Slučaj „Šavnik“ nije incident. To je ogledni primjer.

U Šavniku će partije Aleksandra Vučića, ako izbori ikada budu okončani, biti poražene. Zato te partije, iz nedjelje u nedjelju, izazivaju incidente zbog kojih izbori ne mogu biti održani.

Poruka je poslata i primljena: tamo gdje oni ne mogu pobijediti, suspenduje se demokratija. Izbori na kojima će oni biti poraženi neće biti održani. Ni danas u Šavniku, ni sutra u Crnoj Gori.

Da: oni nemaju namjeru održati izbore na kojima nisu siguran pobjednik. Nikad više, nigdje više.

Neko ovdje stvarno misli da će Beograd – koji Crnu Goru javno tretira kao dio Srpskog sveta, kako je i pravo, jer ona je to postala – dozvoliti da ova zemlja iz toga izađe u demokratskoj proceduri?

Izbora će biti onda i tamo gdje su oni sigurni u pobjedu. Najbolji način za to je: pretvoriti Crnu Goru u logor. Jer, kako je neko primijetio: na izborima u logoru, uprava logora je siguran pobjednik.

Postojaće samo one institucije koje su pod punom kontrolom Aleksandra Vučića. Ustavni sud? Može, ali njegov. U suprotnom, URA-ina Suada 18, ili 118 puta glasa protiv.

Bilo kakav „izbor“ nije moguć. „Izbor“ nije proces koji će pokazati volju glasača, nego procedura koja će potvrditi volju gospodara.

Slučaj „Šavnik“ je fašizam. Kristalno čisti fašizam. Ono što Vučićeve mizerne sluge rade u Šavniku, već je viđeno u Rimu i Berlinu.

Institucije padaju jedna po jedna. I one koje postoje, postaju izlišne, jer ne rade svoj posao.

I Ustav je pao.

Parlament, umjesto da bude brana diktaturi, sredstvo je za sprovođenje diktature.

Preostaje još ukloniti instituciju Predsjednika. To neće biti učinjeno u rukavicama. Naprotiv: oni žele što violentnije rješenje.

Za fašiste, svaki zakon i demokratska procedura ne samo da su nebitni, nego su prepreka. Bitna je samo „volja naroda“: ona je najstarija. A volju naroda razumiju i artikulišu, naravno, jedino oni: po pravilu nasilno.

Ogromnu odgovornost za to što institucije nisu imale ni malu snagu da se odbrane ima DPS. I to je već viđeno.

„Vlade Republike, počevši od Brüningove, kontinuirano su… posezale za članom 48, proglašavajući vanredno stanje i donoseći hitne dekrete više od 250 puta… Poznato je da je Vajmarska republika posljednjih godina bila neprestano u vanrednom stanju; manje je očita konstatacija da Hitler vjerovatno ne bi mogao doći na vlast da zemlja već gotovo tri godine nije bila pod režimom predsjedničke diktature i da je parlament bio u funkciji“ – piše Agamben u „Vanrednom stanju“.

Demokratiju koja funkcioniše teže je ubiti nego onu koja je malokrvna i fingirana: toliko je moralo biti jasno.

Nastavak uništavanja institucija i vladavina bez izbora, ili sa izborima koji to nisu – to je naša budućnost.

Umjesto fantazija o Deus Ex Machina rješenju i naglom povratku u normalnost, pripremite se za dugo potonuće u razne vrste nasilja, terora i destrukcije.

Ovo se zaista dešava. Ovo je istinski fašizam.

Tu je diktator. Tu je crkva. Tu je imperijalni projekat Srpskog sveta. Tu je ideja jedinstva, ideja stvaranja pravoslavnog „borbenog snopa“ (uzgred, neka bošnjačke i albanske partije nemaju iluziju: bude li formiran pravoslavni snop, vi ćete najebati). Preostaje još da do kraja disciplinuju krupni kapital.

Slovenački istoričar Božo Repe bio je u pravu. Da, fašizam na vlast najčešće dolazi u koalicijama, po pravilu u koalicijama sa liberalnim partijama.

(CDM, foto: Toni Stojko)