„Suočen sa Dodikovim prijetnjama da će ga ili hapsiti, ili gađati jajima, ili oduzimati oružje njegovom obezbijeđenju, visoki predstavnik je kukavički podvio rep i napustio političko bojno polje u Banjaluci dajući vjetar u leđa Dodiku, dok je sama kancelarija OHR-a u ovom trenutku obesmišljena. Njemački turista, zaista!“.

Vijest glasi da je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt otkazao današnji sastanak sa potpredsjednikom bh. entiteta Republika Srpska Ćamilom Durakovićem u Banjaluci. Svi ostali-od srpskih opozicionih lidera, preko potpredsjednika iz reda hrvatskog naroda iz nekih svojih razloga su odbili da se sastanu sa visokim predstavnikom koji, čini se, niti je visoki, niti je predstavnik bilo koga.

Visoki predstavnik Christian Mali

Što bi se reklo, pobjegli su od njega kao od kuge oranske. Tzv. opozicija u entitetu RS je prilično jasna, mada to ne kaže glasno-svaki susret sa visokim predstavnikom u očima njihovog glasačkog tijela bi značio nekakvu „izdaju“ i ne pada im na pamet da ulete u takvu vrstu zamke. I još nešto, ta i takva opozicija prima instrukcije od Vučića, pa nije isključeno da im je stigla depeša iz Beograda da izignorišu čitav ovaj cirkus.

Sa druge strane, suočen sa prijetnjama Milorada Dodika da će ga ili hapsiti, ili gađati jajima, ili oduzimati oružje njegovom obezbijeđenju, visoki predstavnik je kukavički podvio rep i napustio političko bojno polje dajući dodatni vjetar u leđa Dodiku i njegovoj gaulajterskoj ekipi, dok je sama kancelarija OHR-a u ovom trenutku pred zatvaranjem. Nije da nije bila i do sada, ali je nakon ove blamaže, a to sam najavio- pretvorena u kancelariju kakvog zavičajnog lovačkog društva koje se igra na tviteru i piše nebulozna saopštenja, koje nikoga ne pogađaju.

Najjednostavnije rečeno, Milorad Dodik je pokazao da institucije i države Bosne i Hercegovine i međunarodne zajednice ne funkcionišu u RS-u. Preciznije i formalno su suspendovane. To što te iste institucije pokazuju impotenciju i kukavičluk, sad je zaista do njih. Neka se pravdaju i objašnjavaju-ako imaju kome, ja ne trošim riječi i tastaturu na njih. Samo ću reći da se Pedí Ešdaun okreće u grobu danas.

Dan kada je umro Dejton

Ali ima jedna druga stvar: ovim potezom, preciznije bježanijom visokog predstavnika i kukavičlukom epskih razmjera, sam Dejtonski mirovni sporazum kao ustavni i sigurnosni okvir je (p)ostao ništavan. Nije da je i do sada značio nešto Miloradu Dodiku, ali je sad konačno eutanaziran i to od strane najviše rangiranog činovnika OHR-a, koji je i sebi i svom osoblju priredio cirkusku blamažu epskih razmjera.

A nije da se sve ovo nije moglo naslutiti. Potpisnik ovih redova, živeći u Banjaluci sve ove decenije, svjedoči i piše o tome, kako Milorad Dodik izjeda Dejton, zlostavlja ga i uništava do krajnjih razmjera, sve formalno kunući se u njega. Za to vrijeme sam samo dobijao površne odgovore iz ostatka zemlje kako „to nije baš tako“ i kako „treba polako sve sagledati“ i „kako se Dodik promijenio“. U tom „sagledavanju“ i „čekanju“, Dodik je postao moćniji nego ikad, dokinuo je normalne ljudske živote za najmanje tri generacije, pretorio je ljude koji bježe glavom bez obzira u ekonomske izbjeglice i od entiteta je napravio klasičnu rusku guberniju sa verbalnim deliktom kao zakonskim aktom. I da- ne treba zaboraviti- postao je i ostao najbolja politička prilika u zemlji, za koju postoji lista čekanja za koaliranje -od političkih partija sa sjedištem u Sarajevu do međunarodne zajednice.

Pa ćemo nakon svega (ne)viđenog uzeti ovaj 12. septembar kao dan smrti kancelarije visokog predstavnika i datum njegove konačne kapitulacije pred silom jednog laktaškog seoskog kabadahije.

Dodiku je sila jedino rješenje

I još nešto kad smo kod sile: Milorad Dodik je pokazao da samo silom može biti smijenjen i svrgnut sa čela feuda, kojem siše krv sve ove decenije. I to je isključivo zato što je on postavio takva pravila igre.

E sad je na redu međunarodna zajednica pa neka vidi koja je to sila?

A visoki predstavnik, a Christian Schmidt? Ostaće upamćen kao čovjek koji je u noći izbora suspendovao ustav ove zemlje, namećući etnički aparthejd princip glasanja i ostaće upamćen kao osoba koja je podvijenog repa dala Miloradu Dodiku za pravo da kao glavni baja u svom selu drži i to selo i cijelu zemlju za taoca još neko vrijeme. Turista, zaista!

Dodika će mijenjati oni koji su ga postavili, a to nije visoki predstavnik

A koje je to vrijeme?

Nije više do Dodika, a najmanje do Schmidta. O Dodikovoj političkoj sudbini će morati odlučiti NATO pakt i njegova komanda za ovaj dio Evrope. Ponavljam i stalno ću ponavljati, isti oni koji su ga tenkovima, helikopterima i transporterima postavili na mjesto gdje je sada, e oni će ga i smijeniti, preciznije blokirati njegov pakleni naum da rasturi zemlju. A ta adresa nije ni u Banjaluci, ni u Sarajevu, ni u Briselu, ni u Berlinu, nego zapadnije, na obalama rijeke Potomac.

(Radiosarajevo.ba)