Temeljnim ugovorom će, nemojte to smetnuti sa uma, Crkva Srbije konfiskovati pokretno i nepokretno nasljeđe Crnogoraca. Pa se nemojte čuditi ako se završi i okonča upravo ovim ugovorom, recimo, krađa identiteta Svetog Jovana Vladimira Dukljanskog ili cijele Duklje. E, o tome trebaju razmišljati crnogorski intelektualci i umne glave. Da ne bude – gdje je Srpska crkva, tu su i srpski velikaši i sveci – kaže u intervjuu Pobjedi nagrađivani novinar i publicista Dragan Bursać. Ističe da prva četnička litijaška kontrarevolucija u Crnoj Gori nije uspjela.

– Vučić se nije miješao, pustio je staru radikalsku gardu da pokuša preuzeti Crnu Goru. Propali su. Djelimično. E, sad se odvija plan B, koji podrazumijeva aktivaciju silnih NVO, medija, medijskih koncerna, udruga i partija oko Ure, koji će lagano da preusmjere kurs Crne Gore od Brisela ka Beogradu ili Tirani. Crna Gora je bila na vratima EU, sad su je već odvukli u dvorište, a cilj im je da nikad ne bude dio EU. To upamtite – upozorava Bursać.

POBJEDA: Dešavanja u Nikšiću na Dan državnosti 13. jula ste realno nazvali – četničkim desantom na Nikšić. Na obilježavanju najvećeg antifašističkog praznika u Crnoj Gori fašiste je propustila policija da provociraju okupljene građane, na koje je onda bacila suzavac. Je li ovo dokaz da se Crna Gora polako pretvara u Republiku Srpsku i da institucije ne da ne funkcionišu, nego štite one koji uništavaju državu Crnu Goru?

BURSAĆ: Ja se bojim da je transformacija građanske i multietničke, a prije svega antifašističke Crne Gore u Republiku Srpsku ozvaničena prije dvije godine, litijaškom kontrarevolucijom i preuzimanjem vlasti od strane srpskih nacionalista i uraških srednjičara. Dakle, riječ je o (najnovijem) procesu srbizacije Crne Gore, jednom u nizu, a čiju kulminaciju gledamo ovih dana, kada neočetnici upadaju sa srpskim trobojkama uz pjesmu ,,Kukaju Truci…“, na najsvetiji dan Crne Gore. I da, dabome da vlasti od onih na lokalnom do onih na nivou države kumuju i pomažu ovom četničenju, koje se pokušava čak i institucionalizovati. Da nije ovakvih vlasti, siguran sam da danas ne bi pričali o tajfunu ,,srpskog sveta“, koji hara Crnom Gorom.

POBJEDA: Premijer ne prestaje da priča o crnogorskom pećinskom nacionalizmu koji narušava sklad u društvu. Kako smo došli u situaciju da se taj narativ u društvu prihvata, od nekih medija čak i popularizuje, dok se bezočno manipuliše čistim patriotizmom i zabrinutošću za opstanak zemlje i da se taj osjećaj stavlja u istu ravan sa srpskim nacionalizmom koji je zavio u crno cijeli region?

BURSAĆ: Napisao sam jednom, nijesam nacionalista, ne mogu to ni biti, ali bih sjutra pristao da budem crnogorski nacionalista ako to uključuje sve najdivnije osobine Crnogoraca. Dakle, priča o dva nacionalizma je potpuna zamlata, opsjena i obmana od strane premijera Abazovića i njegovih kerbera. Slikovito rečeno, kako pričati o ,,dva nacionalizma“, kad imate jedan državotvorni duh multinacionalne zemlje, građane zemlje sa jedne strane, koja garantuje SVIM LJUDIMA slobode u Crnoj Gori i jedan duh srednjovjekovnog militantnog svetosavlja na čelu sa Crkvom Srbije, koji bi od Crne Gore da napravi beogradsku ili moskovsku prćiju. Samo stavljanje u isti kontekst je pristajanje na igru relativizatora i povijesnih revizionista iz Beograda. Srpski nacionalizam je, a to je jako važno kazati, od strane srpskih nacionalista konstruisan kao konkvistadorski, kao imperijalizam na Balkanu. Pa, zaboga, oni su zbog nacionalizma modifikovali i pravoslavlje, od njega napravili zilotsku sektu, protjerali su Isusa Hrista, a naselili su kvazireligiju mitovima i lažima. I sad bi neko da to poredi. Ma hajte, molim vas!

POBJEDA: Crna Gora je danas pred kolapsom Vlade zbog insistiranja premijera Abazovića na potpisivanju ugovora sa Crkvom Srbije, čime se ponižava Crna Gora, krade i crnogorski identitet i državnost. Imamo i rok do kraja jula da ispunimo obaveze u oblasti pravosuđa koje od nas očekuje EU. Кako tumačite ovakvo ponašanje crnogorskog premijera, sprovodi li jednostavno politiku koju mu diktira Beograd sa željom da blokira napredak Crne Gore ka EU?

BURSAĆ: Kome do sada nije jasno da Dritan Abazović zbog rodbinskih, političkih, ekonomskih, ali i ideoloških veza predstavlja sa svojom Urom samo ekspozituru Vučićevog SNS-a, taj ili ne vidi ili se mnogo pravi lud. Ili je, a takvih ima mnogo, i sam dio projekta ,,srpski svet“. Dakle, Vlada pod Abazovićem radi sve, ali sve da udalji zemlju od EU i da je anestezira u NATO-u. I temeljni ugovor je samo lakmus papir – pokazatelj kako se to radi i kako će se raditi, ako Abazović ostane tu gdje jeste. Ne zaboravite, od svih stvari koje je uradio kada je zasjeo na premijersko mjesto, on je otišao prvo u Beograd na poklonjenje velikašima Crkve Srbije na čelu sa Porfirijem. I ne interesuje mene da li je išao da vidi bratovljevu kliniku nego način na koji se poklonio crkvenim i svjetovnim vlastima Srbije. Mnogo je to perfidnije od nesrećnog Zdravka Krivokapića. A temeljnim ugovorom, nemojte to smetnuti sa uma, baš će Crkva Srbije konfiskovati pokretno i nepokretno nasljeđe Crnogoraca. Pa se nemojte čuditi ako se završi i okonča upravo ovim ugovorom, recimo, krađa identiteta Svetog Jovana Vladimira Dukljanskog ili cijele Duklje. E, o tome trebaju razmišljati crnogorski intelektualci i umne glave. Da ne bude – gdje je Srpska crkva, tu su i srpski velikaši i sveci.

POBJEDA: Država Crna Gora je, prema ovom ugovoru, dovedena u potpuno neravnopravni status u odnosu na Crkvu Srbije. Država Crna Gora nema nikakva prava sem obaveza prema SPC, a SPC ima ekskluzivna prava bez obaveza prema državi. Svaki ugovor, pa i ovaj posebno, mora definisati međusobna, uzajamna prava i obaveze. Da li će potpisivanjem ovog ugovora SPC dovršiti projekat ,,srpskog sveta“ u Crnoj Gori? I da li je moguće da EU nije snažnije uticala na premijera da do toga ne dođe, jer je Crkva Srbije u rezoluciji EU parlamenta označena kao destabilizirajući faktor u regionu?

BURSAĆ: Na prvi dio pitanja sam vam već (djelimično) odgovorio. I da, zaista, niko se ne pita, a šta će to SPC ili kako je u Carigradskoj patrijaršiji zavedeno Crkva Srbije dati Crnoj Gori? Ovdje se čini, a nije daleko od istine da cijela Crna Gora treba da se podastre Crkvi Srbije i to u periodu od zadnjih dvije hiljade godina. A znamo da je pravoslavlje staro manje od hiljadu godina i da suštinski nema veze sa Crkvom Srbije. Što će reći, a neka se zapitaju građani albanske nacionalnosti, šta će biti sa njihovim kulturnim i vjerskim nasljeđem npr. u Ulcinju? Šta će biti sa Dukljom, dragi Crnogorci? Šta će biti sa vašim velikim svecima, sa vašim djelima književnim, sa vašim religijskim nasljeđem…

A sad drugi dio pitanja: EU je u zadnjih par godina slala najtraljaviju diplomatsku ligu na Balkan, pa tako i u Crnu Goru. Mnogi su to pravdali ,,nedostatkom interesa“ za ovaj dio svijeta. O, kako naivno! Prava je istina da je Brisel, a onda posebno Berlin zarad dilova sa Putinom, ovaj dio svijeta prepustio ruskoj šapi. Pa ste tako imali (i još uvijek imate) kojekakve ruske ekspoziture diljem Balkana, koje rade sve u 16. Sa druge strane, visoki zvaničnici EU ili su bili kupljeni od strane Putina, koji ih je kupovao za bagatelu, ili su od strane tih kupljenih ruskih igrača ovdje postavljani potpuni diplomatski analfabeti. Agresija na Ukrajinu samo je djelimično razotkrila snagu ruskog uticaja na EU, na Njemačku i ostale zemlje, pa je u toj konstelaciji snaga Crna Gora još i dobro prošla i to samo zahvaljujući mudrosti par lokalnih političara, novinara, intelektualaca i njihovim vezama u slobodnom dijelu svijeta.

POBJEDA: Crnoj Gori je data istorijska prilika da po ubrzanoj proceduri, ukoliko ispuni uslove, uđe u EU. Tu priliku crnogorski premijer je propustio. S druge strane, Abazović podržava ,,Otvoreni Balkan“ i ne vidi problem u miješanju Aleksandra Vučića u gotovo sve unutrašnje stvari Crne Gore. Takođe, uticaj Crkve Srbije, pogotovo nakon potpisivanja ovog ugovora, je i veći nego što je bio na prethodnu vladu. Dokle će da pada Crna Gora, gdje je dno?

BURSAĆ: Prvo i prvo, Dritan Abazović je tu đe jeste kako Crna Gora ne bi ušla u EU. On je tu da se sagradi mali tor, nekakva druga liga, tzv. Otvoreni Balkan u kome bi Crna Gora čamila decenijama, servisirajući srpske nacionaliste iz Beograda. Onda bi sve indukovalo neku novu krizu, pa bi srpski nacionalisti u jednom trenutku preuzeli vlast u Podgorici, koju bi im Abazović, a to već radi, logistički omogućio. Prva, najočiglednija četnička litijaška kontrarevolucija nije uspjela. Vučić se nije miješao, pustio je staru radikalsku gardu da pokuša preuzeti Crnu Goru. Propali su. Djelimično. E, sad se odvija plan B, koji podrazumijeva aktivaciju silnih NVO, medija, medijskih koncerna, udruga i partija oko Ure, koji će lagano da preusmjere kurs Crne Gore od Brisela ka Beogradu ili Tirani. Crna Gora je bila na vratima EU, sad su je već odvukli u dvorište, a cilj im je da nikad ne bude dio EU. To upamtite!

A dno? Vjerujte, to je do građana Crne Gore. To je do svakog čovjeka koji osjeća ovu divnu zemlju kao svoju i koji nema rezervnu ili čak prvotnu opciju u Moskvi, Beogradu, Tirani. Ako svi oni zajedno ne ustanu i ne kažu – DOSTA JE, bojim se da će kancerogeno djelovanje velikosrpskog imperijalizma ući u terminalnu fazu. U pamet se!

(Pobjeda)