?!

Andrej isto zvuči i u “Stavu“ i u “Veseloj svesci“!

Ako lutate po digitalnim bespućima društvenih mreža, vidjećete kako se i staro i mlado, a koje ljubi Osmorku ili Šestorku ili Trojku ili kako li se već zovu, diglo na zadnje noge, pa štekće ljutito, zašto je Andrej dao intervju gnusnom “Stavu“?

Slažem se, “Stav“ je većinom gnusan, ali se ovdje ne radi o njima nego o Nikolaidisu. Ili kako reče moj prijatelj i aktivista Adis Nadarević, da ga parafraziram, Andrej je mogao dati intervju i “Veseloj Svesci“ ili “Politicu“ ili bilo kome, isto bi zvučao. I to je veličina Andreja Nikolaidisa, zakletog borca protiv fašizma i čovjeka, koji najiskrenije voli Bosnu i Hercegovinu-neće mu biti mrsko da to pokaže urbi eto orbi na bilo kojoj platformi.

Kako vidimo, a kako još bolje znamo po slučaju “Basara“ gdje ovog sjajnog pisca, Svetu Basaru čitaju i u odvratnom “Informeru“, ne pljujući ga zbog toga, nije do “Stava“, a nije ni do intervjua u “Stavu“, koji vam inače od srca preporučujem. Andrej Nikolaidis je tamo kazao sve ono što misli, a što i sami znamo-od latentne opasnosti korisnih idiota u politici, preko sljepila lijevo-liberalnih elita, pa do toga da Srbija nema drugu politiku osim velikosrpske. Dakle, hajmo kazati, poznate stvari – i iz realnosti grube i iz ispravnog mišljenja Andreja Nikolaidisa.

Prvi Andrejev grijeh

Ali, uputio bih vas samo na jedan citat, koji možebitno razotkriva gnjev nekadašnje opozicije u Sarajevu, a danas bogme navodno građanske vlasti:

“Međutim, novinar nije društveno-politički radnik. Ja, recimo, vjerujem i u to. Novinar ima „svoju stvar“ – čovjek bez uvjerenja, i to uvjerenja za koja je se spreman boriti, tek je krpa. I manje od toga. Međutim, valja paziti da se ne upadne u zamku služenja „našoj stvari“. Tu završava novinarstvo i počinje propaganda. Meni je, recimo, iritantno kada političari od nas traže rješenja. Kada kažu: „samo kritizirate i ne nudite rješenja“. Ozbiljno? Novinar ne traži mandat od građana, ne obećava i ne nudi rješenja. To prosto nije naš posao.“

Što se kaže, u centar!

Hajmo mi redom!

Ovo što je rekao Andrej Nikolaidis predstavlja suštinu novinarstva i suštinu onoga što ne podnose političke elite na Balkanu. Jer, novinar zaista jeste misleće biće, a ne borac “za našu stvar“. Ponavljam, ako je novinar. Jer ako je “borac za našu stvar“, onda je najobičniji PR partije ili interesne organizacije ili kapitala tog i tog, a u gorem slučaju najobičnija kurirska služba “naše stvari“.

Potpisnik ovih redova je na svojoj koži osjetio kako mu se aplaudira dok piše o kriminalnoj SDA, koja sahranjuje BiH sa Dodikom i Čovićem, a kada počne pisati o potezima Osmorke koji dovršavaju to sahranjivanje, onda je SDA bot.

Pa je tako novinarstvo u BiH, ali i u regionu shvaćeno kao-Naprijed naši-što dabome nema nikakve veze sa novinarstvom, ali ko te pita, moj Bursać!

Jer, nezgoda je u tome što je današnja vlast, gledajući personalno,a bogme i ideološki izmilila ispod SDA kabanice, a koalira sa Čovićevim i Dodikovim kabanicama, pa je posve logično što je čovjek koji nije za takvu “našu stvar“ odjednom protiv te, da prostite “naše stvari“ ili u prevodu SDA bot, kako rezonuju glave, koje ne vide dalje od nakaradnog postulata – Ako nisi sa nama, protiv nas si.

Drugi Andrejev grijeh

I to je dobro, odmah da vam kažem, jer ne biti sa “ovim“ ili sa “onim“ razdvaja žito od kukolja. Da ne kažem misleće novinare od kurirske službe. A Andrej je novinarčina i jedan od najboljih savremenih pisaca na ovim prostorima. Najjednostavnije kazano, bilo bi mi krivo da ga neko kao mog prijatelja stavlja u koš sa “borcima za našu stvar“Jer ponavljam, to NIJE POSAO NOVINARA, a i ne vjerujem da bi bili prijatelji.

Drugi dio Andrejevog citata mu je još bolji, jer on kaže, nije posao novinara da nudi rješenja. Konačno neko da javno izgovori najtačniju, a jeres rečenicu! Ne, zaista nije posao novinara da nudi politička rješenja, posao je to gospodo onih za koje ste glasali, koje plaćate iz svojih džepova i koji će imati basnoslovna primanja u naredne (najmanje) četiri godine. Njih pitajte koja su to rješenja!

Želim živjeti u zemlji u kojoj je Nikolaidis najveći problem.

A njihova rješenja su, kako vidimo, da od sve muke koja je udarila na ovu divnu zemlju i nesretnu državu napada Andrej Nikolaidis sve optužujući ga da je SDA bot ili još gnusnije da prima honorar od “Stava“. E blago zemlji kojoj je Nikolaidis problem! I ima tu još nešto: Razmislite, koje je to samo licemjerstvo, ljudi koji koaliraju sa Čovićem i Dodikom, dakle sa ideologijama koje se ljube sa ustaštvom i četništvom i žele smrt BiH zamjeraju Andreju što je dao intervju Stavu.

Čekajte, u čemu se tačno oni onda razlikuju od SDA ili HDZ-a ili SNSD-a???

Ili što bi naša ambasadorica u Češkoj Martina Mlinarević sjajno kazala:

“Pogledaš sve vijesti, plejadu dnevnopolitičkih faca, znaš u brojke i slova, imaš i nešto razuma, i odlučiš pljunuti na….Andreja Nikolaidisa?! Zbog ono malo razuma, nadam se da će vam nekad biti žao. A on će stajati sa svim svojim knjigama i nagradama, opet veći od svega.“

A ja bih dodao, želim živjeti u zemlji u kojoj će Andrej Nikolaidis biti njen najveći državni problem. O, kako će to biti sjajna zemlja, kako će to biti maleni problemi i kako će to biti divno vrijeme za živjeti. Švedska, Norveška i Island propali!

Samo.

Samo bojim se da je ova politička garnitura, koja je odmijenila kriminalnu SDA svela svoje postojanje na paranoična opanjkavanja i da nikako ne može da shvati jednu bitnu stvar, da je na jebenoj vlasti, a ne u opoziciji ili kafani, pa da pljuje ljude kako im se ćefne. Ali, bojim se dalje, a to je još veći strah da je limit ove političke garniture opanjkavanje Nikolaidisa i neistomišljenika, a ne delanje za dobrobit BiH.

P. S.

Iskreno se nadam da prokleto griješim i da će epizoda s histeričnim i paranoičnim prozivanjem poštenih ljudi koji vole BiH biti završena.

I na koncu da vam kažem, onako iskreno, Bosna i Hercegovina neće izgubiti Andreja Nikolaidisa. Nikada. Uvijek će joj biti prijatelj, to vam ja svjedočim, kao Andrejev prijatelj, samo me je strah da će izgubiti samu sebe u paranojama nedoraslih, nezrelih i ograničenih ljudi, koji svoju nesposobnost kompenzuju kafanskim bljuvotinama i gnusnim napadima.

(Radio Sarajevo, foto: )