Vlada Zdravka Krivokapića je praktično svakodnevno gazila Ustav.
Zakoni ove zemlje za njih su bili poput NLO-a, Bigfuta i Čudovišta iz Loh Nesa: glasina na koju bi oni prezrivo odmahnuli rukom.
Svi koji su na bilo koji način – kao ministri, uposlenici, propagandisti – doprinosili eklatantnom bezakonju te vlade, sada neka se ne hvataju za glavu.
Jer sad je kasno. Jer je čovjek koji već dugo vlada suprotno svakom zakonu demokratije – na primjer onom koji veli da ne možeš biti premijer ako nemaš većinu u parlamentu – odlučio da izazove izbore suprotno Ustavu Crne Gore.
Krivokapić i njegova ekipa odlučili su, dakle, da na golu silu i bezakonje ostanu na vlasti. I da pritom rizikuju mir u Crnoj Gori.
Nije da nije bilo jasno… Naprotiv, od prvog dana je posve jasno da ti ljudi nemaju namjeru mirno, a još manje po zakonu predati vlast.
Procedura za smjenu Vlade je pokrenuta. Dok procedura provjere povjerenja Vladi traje, svi njeni akti miruju. Prosto: dok se poslanici Skupštine o njoj ne izjasne, Vlada sjedi i ćuti.
Ali ne… Krivokapić je rješio da raspusti Skupštinu, da ona ne bi smijenila njega. Kako je to pokušao da uradi? Na WhatsApp grupi. Kao da dogovara izlazak u grad, na muziku, ili razmjenjuje recepte za Reform tortu. Budući da je riječ o čovjeku koji je tvrdio da se mišlju mogu pomjerati planine, mogao je prosto zamisliti da Skupštine nema i proglasiti doživotnu vladavinu, bez Skupštine koja bi ga kontrolisala – jer toga visokog doma više, što se njega tiče, i nema.
Tako to završi kada titrate onu stvar Vladi čiji premijer tvrdi da u Skupštinu, da položi račune, i ne mora; kad podržavate Vladu čiji ministri prema Skupštini i demokratiji gaje najdublji prezir.
Smiješno jeste, ali bismo na koncu mogli oplakati. Jer odlazeći predsjednik Skupštine mogao bi asistirati odlazećem premijeru u gaženju Ustava i kuće koju vodi. Ko, napokon, da Ustav sačuva – pokojni Ustavni sud, ako takav Crna Gora još uvijek ima?
Ono što je u iole pristojnim demokratijama uobičajena procedura, provjera povjerenja Vladi i eventualno konstituisanje nove skupštinske većine, dakle, pred našim se očima pretvara u košmar i dugom robijom kažnjivu zloupotrebu moći.
U nekim državama, ljudi koji na WhatsApp grupi proglase smjenu Skupštine koja je po zakonu ovlaštena da smijeni njih, bili bi hospitalizovani i pružena im potrebna medicinska pomoć.
U drugima, bili bi poslati u zatvor.
U Crnoj Gori, vođa te grupe nada se da bi mogao na izbore, a poslije izbora opet na čelo Vlade.
No njegova je računica pogrešna. Njegov odlazak sa vlasti je neminovan. Na čelu Vlade ga više ništa, čak i kad bi imao stotinu obraza koje je očito voljan baciti pod stražnjicu, zadržati ne može.
STUPS: Diplomatija