Protesti se u Turskoj nastavljaju, a premijer Redžep Tajip Erdogan stekao ugled turskog Vladimira Putina. Nakon što su se mladi širom zemlje podigli protiv pojačavanja vjerskih nazora, sve su prilike da ruski sistem demokratije nije pravi model za Tursku.
Kako se val protesta protiv njegove vladavine nastavlja i proširuje, Erdogan je sve više u poziciji u kojoj je Putin bio krajem 2011. i početkom 2012, kada su deseci hiljada Moskovljana na ulicama tražili povlačenje ruskog predsjednika.
Daleko od toga da je politička kriza u Rusiji okončana, ali je Putin preplivao na drugu obalu. On je prebrodio oluju najprije zabranama okupljanja, a potom slamanjem dididenata.
Daje li rusko iskustvo ikakve naznake o tome kako će reagirati Erdogan, pitali smo Michael Weiss-a. Saradnik u njujorškom Institutu za modernu Rusiju kaže:
„Ovo je, u posljednjih deset godina, najveća prijetnja Erdoganovoj vladavini. I sve što je do sada preduzeo bilo je katastrofalno.“
Erdoganove izjave o protestima za koje su krivi svi: ekstremisti, stranci, opozicija, kao da su prepisane od Vladimira Putina.
Ariel Cohen viši naučnik iz Heritage fondacije dodaje da kriza baca ozbiljnu sumnju na Erdoganove buduće političke ambicije.
„Ovo je veliki udarac. Pitanje je samo hoće li se premijer oporaviti. Ako se to i desi, Erdogan će biti oslabljen. Ako se ne oporavi od ovog udarca, predstoji mu težak period. A veliko je i pitanje kakve su mu šanse da ga izaberu za predsjednika„, kaže Cohen.
Uspoređujući Erdogana i Putina lako je doći do zajedničkih tačaka. Obojica su izgradili vrlo centralizirane političke sisteme i rodački kapitalizam. Strogo kontroliraju medije i civilno društvo. Drže se stava da se političke slobode mogu uskraćivati sve dok se standard povećava.
Promatrači čak tvrde da ova dvojica imaju zajedničke ključne karakterne osobine – javni nastup prepun samopouzdanja koje se graniči s arogancijom, prezir prema kritičarima, poštivanje konzervativne tradicije i sklonost autoritarnoj centralizaciji.
Obojica su se s protestima susreli nakon decenije vladanja, u trenutku kada su manipulacijom političkog sistema nastojali proširiti svoju vlast do daleke budućnosti.
Andrej Kučin, iz Centra za strateške i međunarodne studije, kaže kako je ovo ključni dio problema.
„Rusija je sve umornija od Putina, a Turska od Erdogana„, kaže Kučin.
No, postoje ključne razlike između situacije u Turskoj i Rusiji. Prije svega očekivanja uspjeha u Turskoj su mnogo veća, jer je Turska postigla viši stepen demokratizacije u društvu.
„Turska je, rekao bih, više evropska zemlja nego što je to Rusija. Ljudi tamo dolaze, to je jaka turistička destinacija, a Turci putuju po svijetu. Oni su vidjeli kako drugi ljudi žive. Nije zato tako lako izvesti zaključak da ako se nije desilo u Rusiji, neće ni u Turskoj„, zaključuje Michael Weiss.
STUPS: Bestijarijum