Trinaestojulski ustanak ostaje trajan simbol nepokornosti, naš bedem protiv prekrajanja novije istorije, pouzdan svetionik sloge, slobodarstva i antifašizma crnogorskog naroda, i putokaz za evropsku budućnost, poručio je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović na proslavi povodom Dana državnosti i 80 godina od dana ustanka i početka borbe protiv fašizma koja je održana u Virpazaru.

On je kazao je da je na tekovinama antifašizma ponovo obnovljena Crna Gora i vraćeno njeno nacionalno ime.

-Luča 13. jula mora da obasja i novo vrijeme, vrijeme izazova, kada u Evropi i svijetu i kod nas, nažalost, diže glavu kleronacionalizam, ksenofobija, fašizam u novom obliku. Pod krinkom priče o pomirenju siju se laži, izjednačavaju se heroji i zločinci, negiraju se zločini počinjeni tobože u ime svoje nacije ili vjere, pokušava se zatrijeti istinska ideja slobode i antifašizma – kazao je Đukanović.

Oni koji, kako ističe, izjednačavaju anticrnogorske kolaboracionističke pokrete i antifašističku oružanu borbu partizana, oni koji pokušavaju da povuku liniju moralne jednakosti između fašizma i antifašizma – ključni su propagatori ideje neofašizma.

-Takvih danas, nažalost, ima i u strukturama vlasti u Crnoj Gori. To ne smijemo dozvoliti. Nema pomirenja s tim idejama. Crna Gora zna da cijeni svoju prošlost i zna da je njena budućnost evropska. Zato ćemo uvijek biti odlučno protiv novih oblika imperijalnih projekata i novog fašizma – poručio je Đukanović.

To, kako naglašava, neće doći samo.

-To moramo mi, naše generacije, tome ćemo morati da naučimo našu djecu, a oni svoju. Da bismo uspjeli treba da slijedimo – hrabrost Save Kovačevića, odvažnost Rifata Burdžovića Trša, nepokolebljivost Đine Vrbice, ljubav za zemlju Gojka Kruške dok pjeva o majskoj zori, postojanost svih pet Danica, razložnost Stane Tomašević i uzvišeni prkos Ljuba Čupića dok se osmjehuje pred kuršumima domaćih izdajnika – istakao je Đukanović.

Đukanović je istakao da se Crna Gora prije osam decenija, nakon što su prve puške na Virpazaru najavile masovni ustanak širom Crne Gore, ponovo vratila na svjetsku političku mapu sa koje je, kako je rekao, igrom velikih sila i uz bratsku krvomutnju bila izbrisana 1918, ne samo kao država već i kao geografski pojam.

Podsjetio je da je ovo i godina u kojoj obilježavamo i deceniju i po nezavisnosti i međunarodnog priznanja savremene Crne Gore.

-U mozaiku slobodarske crnogorske istorije, od Tuđemila, Krusa i Martinića, Grahovca i Vučjeg dola, do Mojkovca i Božićnog ustanka, 13. jula 1878. i 13. jula 1941, i svih slavnih partizanskih bitaka – referendum 2006. godine pamtiće se kao istorijski podvig naše generacije, koja je pušku zamijenila olovkom, i po prvi put na Balkanu stvorila državu mirnim demokratskim putem. Upravo ova tri istorijska znamenja jedinstveno su danas prepletena u slavlju i čine simbol crnogorskog nerazrušivog nacionalnog ponosa i crnogorske državne postojanosti. Ujedno, to su neporecivi dokazi naše pripadnosti evropskom civilizacijskom krugu – naglasio je on.

Đukanović je kazao da je trinaestojulska i antifašistička ideja činila jedan od najvažnijih oslonaca političke platforme za obnovu crnogorske nezavisnosti 2006. godine.

-Suverena Crna Gora nastala je na crnogorskoj državnoj tradiciji i antifašizmu. Trinaestojulski ustanak, isto kao i pokret za obnovu nezavisnosti, bio je nadnacionalni pokret. U ustanku su učestvovali ljudi koji su imali zajedničke vrijednosti i rodoljublje, a bili su pripadnici svih nacija i konfesija. Moguće da je to bio prvi crnogorski pokret u kome je zajednička ideja povezala različite crnogorske identitete. Isto je bilo i na referendumu 2006. godine. To je crnogorsko jedinstvo različitosti, koje počiva na zajedničkoj ideji, a ne na vjerskoj ili nacionalnoj homogenizaciji – istakao je on.

Uzaludni pokušaji revizije istorije

Prema njegovim riječima, neutemeljena su tumačenja da je Trinaestojulski ustanak bio spontani pokret crnogorskih patriota, za koji je Komunistička partija Jugoslavije kasnije preuzela sve zasluge.

-Tačno je da učesnici ustanka nijesu bili samo komunisti i njihovi simpatizeri, već i veliki broj politički neopredijeljenih ljudi, koji su ustanku isto tako pristupili iz moralnih i patriotskih razloga. Međutim, bez organizatorskog djelovanja crnogorskih komunista, 13. jul bi bio kao i drugi dani pod okupacijom. Ustanku se, dakle, pristupalo i spontano, ali ustanak uopšte nije bio spontan – objasnio je on.

Dodaje da je jednako tako bez ikakvog utemeljenja tvrdnja da je Trinaestojulski ustanak bio reakcija na Petrovdanski sabor, na kome su crnogorski kolaboranti, uz blagoslov nekih političara i tadašnjeg mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, donijeli odluku o proglašenju nezavisne Crne Gore pod okupatorskim protektoratom.

-Dakle, uzaludni su takvi pokušaji revizije istorije u Crnoj Gori, kojima se želi ideja crnogorske nezavisnosti predstaviti kao nepopularna među Crnogorcima, i da se Trinaestojulski ustanak interpretira kao čin spontanog organizovanja naroda, a ne organizovana akcija crnogorskih komunista.

Istina je, naglašava, na sasvim suprotnoj strani.

-Crna Gora je u Kraljevini Jugoslaviji bila nepriznata i neuvažena, Crnogorci bez prava na posebno ime, identitet i istoriju. Zato su oslobođenje od fašističkog okupatora vidjeli kao priliku da se Jugoslavija uredi kao zajednica jugoslovenskih naroda. To su KPJ i crnogorski komunisti i rekli na početku rata: nakon oslobođenja, nema povratka na staro. U toj državi, Crna Gora i crnogorski narod dobili su zasluženo, ravnopravno mjesto. Trinaesti jul je odmah 1945. godine proglašen za narodni praznik, a zatim i za državni praznik Crne Gore. „Pobjeda“ je u julu 1945. godine vizionarski pisala: „Mi danas slavimo 13. jul kao dan borbe i pobjede našeg oružja. To nije samo praznik našeg pokoljenja. 13. jul postaće praznik budućih pokoljenja i koliko dalje budemo odmicali, značaj i veličina ovog datuma sve će više rasti“. O značaju 13. jula sve je rečeno u ovom kratkom citatu – naveo je Đukanović.

Trajan simbol nepokornosti

Prema njegovim riječima, osamdeset godina je već istorijska distanca u kojoj su vrijeme i događaji prosijali mnoge vrijednosti, donijeli najveći progres u istoriji čovječanstva, ali vratili na scenu i mnoge retrogradne ideje.

-Trinaestojulski ustanak ostaje trajan simbol nepokornosti, naš bedem protiv prekrajanja novije istorije, pouzdan svetionik sloge, slobodarstva i antifašizma crnogorskog naroda, i putokaz za evropsku budućnost. U svijetu skrojenom za velike, na regionu koji još snuje velikodržavne projekte, ne kolebajmo se zato što na nas atakuju. Niti zato što je „sudbina malih da njima ništa nije zauvijek dato“ – kazao je Đukanović.

Moramo se, ističe on, boriti i izboriti za svoje mjesto u Evropi, i kvalitetan život naših ljudi u maloj, ali nezavisnoj, stabilnoj, građanskoj Crnoj Gori.

-I hoćemo. Srećan nam praznik. Nek je vječna Crna Gora – poručio je Đukanović.

Hodžić: Sve što ide mi smo mu naredni

Predsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Zuvdija Hodžić kazao da stoji ponosan pod crnogorskom zastovom, srećan što imaju priliku da podsjete na 13. jul i vjekovnu borbu i slobodarsku tradiciju.

-Svi komunistu su bili rodoljubi, ali svi rodoljubi nisu bili komunisti – rekao je Hodžić.

On je istakao da je Virpazar iz greografije preselilo u istoriju.

-Dok su se drugi borili za slobodu, Crna Gora je svoju branila. U Crnoj Gori se za slobodu živjelo – naglasio je Hodžić.

-Sve što ide mi smo mu naredni, imamo i s kim – poručio je Hodžić.

Nakon govora, održan je kulturno-umjetnički program, a priređena je i bakljada na mostu i vatromet.

(Pobjeda)