Ako je moje prisustvo na Cetinju petog septembra razlog da me hapse ili da me MUP Srbije saslušava na zahtjev crnogorske vlasti, neka to čine, poručuje u intervjuu za Portal Analitika lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak.

Nakon zamolnice Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, Čanak je danas saslušan u novosadskoj policiji. Razlog, iako formalno nije saopšten, očito je njegov boravak na Cetinju tokom nedavnih dešavanja u vezi sa ustoličenjem mitropolita Srpske pravoslavne crkve Joanikija.

Samo naivni mislili da su neka pitanja u Crnoj Gori zatvorena

Bio je to tek jedan od povoda za razgovor sa novosadskim političarem, koji smo počeli njegovim viđenjem aktuelne političke situacije u Crnoj Gori.

“Koliko mogu da vidim, Crna Gora je u takvoj situaciji da 2020. godine nije samo promijenjena vlast, već su otvorena sva pitanja za koja su naivni mislili da su zatvorena. Da li Crna Gora treba uoopšte da bude nezavisna država ili dio ‘srpskog sveta’? Da li crnogorska nacija postoji ili ne? Da li je CPC raskolnički dio SPC ili je samo obnovljena istorijska autokefalna Crnogorska pravoslavcna crkva? Riječju, da li Crna Gora i Crnogorci uopšte postoje ili je sve to samo Srbija na moru”, predočava Čanak.

Promjena vlasti nakon dužeg razdoblja, kako je to bilo u našoj državi, sa sobom nosi rizik da nova garnitura ne može sastaviti pun mandat.

“Ali, u ovom slučaju, problem je mnogo dublji. Jer, prvo i osnovno pitanje Vlade Crne Gore upravo i jeste suštinsko pitanje – da li država čija su oni Vlada postoji i da li treba da postoji? Odgovor koji bi se čuo iz Moskve i velikog dijela Beograda jeste da je Crna Gora vještačka tvorevina i da jeste i treba da bude samo izlaz pravoslavne ‘srborusije’ na Mediteran. Međutim, u samoj Crnoj Gori se jasno moglo vidjeti, a najprije na Cetinju četvrtog i petog septembra da to tako nije i neće ni biti”, dodaje on.

Vlada je lagala i manipulisala, ako treba neka me hapse

Lider LSV ističe kako je Vlada upravo tokom septembarskih dešavanja u prijestonici pokazala mnogo rđavih osobina.

“Baš tom prilikom, Vlada je pokazala da jedan veliki dio ljudi u njoj laže, manipuliše i da su sveukupno nedorasli i mnogo nižim funkcijama od onih koje danas, sticajem nesrećnih istorijskih okolnosti obavljaju”, ocjenjuje Čanak.

Priča o Vladi Crne Gore za njega je minulih dana dobila i nešto ličniji ton. Naime, po zamolnici našeg Ministarstva unutrašnjih poslova, Čanak je danas saslušan u novosadskoj policiji.

“U svakom slučaju, čast mi je što sam tih dana bio na Cetinju da se u sve što se dešavalo lično uvjerim. I ako zbog toga neko traži moje hapšenje, kao što je tražio predsjednik Narodne skupštine Republike Srbije, i ako zbog toga treba da me saslušava MUP Srbije na zahtjev crnogorske vlasti, a to se, kao što vidite danas, dešava – neka to slobodno čine”, kaže on.

Utisak je kako se građanska Crna Gora sve češće pita da li sekularna država faktički više uopšte i postoji. To pitanje postavili smo i Čanku, naročito uzevši u obzir da je i sam prisustvovao pojedinim ‘manifestacijama’ u našoj državi.

“Opšte je poznato da je aktuelni premijer Crne Gore to postao isključivo na ultimatum Mitropolije Crnogorsko-primorske. Crkva je podršku listi na kojoj se nalazio uslovila time da on bude nosilac i premijerskom pozicijom. Zato sam i čuo da se u šali ministarstva u toj Vladi i nazivaju manastirstvima”, ističe on.

I za malu promjenu kursa SPC potrebno mnogo truda

Problem je, kako konstatuje lider LSV, ipak dublje prirode.

“Poslije dezintegracije SFRJ, SPC je ostala praktično posljednja instalacija i infrastruktura onih planova koje je Aleksandar Karađorđević i imao pri stvaranju ujedinjene Srpske pravoslavne crkve objedinjavanjem crkve u Srbiji, Crnogorske autokefalne crkve, Karlovačke autokefalne mitropolije i eparhija u Vardarskom i primorskom dijelu Kraljevine SHS, a kasnije i Jugoslavije. Drugim riječima, Jugoslavija je percipirana kao Velika Srbija sa lažnom ličnom kartom, a SPC kao važna infrastruktura u ostvarenju tog plana. Od početka ratova devedesetih i nošenja moštiju svetaca po „granicama Velike Srbije“, blagosiljanja raznih paravojnih jedinica upamćenih samo po ratnim zločinima i pljački, do dana današnjeg, glavna politika SPC se nije mijenjala. Još se nadam da će patrijarh Porfirije napraviti diskontinuitet sa ovom politikom, što se iz pojedinih njegovih govora može naslutiti. Ali, taj je kurs toliko dug i duboko usađen u crkvu da će biti potrebno mnogo rada i vremena da se on i makar malo promijeni”, smatra naš sagovornik.

Kotao u Crnoj Gori, reklo bi se, ne vri sam od sebe. Situacija u našoj državi pod budnom je pažnjom Beograda – najprije tamošnje vlasti, ali i opozicije, među kojom je – utisak je – znatan dio onih kojima nije strano da koketiraju sa nacionalizmom. Stoga se nametnulo i pitanje šta se dešava sa opozicionim snagama u Srbiji.

“U Srbiji ne postoji značajnija opozicija iz jednostavnog razloga što je, sa jedne strane, politički, privedni i kulturni život koncentrisan u Beogradu. Mediji su takođe potpuno centralizovani u Beogradu. A uz to, ovog trenutka postoji konsenzus beogradskih političkih aktera i u vlasti i u opoziciji i po pitanju Kosova i po pitanju sjeveroistočne Bosne i Hercegovine i po pitanju Crne Gore, ali i po pitanju odnosa prema Rusiji i Kini. A, naročito, postoji konsezus po pitanju odbijanja svake ideje decentralizacije društva i države, te odbijajnja da se suprotstvi revizionizmu u istoriji kojim se fašisti i saradnici okupatora u Drugom svjetskom ratu proglašavaju za heroje i oslobodioce, a stvarni oslobodioci za nekakve zločince i okupatore”, konstatuje Čanak.

Srbija danas, kako dodaje, živi “karikaturalnu sliku iza koje se kriju lični interesi jednog broja ljudi i metode zaglupljivanja i osiromašenja društva kojim će se ono efikasnije pretvarati u poslušničke mase”.

“Za to što je dugogodišnji proces nije i ne može biti odgovoran jedan čovjek, čak ni Aleksandar Vučić, a da se ne spomene da je to počelo mnogo ranije, od Slobodana Miloševića pa do danas. Pritom je čak i Milošević zajahao na nacionalističko-revizionistočkom talasu, koji je u Srbiji postojao i za vrijeme SFRJ. Drugim riječima, sve što je decenijama gurano pod tepih, sada nam se istresa na glavu”, smatra on.

Nema umora u borbi protiv fašizma

Ipak, antifašistički aktivizam u Srbiji postoji. Za vikend smo upravo iz Novog Sada, sa antifašističke šetnje, čuli prilično ohrabrujuće poruke. Stoga smo našeg sagovornika pitali i da li u tom pogledu postoji određena kritična masa koja je spremna da se suprotstavi fašizmu.

“Postoje ljudi. A do kritične mase će morati da se dođe. Mi iz LSV uvijek smo davali punu podršku očuvanju tekovina antifašističke borbe, kao i svakodnevnoj borbi protiv fašizma danas, što je uostalom jedna od tih tekovina”, ističe Čanak.

Od poruka Gabrijela Eskobara sve do priče o novim ‘Bajdenovim’ ambasadorima, neizbježno je ovih dana pomenuti Vašington, a time i Brisel. Čanak vjeruje kako posljednje poruke iz Amerike mogu biti tumačene kao korak naprijed.

“Očekujem da će angažman SAD na Balkanu biti veći nego do sada. Nadam se i većoj efikasnosti Brisela, a uvjeren sam da će neodgovornosti tipa nekakve secesije sjeveroistočne Bosne i Hercegovine biti pravovaljano sankcionisane”, ocjenjuje on.

Na kraju, lider LSV poručuje da, koliko god svi bili umorni od svega, u ovom vremenu niko nema pravo na umor.

“Dušan Čkrebić je na Osmoj sjednici kazao ‘Srbija je umorna od lidera’, a ja bih kazao da smo svi danas umorni od svega. Ipak, u borbi protiv nacizma, fašizma, klerikalizma i svega što karakteriše vrijeme u kojem živimo – niko nema pravo na umor”, zaključuje Nenad Čanak.

(Portal Analitika, foto: Autonomija)