“Drage vlasti, zašto niste pokrenule akciju denacifikacije Rusije?“ glasilo bi pitanje ruskih etničkih manjina nakon početka invazije Rusije na Ukrajinu, manjina koje se suočavaju sa stalnom diskriminacijom, kaže Anastazija Garina, izvršna direktorica ruske organizacije Memorial, koja je prošle godine podijelila Nobelovu nagradu za mir s ukrajinskim i bjeloruskim aktivistima.

Dodaje kako postoji šansa da Vladimira Putina na mjestu ruskog predsjednika zamijeni neko gori te kako postoje mnogi scenariji okončanja rata u Ukrajini i skoro nijedan nije pozitivan.

Memorial je osnovan u bivšem SSSR-u 1987. godine, a među inicijatorima su bili dobitnik Nobelove nagrade za mir iz 1975. godine Andrej Saharov i aktivistica za ljudska prava Svetlana Ganuškina. Tada je organizacija dokumentirala zločine počinjene za vrijeme staljinističkog perioda, a po raspadu SSSR-a (1991. godine) preorjentirali su se na kršenja ljudskih prava u Rusiji.

Tokom ratova u Čečeniji (1994-96 i 1999-2009), Memorial je sakupljao informacije o zlostavljanju i ratnim zločinima počinjenim nad civilima od ruskih i proruskih snaga. Čelnica ogranka Memoriala u Čečeniji Natalija Estemirova je ubijena zbog njene uloge u ovom radu.

Ruske vlasti 2016. godine proglašavaju Memorial stranim agentom, a 2021. godine ruski Vrhovni sud naređuje gašenje organizacije jer je branila prava osoba koje navodno imaju veze s terorističkim organizacijama. Nakon invazije Rusije na Ukrajinu, vlasti su u martu 2022. godine proglasile Memorial nezakonitim, preuzele mu urede i nasilno raspustile organizaciju.

Krajem prošle godine objavljeno je kako su dobitnici Nobelove nagrade za mir iz tri glavne države sudionice sukoba: bjeloruski aktivist Ales Bjaljacki, ruska nevladina organizacija Memorial i ukrajinski Centar za građanske slobode (CCL). Oni su nagrađeni Nobelovom nagradom za mir za angažman u korist “ljudskih prava, demokracije i mirnog suživota” protiv autoritarnih sila.

Kakva je trenutno situacija u Rusiji kada je riječ o građanskim slobodama i pravima? Da li se uopće može govoriti o vladavini prava?

– Ovo je jako teško i komplicirano pitanje. Kao pravnica, a kada se govori o građanskim pravima i slobodama, uvijek želim ući u teoriju i pojasniti o čemu mi, zapravo, govorimo. Ipak, ukoliko pokušam dati jednostavan odgovor na ovo zapetljano pitanje, onda bi on glasio – ne, u Rusiji nema ni građanskih prava, niti sloboda, niti ljudskih prava generalno.

Ono što imamo su ciljevi režima – neizgovoreni često, ali se oni jako osjete među pripadnicima ruskog društva – i svako djelovanje, svaka akcija, svaka izjava koja je u suprotnosti da tim ciljevima vodi do progona i procesa od strane režima.

Od početka invazije, u njenom punom kapacitetu, svi slučajevi kada je neko uradio nešto što je u suprotnostima s ciljevima i planovima režima i izvukao se s time – to nije prikaz prava i sloboda u Rusiji, već, zapravo, propust djelovanja snaga sigurnosti.

Koji je trenutno status Memorijala, naročito nakon što je organizacija prošle godine osvojila Nobelovu nagradu za mir?

– Memorijal je jedna od najstarijih i najvećih organizacija koje se u Rusiji bore za zaštitu ljudskih prava. Nobelova nagrada, barem po mom mišljenju, nije imala puno utjecaja na naš status u Ruskoj Federaciji. Naše pristalice su i dalje uz nas, podržavaju nas, a pristalica “jakih šaka“, autoritarne države i “imperijalne veličine“ nas i dalje mrze.

Nobelova nagrada nije utjecala na ove druge, da ih pitate zašto je Memorijal dobio ovu nagradu, sigurno bi vam odgovorili u stilu kako je ovo način kako “kolektivni Zapad“ nagrađuje svoje špijune u Rusiji.

Smatrate li da postoje različiti setovi prava i pravila za ruske i ne-ruske zajednice u Ruskoj Federaciji?

– Ne izgleda u potpunosti ispravno ujediniti sve zajednice naroda neruskih nacionalnosti koji žive u Rusiji u jedan blok “ne-Rusi“. Mnogi predstavnici desetaka različitih nacija žive na teritoriji Ruske Federacije i oni imaju različite pozicije, različit historijat odnosa s ruskom državom i različite probleme. Složenosti i okolnosti svake zajednice treba razmatrati odvojeno i, što je najbitnije, s njenim predstavnicima.

Formalno, pravila su ista za sve, no u praksi se mnogi iz redova ne-ruskih zajednica suočavaju s diskriminacijom u Rusiji. Ako mnogih godina nije primjećivan taj problem, onda je to viđeno nakon 24. februara 2022. godine, kada su ruske vlasti objavile namjeru da “denacifiziraju“ Ukrajinu, jer su tamo Rusi “potlačeni“ i kada je, barem koliko se ja sjećam, prvi put pokrenula jako široka rasprava koju su inicirali oni koji su na udaru etničke opresije u Rusiji.

Mislim da se njihovo pitanje nakon toga može prirodno tumačiti: “Pa, dovraga drage vlasti, zar ne bi možda bolje bilo denacifizirati Rusiju?“

Da li je u Rusiji ostalo išta od prave opozicije Putinu i njegovoj vladajućoj stranci?

– Ako govorimo o opoziciji kao o onima koji ne vole i ne podržavaju Putina i njegovu politiku, onda takvih ljudi ima mnogo u Rusiji. No, ako govorimo o institucionaliziranoj opoziciji, s njenim liderima, strankama, finansiranjem i kanalima utjecaja, onda toga nema.

Režim marljivo čisti taj teren posljednjih 10 do 15 godina i sada možemo govoriti o tome kao o spaljenoj zemlji. Brojne poznate ličnosti su i dalje zatvorene, kao što su, naprimjer, Aleksej Navaljni ili Ilja Jašin, ali niko se ne može usuditi reći kako bi oni zapravo imali i prave šanse utjecati na bilo koji proces ili procese koji se danas dešavaju u državi.

Postoje tumačenja, zabrinutost tačnije kako bi, u slučaju da dođe do toga da Putin napusti svoju poziciju, to mjesto popunila još gora politika. Slažete li se Vi s time?

– To se svakako može desiti. Nažalost, postoje ljudi u ruskom javnom prostoru koji su čak gori od Putina. No, smatram kako je pokušati predvidjeti da li se tako nešto može desiti u budućnosti nezahvalan zadatak. Svaki dan donosi nova dešavanja, od kojih je polovina potpuno nepredvidiva, tako da svaki pokušaj predviđanja budućnosti, koliko god grandiozna analiza bila i obimni podaci bili, može biti opisan gatanjem u kafu: jedno predviđanje bude istina, devet preostalih promašaj.

Postoje, dakle, ljudi u ruskom javnom prostoru koji su gori od Putina, ali tamo ima i ljudi koji su bolji od Putina. I ako ti ljudi možda nisu u javnom prostoru, sutra bi mogli biti u njemu ukoliko se poslože prave okolnosti. Smatram kako se trebamo boriti kako bi osigurali da Putina ne zamijeni neko gori.

Mogući neuspjeh u Ukrajini mogao bi dovesti do značajnih promjena u Rusiji, neki čak navode i raspad Federacije. Koji je Vaš stav?

– Slično ću Vam odgovoriti kao u prethodnom pitanju: ne znam tačno šta će se desiti Rusiji ako Ukrajina pobijedi. I ne vjerujem zaključcima onih koji tvrde da to znaju.

Sada imate toliko scenarija za budućnost i samo jedna stvar se može sa sigurnošću ustvrditi – među njima nema skoro nijedan pozitivan. No, treba kazati kako, naprimjer, scenarij “raspad Rusije“ ne izgleda toliko loše u odnosu na scenarij “raspad Rusije nakon dva desetljeća krvavog građanskog rata“.

Posebno bih izdvojila da, prema svim mojim opažanjima, ukoliko Rusija pobijedi u ratu u Ukrajini, budući scenariji izgledaju čak i gori nego da Rusija bude poražena.

(Al Jazeera)