Skip to main content

DRAGAN BURSAĆ: AJB DOC Film Festival, svjetlo pravde u licemjernom svijetu

Stav 13. сеп 2024.
5 min čitanja

"Sarajevo opet drži civilizacijski čas planeti"

Sedmo izdanje AJB DOC Film Festivala održat će se u Sarajevu od 13. do 17. septembra. Gledajući suhoparno, samo kroz brojeve – od gotovo 300 prijavljenih filmova, selektori su odabrali 24 najvažnija, koji će biti prikazani u četiri programske selekcije – Takmičarski program, AJB Prikazuje, Last Minute Cinema i SmartDoc te četiri posebne projekcije. U programu su, između ostalog, filmovi koji se bave temama poput “Oprosti nam dugove naše” i “Izbor za Miss zatvora” bh. režisera Sergeja Krese i Srđana Šarenca. AJB DOC time još jednom daje šansu našoj kinematografiji.

Biti uz Palestinu nije samo umjetničko nego ljudsko i civilizacijsko pozvanje

Ali hoću o nečemu drugome, mnogo važnijem i za nas i za cijeli svijet:

Ovaj festival zajedno sa MESS-om i direktora Nihada Kreševljakovića ponosno stoji na kinematografskim prometejskim kapijama odistinski slobodnog svijeta kada je u pitanju genocid u Gazi i pokazivanje svakom pojedincu planete Zemlje kako se nepokolebljivo brani porobljeni i masakrirani narod Palestine.

“Boli me i veoma sam razočaran što su mnogi drugi festivali ostali nijemi na ovaj genocid. Umjetnici, stvarni ili samoprozvani, često vole da budu ispred i iznad ostalih, da imaju hrabre izjave vezano za ugnjetavanje ljudi ili uništavanje zemlje i prirode. Onda se dešava najgori zločin našeg doba – gledamo uživo djecu masakriranu i raskomadanu, izbrisane porodice, silovane zatvorenike, a ta avangarda društva, naročito na Zapadu, šuti. Čak su se neki vodeći festivali dokumentarnog filma, koji su bili jako glasni kad je riječ o Ukrajini, naprimjer, izvinjavali Izraelu zbog protesta koji su organizovani u njihovoj blizini. Porazno. Dizanje glasa protiv genocida se svelo na pojedince koji su nosili neka palestinska obilježja ili spominjali genocid u medijskim obraćanjima”, kazao je s pravom direktor festivala Edhem Fočo za sarajevski portal Klix.

I odista, živimo u vremenima ultimativnog licemjerja, kukavičluka i autocenzure, u vremenima u kojima su i novinarski, ali još više ljudski postulati Kantovog kategoričkog imperativa i univerzalnog dobra ugušeni u sveopštoj šutnji zapadnog čovjeka, a taj zapadni čovjek, taj bijeli čovjek na poziciji moći koji uz pomoć tehnologije u realnom vremenu vidi sve, stalno i svuda, zatvara oči do sljepila nad ubijenom djecom Palestine i nad genocidom koji se tamo dešava, ponavljam se, na minutnoj bazi…dok ovo pišem i dok ovo čitate ubijaju se djeca!

I ne, ne radi se tu samo o nekim “bijelim okovratnicima“, administrativcima, od Berlina do Brisela koji su opsjednutil tabelama pa ne vide živog čovjeka, a još manje ubijeno dijete.

Ne!

Umjetnost bez hrabrosti nije umjetnost

Radi se o nazovi umjetnicima, koji okreću leđa i donji dio leđa na sve one razrušene bolnice, na djecu koja na svojim ručicama imaju upisan datum rođenja, ime i prezime da bi ih u smrti lakše identificirali, okreću leđa naseljima koja su odavno postala slike holokausta 21. vijeka, u kojima je odavno broj mrtvih u neukopanih premašio broj živih, a to je Palestina danas.

A to ne da je za filmske dokumentaristike, to je zalog za povijest čovječanstva, to je naša poslanje da se objavi i prikaže ISTINA. Jer ono što nije dokumentirano, opisano, snimljeno i objavljeno, u nakaradnom svijetu prepravljanja povijesti – zaboravlja se, a digitalni žderači vremena istinu guraju pod planine binarne relativizacije.

I zato AJB DOC Film Festival!

To više nije pitanje umjetničke (ne)slobode, to je stvar ljudske, civilizacijske potrebe!

Pa u skladu s temom AJB DOC-a, a tema je “Justice?” kao iskonska pravda i pravičnost, na festival dolaze brojni autori iz Palestine. Ovdje će biti predstavljena ultimativna ostvarenja posvećena ovoj zemlji, a direktor Edhem Fočo publici naročito preporučuje da pogleda sljedeće filmove.

“Svakako treba pogledati film ‘Cijena zemlje’. Ovo je svjetska premijera tog sjajnog i hrabrog filma koji će mnogima dati pravu sliku razmišljanja i djelovanja radikalnih struja izraelskog društva, koje, nažalost, dominiraju u njemu. Tu su još ‘Dokazi’, film koji je radila novinska agencija Anadolija o korištenju bijelog fosfora i drugih nelegalnih sredstava u uništavanju palestinskog naroda i film ‘Tantura’ izraelskog autora, koji jasno pokazuje da je ovaj genocid i etničko čišćenje zapravo počelo još prije 75 godina. I ostali filmovi su sjajni: ‘Izraelizam’, ‘Molitva za Armagedon’, ‘Bolnica Al-Shifa’, ‘Život između kontrolnih tačaka’… Naravno, mi smo ponosni i na aktivistički film koji će otvoriti festival – ‘Tamo gdje masline plaču’, izuzetno ostvarenje koje će ostaviti dubok trag kod gledalaca”, naveo je on.

Pa tako Sarajevo opet drži civilizacijski čas planeti, ovaj put na temu dokumentarnog filmskog izričaja, a zapravo, drži kao i uvijek čas ljudskosti. I ne, nije patetika, jer odista ove filmove posvećene genocidu nad Palestincima ne možete pogledati u “slobodnoj festivalskoj Evropi“, jer su zbog lažne, bljutave i isprazne političke korektnosti i kukavičluka zabranjeni, sklonjeni, ignorirani i bunkerisani.

Kukavički, jadno i bijedno!

Slučaj teledirigiranog berlinskog aplauza

A koliko je sve jadno i bijedno u svijetu koji navodno promoviše slobodu, dok se dešava genocid u Palestini i nad Palestincima, podsjetiću vas događajem iz februara ove godine, sa Berlinskog filmskog festivala.

Palestinski novinar Basela Adre i Izraelac Yuvala Abraham režirali su film “No Other Land“, s drugim režiserima, koji je osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, a bavi se pitanjem protjerivanja Palestinaca s njihove zemlje koje vrše izraelski doseljenici.

“Teško mi je slaviti dok Izrael kolje i ubija na desetine hiljada ljudi iz mog naroda u Gazi”, rekao je Adra.

Zatim je pozvao Njemačku da poštuje pozive na prekid vatre i prestane izvoziti oružje u Izrael.

Izraelski reditelj Abraham se također osvrnuo na patnju Palestinaca pod sistemom koji je opisao kao “aparthejd”.

“Moj kolega Adra i ja ćemo se vratiti u zemlju u kojoj nismo jednaki. Ja živim po građanskom zakonu, a Basel pod vojnim zakonima. Ja imam pravo glasa, a on nema. Ja sam slobodan da se krećem kako želim, on je, kao i milioni Palestinaca, zatočen na okupiranoj Zapadnoj obali”, kazao je tada Yuval Abraham.

I onda je uslijedilo, mogu slobodno kazati, potpuno nadrealno ludilo koje će se izučavati kako na teorijskom polju autocenzure, tako bogme i u udžbenicima socijalne patologije.

Naime, u obrazloženju njemačkog ministarstvo kulture, a u nastojanju da odbrani ministricu Claudiju Roth, koja je primijećena na snimku kako aplaudira nakon govora Adre i Abrahama navedeno je, pazite sad: “Aplauz je bio upućen (samo) izraelsko-jevrejskom režiseru koji je govorio o svojoj podršci političkom rješenju i mirnom suživotu u regiji”.

Dakle, ponavljam, ne znam da li vam je jasno, Ministarstvo kulture najmoćnije evropske zemlje u svom saoštenju pojašnjava urbi et orbi da ministarka aplaudira samo jednoj polovini nagrađenog tandema, onoj izraelskoj. Dakle, aplauz je podijeljen na pola, teledirigovan, šta li, pa se jednom čovjeku aplaudira, a drugom ne????

Razmislite, da li je to uopšte moguće i da li je normalno!

A sad zamislite šta bi bilo kada bi neko ministarstvo u Sarajevu, bilo koje- izdalo saopštenje u kome kaže kako se aplaudira polovini onih koji su nagrađeni ili koji sudjeluju na festivalu?! (sic!)

Ne da je nezamislivo, nego je onostrano!

Umjesto zaključka

Eto u to se pretvorio “slobodni“ svijet, u izvrnutu košulju samih sebe i u jednu sprdnju koja bi možda i bila smiješna da se ne radi u genocidu i masovnom ubijanju djece od strane države koja raspolaže najsuvremenijim oružjem.

Pa onda kad pričamo o AJB DOC Film Festival koji se javno i hrabro solidariše s narodom Palestine i koji se suprotstavlja vladajućem zapadnom narativu o “zajedničkoj krivici“ ne govorimo da je Sarajevu “uz civiliziran svijet“, nego je Sarajevo sa ovim festivalom na čelu civiliziranog svijeta. Jer stati bez oraha u džepovima uz slabijeg, uz ugnjetavanog, uz onog koji trpi zlo i genocid u konačnici jeste ultimativni ljudski poriv i poziv koji nas razlikuje od zvijeri.

Na žalost pojedini politički sistemi transgeneracijski staju na stranu zvijeri!

(Al Jazeera/foto: promo)