Skip to main content

ĐORĐE SIMOVIĆ: Kosovo je Srbija, a Vojvodina Džamahirija

Stav 14. јан 2013.
2 min čitanja

Dosta sam razmišljao koji naslov da stavim za pripovest oko pravnog i svakog drugog galimatijasa koji nam je pripremila Vlada Srbija u slučaju prodaje kombinata i ZEMLJIŠTA Arapima. Namerno kažem Vlada, jer je ona dala Dinkiću  “zeleno svetlo” i ne treba samo njega osuđivati. Ako se dogovorimo da kradljivca treba nazvati lopovom onda naslov “Kosovo je Srbija, a Vojvodina Džamahirija” ne “iskače iz koloseka”. Jaoj, odakle da počnem?!
Ne sumnjam da će pravnici tako sačiniti ugovor da će kompaniji Al Dahra uz 8 preduzeća biti, umesto, recimo prodato,  stajati “imaće pristup” 25.000 hektara zemljišta (ukupno = u vlasništvu + dugoročni zakup). Pravnici su za to i plaćeni. A za čega su plaćeni vlastrodršci i krojači naše sudbine?
Pa plaćeni su da, između ostalog poštuju ZAKON. Ali odavno ih je pročitao Balašević pa je napisao “tu su paragrafi pa zagrabi nek isto je i đavolu i đakonu.”
Sporazum tek treba da pročitamo ali nema sumnje da će on kršiti USTAV i pola tuceta ZAKONA. Samo da nabrojim one najvažnije: ZAKON o privatizaciji, ZAKON o restituciji i ZAKON o poljoprivrednom zemljištu.
Setili su se đilkoši da potpišu Međudržavni sporazum koji treba da bude iznad domicijalnih zakona, ali su napravili “grešku u koracima”. Međudržavni sporazum se potpisuje na relaciji država-država, a ne država-kompanija.
Očigledno je da ovde “neko tuče u klin, a drugi u ploču”. Jer, da podsetim, po našem Zakonu zemljište ne može da se prodaje strancima. Uz to ministar poljoprivrede i njegovi saradnici se javno zalažu da se menja (ili neke njegove odredbe prolongiraju) Prelazni trgovinski sporazum sa EU koji u bliskoj budućnosti treba da omogući građanima Unije da kupuju zemljište u Srbiji. Ako je tako, zašto ta ista Vlada pravi “grešku u koracima” i krši Zakon?
Naši vlastodršci s ponosom najavljuju da će Arapi preduzeća platiti 100 miliiona € i da će isto toliko uložiti u sisteme za navodnjavanje. Pa, naravno, jer će obrađivati tu zemlju. Neća valjda uložiti u teniska igrališta?! Ali, ko nam garantuje da će od njihove rabote biti nešto i da će zemlju obrađivati bolje od naših paora?! (Inverzija: zamislite lale kao beduine).
Ovo je i šamarčina našim poljoprivrednicima.  Zar oni najbolji, koji zakupljuju državno zemljište ne znaju dovoljno dobro da proizvode hranu?! Uostalom, taj najčestitiji posao se prenosi s kolena na koleno. I umesto da u svakom od tih 8 sela gde će kombinate prodati (pokloniti) Arapima po 100 agrarno naprednih porodica dobije da obrađuje 20-30-50 ili po 100 hekatra, tamo će se formirati latifundije kao u južnoj Americi – teška mehanizacija i – udri. Bitno da su Vladi puna usta priče o ruralnom razvoju i rađanju beba.
Meni je kao agronomu svejedno da li će se zemljište Arapima prodati ili dati u zakup na 99 godina. Pa zar mislite da će oni tu zemlju đubriti stajnjakom? Vek raubovanja zemljišta bez organskog đubrenja i pretvoriće zemljište u pesak sa kojim imaju mnogo više iskustva.
Raspisao sam se, a treba i da završim. Za kraj treba treba spomenuti ko je u ovoj priči u ovoj našoj novinarskoj profesiji “vjera a ko nevjera”. Sada samo o “vjeri”. Obaveznu sumnjičavost toliko neophodnu novinarstvu pokazali su (klikni na link): Uroš Davidović, “B92”, emisija “Dobra zemlja”; Slađana Gluščević “Dnevnik”; ekipa Dnevnika u 17 časova RTV, i (skromnosti?!) moja malenkost u emisiji “Poljoprivredno dobro” na Radio Novom Sadu. IZVINJAVAM se kolegama koje sam preskočio. Priznajem da mi je “pala klapna” kada sam video izveštaje u tzv. “velikim medijima”. Toliko za sad. Čini mi se da je ovo “tek početak”. Ne verujem da će ova “igranka” tako lako proći.
(Poljoprivreda.biz)