Znate onu čuvenu iz Doka Holideja: „Došao je tiho i ušao u legendu“. E Porfirije je tako banuo u Crnu Goru kao u kakvi salun na Divljem zapadu, samo što nije ušao u legendu, već je zapravo potpisao.

Legendu koja kaže da Crkva Srbije nasljeđuje misiju hrišćanske crkve stare 2000 godina, da je Crkva Srbije tu čak 6 vjekova više nego u Srbiji, da je sve što je hrišćansko u Crnoj Gori, zapravo srpsko. Pa i oni ostaci kasnoantičkih bazilika u Duklji koje je Joanikije ove godine prvi put – kako reče:“tradicionalno“ kadio; pa i oni grobovi i crkve koje su Crnogorci vjekovima podizali.

Legenda je od danas ušla u Ugovor i po njemu će se regulisati odnosi između te crkve i države Crne Gore.

Prle je zbilja to odradio tiho, galantno. Ovoga puta za razliku od ustoličenja nije dojahao helikopterom i s pucačinom, već je to odradio kao iskusni kauboj koji je dobro s lokalnim šerifom. A lokalni šerif je, pretpostavljate, kako to nalaže pripovjedač iz petparačkih romana – mali kalibar, korumpiran do bola, smutljivac, a više od pola prostitutki u salunu su mu posilne. Voli da se iživljava nad slabijim.

I to je to. Što ste očekivali, da se neko pobuni? Ma jok. Da neko inicira novi Belveder? Ma jok. Pa da se onako živa energija prospe nekom novom većinom i nekim novim eksperimentom. Ne, sve je kako treba po prosedeu romana s trafika.

A oni koji su šerifa izabrali, neka sad uživaju u svojim plodovima. Na vrijeme su upozoreni.

Zato na kraju malo Pantere, za Prla, metalca:

„Under the lights where we stand tall
Nobody touches us at all
Showdown, shootout, spread fear within, without
We’re gonna take what’s ours to have
Spread the word throughout the land
They say bad guys wear black
We’re tagged and can’t turn back

You see us comin’
And you all together run for cover
We’re taking over this town“.

(Antena M, Foto: Pobjeda)