„Kad zavlada mrak” je dokumentarni serijal produkcije Insajder TV, koji se, između ostalog, bavi progonom neistomišljenika i slobodom medija. U fokusu serijala su ubistva i progon novinara za vrijeme vladavine Slobodana Miloševića. Svjedočeći o ubijenom novinaru Slavku Ćuruviji i progonu nezavisnih medija, savremenici su pokušali da rekonstruišu političku i društvenu stvarnost čiji je arhitekta bio Slobodan Milošević. I zaista, i nakon 30 godina jednako je zastrašujuća slika takve stvarnosti. Novinari su prebijani, ubijani, mediji su proganjani i zabranjivani. Ipak, decenijama kasnije, u zatiranju svakog opozicionog medija trijumfovaće Aleksandar Vučić. Učiniće ono što nije uspio ni Slobodan Milošević.

Aleksandar Vučić, Miloševićev ministar informisanja od 1998. do 2000. Ministar za čijeg je mandata ubijen Slavko Ćuruvija. Danas, 2026, Aleksandar Vučić je apsolutni gospodar medija. Danas su opozicioni mediji i slobodni i nezavisni novinari u Srbiji statistička greška. Za razliku od svojih učitelja, i političkih očeva, Aleksandar Vučić medije i novinare jednostavno kupi. Kao na buvljaku, ili stočnoj pjaci. Moglo bi se reći da su njegove metode ukidanja slobode gandijevske. Moglo bi se reći, ali izrečeno ne bi bilo u saglasju s istinom. Iako Vučić svoje neistomišljenike ne ubija u haustorima zgrada, ili u njihovim domovima, iako svoje neistomišljenike ne kidnapuje, puca im u potiljak, a onda ih sahranjuje u rupama na gorama, sa sve krečom umjesto cvijeća, bez opijela, bez počasti, ipak, uprkos svemu tome i uprkos onome što je Milošević naredio, daleko je Aleksandar Vučić od Gandija. On je odlučio da umjesto nekoliko novinara, prosto, ubije i sahrani slobodu. Da ubije i sahrani gotovo svaki opozicioni medij. On je odlučio da svaka naslovnica svakog dana bude cijela njegova.

Da svaka emisija na svakoj televiziji bude emisija u kojoj će govoriti samo on. Na vašem tv ekranu od sumraka do svitanja, i od svitanja do sumraka, Aleksandar Vučić drži monolog. Monodramu. A nije glumac. Gospodar Srbije i vožd svih Srba diljem svijeta na vašem tv ekranu vozi škodu, kupuje sok u seoskoj prodavnici, maše imaginarnim prolaznicima, otima revolver desetorici razbojnika, ili nosi tacnu u restoranu. Takav tv program vrijedi svaki dinar!

Ovako bizarne prizore naći ćete samo u distopijskim filmovima, o mračnim, dehumanizovanim, totalitarnim svjetovima, nastalim nakon katastrofe, apokalipse, u svjetovima u kojima društvo gazi samim rubom propasti, pod strogom kontrolom režima. Zato je Aleksandar Vučić gospodar slobode. Ključar tamnice, među čijim zidovima umiru i posljednji glasovi koji narušavaju tišinu njegovog svijeta. Zato je deset novinara srpske N1 dalo otkaz. Zato Aleksandar Vučić želi i hrvatsku Novu TV. Zato je kupio bezmalo svaki medij u Crnoj Gori. Zato su oni koje nije mogao kupiti meta režima koji služi Aleksandru Vučiću. Zato svim sredstvima nastoje ugasiti, recimo, Antenu M. Oduzimajući joj novac koji joj pripada.

Zato sudije i oni nadređeni sudijama s povezom na očima i plutanim čepovima u ušima učestvuju u ubijanju medija koji režim ne može kontrolisati. A ne može ga kontrolisati jer ga ne može kupiti. Zato sudije i oni nadređeni sudijama pitanje o poznaniju prava i pitanje o pravdi za Antenu M zovu pritiskom na sudstvo. Zato jer se Crna Gora dobrano davi u tami Vučićeve Srbije. S glavom jedva iznad površine.

No, sudije i njihovi nadređeni svoje toge bez pogovora bacaju na pod svaki put kad tako zapovijede oni koji vladaju. Kad ih prvaci Demokrata javno kinje, šamaraju, ponižavaju, i kad im javno izdaju naloge za progone i hapšenja, to, čini se, nije pritisak, već recept za pečenje kolača? Kad im Boris Bogdanović isporuči spisak želja, to nije pritisak, već božićna poslanica? Kad Antena M pita zašto sudovi ne rade svoj posao, to je, znate, strašan zločin!

Tako izgleda život u replici distopije Aleksandra Vučića. Tako izgleda život u koloniji Srpskog sveta. Iz dana u dan replika sve više liči na izvornu tamu. I nije pitanje kad će mrak zavladati, već, kad će završiti.

(tekst i foto: Antena M)