Novorođenče nakon pet mjeseci života uznapreduje do sljedećeg: Može dohvatiti predmet. Prevrće se naprijed i nazad. Sjedi oslonjeno na jastuke. Podiže mekane predmete koje je lako obuhvatiti. Pruža obje ruke u isto vrijeme, dodiruje svoje prste i udara predmetima o tvrdu podlogu. I ono najbitnije: Sa 5 mjeseci ljudsko biće stječe sposobnost prepoznavanja odnosa uzroka i posljedica. Naučilo je da njeno ponašanje ima utjecaj na druge!

Dušan Sladojević, Slavko Aleksić i Risto Lečić nisu novorođenčad. Dapače, đuturumi su! Ali im predstoji pet mjeseci nakon kojih se očekuje njihov napredak. Makar do pomenutog prepoznavanja uzroka i posljedica!

Članovi su „Ravnogorskog pokreta“. I prije neki dan su osuđeni na pet mjeseci zatvora zbog veličanja četničkog pokreta i Draže Mihailovića.

Jedna od svjedokinja u procesu, inače civilna žrtva rata, Bakira Hasečić, presudu ocjenjuje kao „historijski važnu“.

Sud BiH je stao na stanovište da su ovi pripadnici četničkog pokreta svojim djelovanjem u Višegradu, marta 2019. „izazvali nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju, razdor i netrpeljivost“ i na taj način ugrozili „zajednički život konstitutivnih naroda i drugih u Bosni i Hercegovini“.

Sudski postupak je pokrenut još 2019. decembra prošle godine u prvoj instanci su oslobođeni. U drugom stepenu ovog postupka juna 2022. Apelaciono vijeće Suda BiH osudilo ih je na pet mjeseci jer su „postupali sa umišljajem i bili svjesni da mogu raspiriti nacionalnu mržnju“. Trostepeno vijeće Suda BiH potvrdilo je ovu odluku 20. decembra 2022. Ovim je presuda postala pravosnažna i na nju ne postoji mogućnost žalbe.

Ova je presuda apsolutna novost u postdejtonovskoj Bosni i Hercegovini.

Dočim Draža Mihailović ovom presudom u Bosni i Hercegovini još uvijek nije iskorijenjen. Svoju prvu ulicu u Bosni i Hercegovini dobio je još devedesetih prošlog vijeka. U Sarajevu, na Grbavici, koju je tada kontrolisala (terorisala) vojska bosanskih Srba. Naziv je izbrisan odmah nakon što je Grbavica ponovo vraćena Sarajevu. Ipak, danas nekoliko gradova u Republici Srpskoj ima ulicu, spomenik ili trg naslovljen po Draži Mihailoviću.

Da ovlaš nabrojimo: Bileća, Doboj, Bijeljina, Istočno Sarajevo čak i Distrikt Brčko… I u kultnom mjestu Rudo, u muzeju nekoć oformljenom u spomen činjenici da je u ovdje osnovana slavna Prva proleterska brigada (21. decembra 1941.) danas se uvažava Draža Mihailović. Upitan da objasni šizofreni spoj (u muzeju su đuture objedinjeni Josip Broz Tito, Radovan Karadžić, Boško Buha, Draža Mihailović…) lokalni kustos odgovara simulirajući manir distanciranog skupljača: „Neka su svi tu, pa neka svako tumači istoriju kako hoće“. Posjetitelj Muzeja baš i nema prostora za izbor u tumačenju . Jer kada izađe iz Muzeja dočekuje ga ulica Draže Mihailovića. Nekoć se zvala po Prvoj proleterskoj!

Ovdašnje nevladine organizacije, prije svega u Sarajevu i Tuzli, oštro su reagirale na slične pojave. Upućivani su protesti državnim tijelima, prozivana Evropa i njene institucije. Prva inicijativa pred poslanicima državnog Parlamenta, iz aprila 2008, za usvajanje zakona o zabrani svih „ustaških i četničkih organizacija kao i onih koje se naslanjaju na tradiciju Handžar divizije“, nije prihvaćena. Ipak, obavezano je Vijeće ministara BiH da pripremi sličan zakon. Marta 2010. Vijeće je usvojilo prijedlog zakona koji je uključivao i novčane kazne od pedeset do sto hiljada KM, ali su podršku uskratili srpski ministri – što je značilo da prijedlog neće imati dovoljnu podršku u Skupštini BiH.

A krajem februara 1995. vlast u zapadnom (hrvatskom) dijelu Mostara promijenila je nazive 35 ulica i 4 trga kako bi se „uklonila ideološka obilježja proteklih vremena neprihvatljive za hrvatski narod“. Tada su ulice dobili jedan od osnivača ustaškog pokreta, književnik Mile Budak te ustaški bojovnici Jure Francetić, Ante Vokić, Mladen Lorković i Rafael Boban. Splitski je magazin Feral Tribune duže od deset godina u svakom broju uporno podsjećao na ovu sramnu činjenicu. I četrnaest godina nakon što je objavljen posljednji Feralov broj, gradske vlasti Mostara, jula 2022, donijele su odluku da se ovi nazivi promijene. Ali, ova odluka još nije zaživjela, a pitanje kada će – u nedostatku pouzdanijih adresa, priziva famoznu Đeknu!

Prošle godine pokrenuta je incijativa koju je usvojio i Predstavnički dom Skupštine BiH i pozvane opštine i gradovi širom BiH da promijene „nacističke i fašističke nazive ulica, škola, trgova“. Dobar dio prozvanih nikad nije odgovorio.

Na Balkanu sve kad-tad sklizne u karikaturu. Te je tako prošla i jedna priča o „procesu pomirenja u Bosni i Hercegovini“. Sastajali se „pomiritelji“, ratni veterani, godinama na neutralnim terenima. Dogovarali i ugovarali zajedničke akcije. A onda se desilo da je sarajevska delegacija vraćajući se odnekud nenajavljeno svratila (Sarajlije bi rekle „bahnula“) do pregovarača iz drugog entiteta. I ugledali spomenik, ne baš Draži Mihailoviću, ali…tu negdje. „Pa šta je ovo ?“ upitali nenajavljeni gosti. Domaćini im odgovorili: „Nismo znali da ćete nam ikad navratiti“.

No, da se mi vratimo onoj trojici i njihovih pet mjeseci zatvora. Postignu li promjene ravne onima koje novorođenče postigne nakon pet mjeseci, biće to apsolutna postdejtonovska novina! Za sada je izvjesno tek to da svojim prisustvom neće doprinositi 9-tom januaru. Mislim na dan koji se u Republici Srpskoj neustavno, a uporno, slavi kao „državni praznik“ a koji obrni-okreni implicira četništvo. Iz Banjaluke 2022, proslava se, po zvaničnoj najavi, seli u Istočno Sarajevo 2023 (sanja li to, priželjkuje li to neko i Grbavicu 2024?!). Kao muzička zvijezda događaja najavljuje se notorna Svetlana Ražnatović-Ceca. Na regionalnu muzičku scenu ušla je 1989. s pjesmuljkom Cvetak zanovetak. U njemu je stih: „Neka bude šta će biti, ja se neću promeniti“. Pa, hajde da vidimo! Hoće li se išta „promeniti“? Makar na minornom uzorku ona tri đuturuma-Ravnogoraca kojima predstoji 5 mjeseci zatvora.

(tekst i foto: Gradski portal)