Dritan Abazović je sebi uvrtio u glavi da ga je sam bog poslao kao dar Crnoj Gori da je spasi od šverca cigareta i nekih drugih sumnjivoh radnji i zala. I da je “spasi” od onih koji su prije njega bili na vlasti, koji su Crnu Goru sačuvali od rata kakvog smo vidjeli u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, na Kosovu; od onih koji su obnovili crnogorsku državnost, uveli zemlju u NATO i doveli je pred vrata članstva u EU.

Prvi korak ka usponu na vlasti Drile je učinio pridružujući se politici litija Crkve Srbije 2020. godine. Vladi koju je aminovao pokojni Amfilohije pridružio se onim jednim glasom u Skupstini. Ta je Vlada Crnu Goru sa evropskog puta okrenuo prema Srbiji i Rusiji. Abazović je zbog toga bio bogato okićen funkcijama. Ipak, Crkvu Srbije, tj. Beograd i Moskvu, Amfilohijev predsjednik Vlade Zdravko Krivokapić nije očekivano zadovoljio, pa su tražili bolje rješenje. Našli ga u Abazoviću. Da bi sruśio Vladu ciji je bio potpredsjednik, Abazović je iskoristio glasove koje u Parlamentu ima većinska Crna Gora, svjesna da Vlada Krivokapića državu vodi u sunovrat. Abazović je onda, po nalogu gazda iz sjenke, došao na ideju manjinske Vlade. Opet je dobio većinu glasova. Bolje to do redovnih izbora negoli ono što je bilo. E, tek tada se pokazao pravi Abazović! Odmah je pohitao u Beograd da “resetuje” odnose sa Srbijom, zapravo sa Aleksandrom Vućićem, jer su navodno te odnose narušili oni ranije na vlasti koji su se drznuli da Crnu Goru izdvoje iz zajednice sa Srbijom, obnove joj državnost i time jako naljute Beograd.

U Beogradu je Abazović dočekan sa svim počastima kao nova nada velikosrpski ambicija prema Crnoj Gori. I nije ga, kao Krivokapića, dočekao ministar poljoprivrede u podrpanim farmerkama. Abazović je odmah pozvao patrijarha Crkve Srbije u poliilegalnu posjetu i u Podgorici s njim potpiso “temeljni sporazum”koji ni po formi ni po sadržaju nije usaglašen u samoj Podgorici. Nije ga potpisao Crnogorac, čak ni Srbin iz Crne Gore, nego Abazovic, po imenu Albanac, iako on do toga ne drži. Time je unio još veći razdor u crnogorsko društvo. Prije svega između Crnogoraca i Srba.

Naravno, ona večina u Parlamentu koja pretstavlja većinsku Crnu Goru izglasala mu je nepovjerenje zbog tog prevarantskog čina. Sada, u tehničkom mandatu nastavlja da pravi štete. Napada novinare koji mu nisu po volji, prijeti im i izlaže ih fizičkom riziku. Iznosi tračeve iz dosije kriminalnih krugova sa kojima očigledno ima neke vrste kontakate. Sve sa ciljem da unosi zabune, sumnje u javnosti u sve i svakoga kome se želi zbog ličnih razloga sveti. Opet se uhvatio teme švercovanih cigareta, sa očiglednim motivima političke osvete, a ne problemu kojim treba da se bave nadležni državni organi. Očgledno mu ne manjka volje da vrši pritisak na te organe, kako bi ih usmjerio ka sebi željenom cilju. Javnosti se pretstavlja kao spasitelj Crne Gore. Do njega osim kriminala i šverca cigareta ništa normalno i dobro nije bilo, a ako njega ne bude na vlasti opet će kriminal sa cigaretama procvjetati. Ne vidi da ni kolega iz prosrpskog DF više ne dže do njega. Obavo je ono što je za njih najvažnije’ to sa potpisom “temeljnog ugovora” sa CS. Još im samo treba onaj jedan glas za novu vladu koju bi vodio DF. Smatraju ga nepouzdanim i prevtljivim.

Zanimljivo je da Dritan Abazović nikada nije izgovorio sintagmu – velikosrpski nacionalizam ili kleronacionalizam, što je realno velika prijetnja crnogorskoj državnost i identitetu.

Kao Albanac, žalim što Abazović takvim ponašanjem i politikom nanosi štete i Albancima u Crnoj Gori, iako on njih ne pretstavlja niti ga oni slijede. Ipak će Albanci, kao i do sada, u svakoj prilici biti uz većinsku, građansku i evropsku Crnu Goru. Abazoviću ostaje da tone logiku koju pokušava da nametne: sa mnom u raj, bez mene – potop.

(gradski.me, Foto: N1)