Remek-djelo. Postoje drugi, ali ne i precizniji način da se opiše visokoprodukcijski snimak dolaska Dritana Abazovića na Milatovićevu inauguraciju.

Svojevremeno je Leni Riefenstahl, snimajući Olimpijske igre u Berlinu 1936, zauvijek izmijenila način na koji se realizuju televizijski prenosi sportskih događaja. Njeno razumijevanje agonalnog i fasciniranost grčkim antičkim nasljeđem veliku je rediteljicu vodilo ka vizuelnim rješenjima koja će se urezati u kolektivno pamćenje čovječanstva. Holivud je objeručke prihvatio invencije kojima je u „Olympia“ (1938.) pribjegla Riefenstahl. Čiji je trag bilo moguće pronaći čak i pola vijeka kasnije, u jednom od najboljih video-spotova osamdesetih godina, onom za Blackovu pjesmu „Wonderful Life“. Obratite pažnju na riefenstahlovske kadrove ljudskih tijela koja se u slow motionu kreću kao da prkose gravitaciji, sa nebom u pozadini, direktne reference na sekvencu skokova u vodu iz „Olympia“.

Neznana autorica/autor snimka Dritanovog dolaska u Skupštinu Crne Gore, naše je predviđanje, na ovdašnji će politički marketing ostvariti ne manji uticaj od onoga što ga je na film i video-umjetnost druge polovine XX vijeka ostvarila Riefentahl.

Film o Dritanovom dolasku na inauguraciju počinje kao holivudski akcioni spektakl: kolona crnih vozila kreće se gradom.

Bezbroj holivudskih filmova sadrži kadrove kolone crnih limuzina i FBI džipova,  ali izbor plana navodi me na uvjerenje da je autorica/autor za uzor imala Michael Manna („Miami Vice“, „Heat“, „The Last of the Mohicans“).

Crne limuzine i džipovi upućuju na moć. Ali ne bilo kakvu, nego moć koja je izašla u javni prostor, dakle onu koja se sprema da djeluje.

Rez. Slijedi snimak iz drona. Koji se lagano kreće unatrag i otkriva špalir svečano odjevenih crnogorskih vojnika koji dočekuju premijera. Njegova kola se zaustavljaju pred Skupštinom. Agenti tajne službe otvaraju mu vrata. I u ovom kadru, sve podcrtava moć.

Čujemo gudače koji izvode klasičnu muziku, što zbivanjima daje classy karakter. Visoka kultura za visoke funkcionere. Nova Crna Gora: zemlja Bacha, Hendla i Vivaldija.

Evropejstvo onoga čemu svjedočimo je neporecivo.

Bezbroj holivudskih filmova sadrži snimke iz drona, ali mi, dijelom iz ideoloških, dijelom iz razloga uslovljenih političkim kontekstom u kojem snimak nastaje, naginjemo uvjerenju da je u pitanju referenca na kadrove u kojima Peter Jackson prati Družinu prstena, dok se kreće planinskim vrhovima i širokim ravnicama svijeta koji je u „Gospodaru prstenova“ osmislio Tolkien. U našem tumačenju, radi se o nekoj vrsti alternativne istorije Tolkienova svijeta: one u kojoj se Golum dokopao Prstena.

Premijer izlazi iz automobila. Namiješta sako. Odaje utisak odlučne osobe. Čvrstim korakom uputi se ka zdanju Skupštine. Pozdravlja osobu (pretpostavljamo) iz protokola novoga predsjednika. Srdačnost sa kojom premijer razgovara sa čovjekom koji je u državnoj hijerarhiji daleko ispod njega upućuje na to da je riječ o političaru koji se nije odmetnuo od naroda, osobi koja, uprkos tome što je na tronu, uprkos tome što je gospodar, uprkos tome što Prsten je njegov, ima empatiju za takozvane obične ljude.

Pleh muzika prati premijera dok brzim korakom (ponovo snimak iz drona) grabi ka mjestu primopredaju moći, što doprinosi utisku svečanog, ali i trijumfalnog. Dok se premijer kreće, u pozadini vidimo pripadnike obezbjeđenja kako, krećući se jednako brzo, vode računa o njegovoj uvijek ugroženoj bezbjednosti. Kadar asocira na one kojima Kubrick u „Full Metal Jacket“ prikazuje američke vojnike kako prilaze zgradi iz koje su na njihovu četu ispaljeni snajperski meci. Opasnost, urgencija, odlučnost.

Elvis je napustio zgradu, no Premijer je u zgradi. Još jedan dron-kadar. Ne vidimo premijera, ali vidimo vojnike. Moć je prisutna i kada je odsutna.

Kamera postavljena u dno hodnika prikazuje premijerov ulazak u zgradu. On se glatko i brzo kreće skupštinskim holom. Potom ulazi u salu u kojoj će, gledatelj/ica može pretpostaviti, biti održana svečanost inauguracije.

The end.

Predsjednik koji ima biti inaugurisan, kao ni ostale zvanice, nisu prikazani. Fokus je neprekidno na premijeru. Jer on je istinska moć.

Sam snimak, zapravo, nije drugo nego pornografija moći. Dugačka kolona crnih vozila je falički simbol, kao što je falički simbol i špalir vojnika crnogorske vojske. Premijer penetrira u Skupštinu, potom u svečanu salu.

Film je premijerno prikazan na premijerovom facebook profilu.

(CdM, foto: Tone Stojko)