Jasno je da se opet jedan svijet srušio.

Da je sve izgubilo predznak, prvobitnu vrijednost. Ljevica, radikalna ljevica, salonska ljevica, mlaki neodlučni centar i prava raskošna paleta desnice – sve do otvorenog antisemitizma, antiislamizma, rasizma i vjerskog fundamentalizma… Sve nosi po tri maske, paklena pomoranča u svim varijantama.

Nema zaštite.

Sam si, i uvijek te brani samo tvoja smrt.

To je „područje bez signala“, kako se danas voli reći. Nema se ni s kim, s niti protiv koga. Valja znati šta s tolikim bijesom, s tolikom poniženošću, kuda s tolikim nakupinama straha…

„… Sanjalo je Mesec i dva čoveka koja su hodala po Mesecu. Sanjalo je bunar i klatno. Sanjalo je Volta Vitmena koji je odlučio da bude svi ljudi, kao Spinozino božanstvo. Sanjalo je jasmin koji ne može znati da ga sanjaju. Sanjalo je pokolenja mrava i pokolenja kraljeva.

Sanjalo je prostranu mrežu koju pletu svi pauci sveta. Sanjalo je ralo i mlat, rak i ružu, zvonjavu nesanice i šah. Sanjalo je nabrajanje koje pisci učenih rasprava nazivaju haotičnim, a koje je, uistinu, kosmičko pošto su sve stvari spojene tajnim vezama.“ /Borges/

* * *

U njemačkom Tangerhütteu upravni odbor vrtića glasao je za promjenu imena vrtića „Anna Frank“ u neko neodređeno, „inkluzivno“ ime. Roditeljima je smetala Anna Frank. Ime djetetovo.

Taj, taj se svijet srušio. U Njemačkoj, kažem Lj., zamisli, dječiji vrtić ne smije nositi ime curice koja je otišla u dimu u ime iste te Njemačke 85 godina kasnije.

Sanjalo je krv u pećini i tako je ostalo, bez obzira na Mozarta, Einsteina, Kanta, Teslu, Skrjabina, Ibn Hasana, Sofokla…

Prije će se pećina sama okrečiti, nego što će čovjekoliki iz nje izaći iz razloga koji nije lov, recimo – isprepadan odlazećom olujom.

Jedan moj frend iz Sarajeva, stalno je govorio „haver“; te „haveru moj“, te „čuj haveru“, te „jesmo li haveri ili nismo“, sve dok antisemiti u Beogradu, početkom studenog 2023., nisu na zidove NVO – jevrejskog udruženja „HAVER SRBIJA“ ispisali jezive grafite – „haver napolje iz Srbije“, „haver nazad u peć“…

Bio je zbunjen. „Pa to nije naša riječ“, rekao je odjednom, razočaran.

„Odsad govorim samo JARANE, haveru.“

* * *

Ciorana sam šokiran otkrio pred sam rat. Imao sam 23 godine i upravo bio ushićen Beckettom, Celanom, Benjaminom…

Pa bratoubijanje – rat. Tri, četiri godine valjda.

„Onaj tko je živio s ljudima, a još očekuje da se desi nešto nepredviđeno, taj ništa nije shvatio i nikada neće shvatiti. Zreo je za ulazak u javni život i treba mu sve dati, sve položaje, sve časti. (…) time se objašnjava dugovječnost zemaljskoga pakla“.

(E. Cioran, KRATKI PREGLED RASPADANJA)

Čitajući ga ponovno, nakon rata, nisam nalazio predratnu uzbuđenost. Ni u tragovima. Promijenio si se, kaže Lj.

P. Celan je postao taj alef u grlu nakon kojeg nikakav krik nije moguć, kao ni ikakva Himenica. Ako mi je pjevanje još bilo progovor, on je bio mucanje celanovsko nakon viđenog.

Himenica Alef. Alefna Himenica.

Kad je Alef izgrljen iz grla, napokon, dogodio se berhardovski ritam na babeljovskom pokoljištu.

Pa to nije naša riječ, jarane moj haveru.

Izgrljen je onaj koji je iz grla izašao, a izgrljen je i onaj koji je iz zagrljaja izašao.

* * *

Radionica vještačkih ruža, škarice, rastegljivi najlon, rolnice i kalemi konca. Prva svijeća u novootvorenoj crkvi. Soba grijana krletkom, rodoljubiva revnost najamnika – sve te slike koje će ostati nikad viđene.

Kažem Lj. da sam čitao da su prije koji dan presadili nekome nečije oko.

Gleda me. Oko? Oko.

* * *

STARAC: U moje doba, u Auschwitzu, kad su nacisti ubijali u plinski komorama, bilo je slučajeva da majke toliko pritisnu dijete uz sebe, da djecu ni otrov nije mogao usmrtiti. Pa su bauljali iz komora kao anđeli na hrpi tek ugušenih.

Njih su žive u vatre krematorne. U moje doba to si mogao vidjeti.

/Šute. Na radiju glas Toma Weitsa, podsjeća na iskopine./

SIN: U moje vrijeme… Dok sam imao snajper. Uspio sam s tri metka skinuti tri trudnice. Koliko je to grobova, šest najmanje?

To si mogao vidjeti, u moje vrijeme.

(rukopis drame)

* * *

Sanjalo je Anna Frank. Izgrljeno.

Brojanica pipana kroz Gazu, moj haveru jarane.

(zurnal.info, printskrin: YouTube)