"Ja kažem: ‘Ljudi, pa nisam ja državni neprijatelj broj jedan, ja sam samo seljak’“

BIRN je u saradnji sa SHARE Fondacijom otkrio da je BIA tokom privođenja četvorice poljoprivrednika i ekoloških aktivista u njihove telefone ubacila špijunski softver NoviSpy. Za BIRN oni prvi put govore o hapšenjima, pretnjama i kako izgleda život kada znaš da te neko stalno nadgleda.
Kad su ga ujutru 1. oktobra 2024. trojica nepoznatih ljudi ubacili u crni kombi, Slobodan Vidojević, poljoprivrednik iz Bresnice i predsednik Udruženja proizvođača mleka Šumadije i Pomoravlja, je prvo pomislio na ćerku. „Ljudi, dete mi je ostalo u školi, mora neko da dođe po njega, javite porodici, bude li nešto falilo detetu, odgovaraćete za to”. Nisu se predstavili. Gurali su ga, udarali po glavi i vikali da ćuti. Telefon su mu uzeli čim je ušao u vozilo. Nekoliko sati kasnije, Vidojević će izaći iz zgrade policije u Čačku kao slobodan čovek. Ali njegov telefon više neće biti samo njegov, piše BIRN.
Mesecima nakon tog hapšenja, nešto nije bilo u redu. Baterija mu se praznila neobjašnjivo brzo. Signal je često nestajao. Čuo je neobičan šum u slušalici dok razgovara sa porodicom. Ispostaviće se da je njegov telefon više od godinu dana slao podatke direktno na server Bezbednosno-informativne agencije BIA.
Slobodan Vidojević nije jedini.
Novo istraživanje BIRN-a pokazuje da su telefoni četvorice poljoprivrednika i ekoloških aktivista iz različitih krajeva Srbije zaraženi špijunskim softverom NoviSpy tokom njihovog boravka u prostorijama BIA i policije.
Ovi slučajevi dokumentovani su uz pomoć digitalne forenzike i alata Mobile Verification Toolkit (MVT), koji je razvila organizacija Amnesty International. Alat je koristila SHARE Fondacija, zajedno sa novinarima BIRN-a, kako bi proverila telefone poljoprivrednika i aktivista. Analiza je pokazala niz indikatora karakterističnih za NoviSpy, uključujući pristup mikrofonu, kameri, porukama, lokaciji i intenzivan saobraćaj podataka ka serveru BIA.
Iskustva Slobodana Vidojevića, Zlatka Kokanovića, Vladimira Višića i Jovana Topalovića još jednom osvetljavaju širi obrazac digitalnog nadzora i pritisaka u Srbiji.
Svi su, zbog svog aktivizma u poljoprivredi ili ekološkim pokretima, bili pozivani na razgovore ili privođeni u prostorije BIA i policije u periodu između jula i oktobra prošle godine, kada se u Srbiji masovno protestovalo protiv Rio Tinta i za ispunjenje zahteva poljoprivrednika. Tom prilikom su im privremeno oduzeti telefoni, a Android spajver NoviSpy koji je proizvela BIA ugrađen je bez njihovog znanja.
Pravni stručnjaci objasnili su za BIRN da upotreba spajvera nije pravno regulisan, te da je njegovu upotrebu teško opravdati zbog visokog stepena zadiranja u lične podatke.
“Ovo ima negativan uticaj na privatnost, slobodu izražavanja, slobodu udruživanja, i to ne samo targetiranih osoba već i šireg aktivističkog kruga pojedinaca i organizacija. Pogubne su posledice po demokratiju i demokratske procese u zemlji jer se stiče utisak da ne postoji nikakva kontrola nad radom BIA”, kaže za BIRN Ana Toskić Cvetinović iz nevladine organizacije Partneri Srbija.
Šta znamo do sada?
BIRN je krajem prošle godine pisao o slučajevima aktivista Nikole Ristića, Ivana Bjelića, Bukija Milosavljevića i članice organizacije Krokodil, kod kojih je dokazano da im telefoni bili meta digitalne forenzike i tajnog nadzora. U pojedinim slučajevima podaci su sa uređaja izvučeni pomoću alata kompanije Cellebrite, dok je drugima, nakon što su im telefoni otključani, dodatno instaliran i špijunski softver NoviSpy. Prema nalazima istraživača međunarodne organizacije za ljudska prava Amnesty International, NoviSpy direktno komunicira sa serverom u BIA.
Zbog dokaza o zloupotrebama, kompanija Cellebrite je u februaru povukla licence za određene korisnike u Srbiji. Ipak, kako piše Radio Slobodna Evropa, licence za MUP obnovljene su već u aprilu, svega dva meseca nakon ukidanja. U međuvremenu je podneta i krivična prijava protiv N. N. lica u bezbednosnim strukturama, ali su pomaci u ovom slučaju zasad minimalni.
Novootkriveni slučajevi zaražavanja o kojima pišemo u ovom tekstu potiču iz 2024. godine. BIRN i istraživači SHARE Fondacije zasad nisu zabeležili slučajeve u kojima su telefoni zaraženi spajverom NoviSpy tokom 2025.
Poljoprivrednik iz Bresnice Slobodan Vidojević se 1. oktobra 2024. probudio ranije nego obično. Njegovo Udruženje proizvođača mleka Šumadije i Pomoravlja zakazalo je protest za taj dan popodne. Traktori su trebalo da izađu na put, a zahtevi poljoprivrednika već su mesecima stajali bez odgovora. Sve je bilo najavljeno, javno, bez skrivanja.
Oko osam ujutru, još pre nego što su se traktori pokrenuli, u njegovom dvorištu pojavila su se dva službenika BIA.
„Nikakav papir nisu imali kod sebe. Mlađi službenik je iz Čačka, za starijeg ne znam. Došli su kod mene kući, sedeli, popili kafu, bili su skoro dva sata. Ubeđivali su me sve vreme da ne izađemo na protest jer nema razloga, govorili su da će sve biti rešeno, da će pozvati ministra poljoprivrede, ako treba i predsednika države. Da pravimo samo sebi gore i svom narodu. Taj stariji mi je onda rekao: ‘Moj vam je savet da krenete sa mnom, jer vam šaljemo ekipu iz Beograda’. Ja kažem: ‘Ljudi, pa nisam ja državni neprijatelj broj jedan, ja sam samo seljak’“, kaže Vidojević i dodaje da su njegova porodica i komšije prisustvovali celom razgovoru sa BIA.
On je službenicima dao reč da će se kroz neki sat pojaviti na razgovoru po završetku protesta.
„Od 10 do 12 smo bili u centru sela, gde sam u jednom momentu ostao sam čekajući dete iz škole. Negde u 12 i neki minut tu sam stajao dok nije naišao crni ‘mercedes’ kombi, izletela su tri službena lica, spakovali su me. Nisam hteo da uđem, ali udarali su me pošteno, kao: ‘Ulazi, ulazi, šta kukaš’. Kasnije sam saznao da je po selu tog dana bilo dosta policije, što u civilu, što ovako, da je tu blizu škole bio jedan službenik BIA koji je posmatrao i on je dirigovao ovima kada da krenu, kada sam ostao sam. Nisam se nadao tom filmskom hapšenju“, prepričava Vidojević.
“Držali su me za ruke, a telefon su mi oduzeli po ulasku u kombi. Vozili su preko sela Tavnik, napravili krug i odveli me u policijsku stanicu u Čačku, na sprat, u kancelariju BIA”.
„Kreće ispitivanje, zašto, kako… Ja sam rekao da tražim samo ono da se ispoštuje što je potpisano sporazumom maja 2023. Razgovor je tekao slično kao i kad su bili kod mene kući. Trajalo je negde možda dva sata. Tu je bio i zapisnik koji sam potpisao, a nikad ga nisam dobio na uvid. Rekao sam im: ‘Ljudi, svakom našem sastanku možete da prisustvujete, ne krijemo ništa, imamo te i te probleme, koji uništavaju selo decenijama’“, priča Vidojević.
Njegove komšije i poljoprivrednici su za to vreme blokirali put u Bresnici, tražeći da BIA vrati Vidojevića, što su ovi i uradili.
Mesecima nakon privođenja, Vidojević je na telefonu čuo krčanje, sistem je zastajkivao, a signal se gubio. Takođe je primetio da se baterija i internet troše brže nego ranije. I bio je u pravu – NoviSpy softver za praćenje je na njegovom telefonu bio aktivan preko godinu dana, prateći sve šta se dešavanja u njegovom telefonu.
„Meni je to smešno, jednog seljaka, koji živi od poljoprivrede, da tako hvataju i prisluškuju – smešno, jadno i bedno. Malo je neprijatno što mogu da vide poruke od supruge i dece. Treba da nas ostave na miru jer nas je malo mladih koji su ostali na selu da sačuvaju tradiciju i bolje sutra deci koja ostaju na selu“, smatra Vidojević.
Dodaje da je i ranije trpeo pritiske, anonimne pozive i ubačene elemente u svom poljoprivrednom udruženju.
Opširnije na BIRN.rs
(N1/ilustracija: Autonomija)


STUPS: Déjà vu