Ako se neko u subotu pitao da li je 61 glas u Skupštini za Milorada Markovića rezultat partijske trgovine ili znak da je Crna Gora počela da demokratski sazrijeva, u neđelju je dobio odvratan i tačan odgovor – Crna Gora se davi u živom blatu fašizma, a njena politička „elita“ pelivani i piljari na tankoj skrami mira i stvara privid o inkluziji i ispunjavanju evropske agende.

Šta je zaista Crna Gora koja se pita, mogli smo da gledamo na svetosavskom balu u Nikšiću, na akademiji u Bijelom Polju, u automobilu bez kočnica za Mariju Vuković… Naravno, koji dan ranije i u nacionalnom parlamentu, iz usta „autohtnog“ poslanika PES-a i neljudske kampanje, njegovim riječima inspirisane, na oglasnoj tabli etike i estetike aktuelne skupštinske većine.

Skupština Crne Gore je privid, opsjena koja služi za kupovinu vremena da se „po dubini“ razori sve što je ostalo od građanske i nezavisne Crne Gore. Za uspjeh te predstave, a uspjeh iz ugla režisera je neupitan, zaslužni su i statisti koji pristaju da budu njeni akteri zarad obećanih mrvica sa trpeze vlasti, kad na red dođe famozna rekonstrukcija. Njima zahvaljujući danas će se u Briselu govoriti o Crnoj Gori kakve zapravo nema.

„Leleču Turci, kukaju bule..“, pa Svetosavska akademija i crnogorski grb – „Kokoška“ na Javnom servisu nijesu incidenti, nego stvarna platforma aktuelne vlasti u kojoj već participira nekoliko stranaka bivšeg suverenističkog bloka, a, po svoj prilici, još neke se spremaju da postanu dio te ujdurme.

Predsjednik CG, taj navodni „predsjednik svih građana“, ne ćuti na poplavu fašizma i ponižavanja države jer je plašljiv i neznalica, nego zato što se pred njegovim očima ispunjavaju njegovi dječački snovi. Dritan je za ispunjavanje svojih prodao crnogorsku prošlost, Jakov merači što se uz njegovo sasluživanje gospodaru iz Beograda realizuje projekat rascrnogorčene Crne Gore u okviru srpskog svijeta.

Predsjednik Vlade, zagledan u brojeve, ne želi da podigne pogled i upita se da li će povećanje plata i penzija donijeti bolji standard u državi u kojoj razulareni šovinisti presudno kreiraju životni ambijent.

Partnerstvo sa politikom Demokratskog fronta nije problem za lidere albanskih stranaka, izuzimajući Meta Zenku. Ako je vjerovati dobro obaviještenim izvorima, ni za većinu u Predsjedništvu Bošnjačke stranke. I formalni ulazak Demokratskog fronta u vladu lakše će se progutati ako mamac proguta i još neko od suverenista.

A, šta će biti poslije, oni koji su zinuli da zagrizu mamac razmišljaće o tome – poslije.

Ni to poslije neće biti kasno. Jer ono što smo gledali juče toliko je neljudsko da je neodrživo. Ni sa 120, a ne 12 Vučićevih miliona. Pametan političar i pošten čovjek trebalo bi o tome da razmišlja na vrijeme. Ko sa fašiszmom tikve sadi, čak i kad dočeka da od njih napravi pitu (provjereno je ukusna, ako neko misli da služi samo za ishranu svinja) ne može računati da je u slast pojede.

Što se obrazom plati, u grlu zapire.

(AntenaM)