Tek što je 2016. godine otkriven pokušaj državnoga udara u organizaciji službenika GRU, propagandna platforma Vijesti potrčala je da objavi naslov „Na državu udarili krojač, ribar, bravar…“.

Bila je to uvertira za sve moguće načine relativizacije i obesmišljavanja događaja čiju su autentičnost potvrdili, između ostalih, britanska bezbjednosna služba, ali i Aleksandar Vučić, tada više glavom nego bradom. Doduše, Vučić je naprasno zaćutao na tu temu kad mu je koji dan kasnije iznebuha na Surčin sletio visoki gost iz Moskve, sekretar Savjeta bezbjednosti Ruske Federacije Nikolaj Patrušev.

U susret novom pokušaju državnog udara, koji se priprema pod kodnim imenom „Vanredno stanje“ u Skupštini Crne Gore, novinari propagandne platforme Vijesti na BIRN-ovu mapu ekstremista iz Crne Gore uvrstili su Tanju Pavićević, Kaćušu Krsmanović, Maju Miličković, Peđu Vušurovića, Sašu Zekovića, Nebojšu Mrvaljevića, Tanju Knežević-Perišić, Didija Martinovića i Tijanu Lopičić, sve odreda građanske aktiviste ili novinare koji su posebno u protekle dvije godine na brojnim građanskim protestima, u medijima ili na društvenim mrežama pružali otpor upravo ekstremizmu i fašizaciji društva.

Kako propagandna platforma Vijesti nikad i ništa ne radi slučajno, to je i sad sasvim izvjesno da je difamacija građanskih aktivista čija su se imena učestalo pominjala u vezi s ranijim, ali i aktuelnim protestima „Ima nas“, zapravo klasični putinovski propagandni metod – diskreditacije građanskih protesta u susret već najavljenom državnom udaru koji pripremaju DF, Demokrate i URA u Skupštini Crne Gore.

Kad regionalna mreža BIRN neke od vodećih ljudi nenasilnog, građanskog otpora oglasi za ekstremiste, barabar sa stvarnim nosiocima radikalno desničarskih i klerofašističkih ideja, e onda će i svi protesti povezani s tim ljudima unaprijed biti označeni ekstremističkim, a namjera sloma pravnog poretka u najvišem zakonodavnom domu Države moći će potom proći bez većih problema.

Mislim, to je plan, ali znate kako je s planovima – neće biti da ovđe živi baš toliko neupućen i nesolidan svijet i nije baš da se Vučiću ne može ponoviti što se već jednom desilo Miloševiću, da početak njegova kraja krene upravo iz Crne Gore.

Nikolaidis je već precizno objasnio što su namjere tzv. skupštinske većine i kako se zapravo traži „legalistički“ mehanizam izvođenja državnoga udara, pa ću ovđe dodati tek nekoliko opaski.

Nakon što je ljetos vojvoda Andrija Mandić najavio uvođenje vanrednog stanja, Vučićeva se ekipa u Crnoj Gori potrudila da nađe i svojeg Karla Šmita (doduše, s AliExpressa), da odradi pravnu gimnastiku legitimacije državnog udara. Izvjesni advokat Bojić pružio se koliko je umio i premda mi prijatelji pravnici kažu da je riječ o „pravnoj nebulozi i besmislici“ – kad je jednoj besmislici bio problem da se transformiše u akcioni plan. Istorija svijeta zapravo je puna primjera trijumfa besmislica.

Zato Mandićeve i Bojićeve riječi i treba shvatiti ozbiljno, osobito nakon logističke asistencije propagatora Vijesti s publikovanjem liste navodnih crnogorskih ekstremista. Propagandna platforma Vijesti i danas baš kao i 2016. godine radi u korist Putinovih ciljeva u Crnoj Gori, po oprobanom sistemu džuboks propagandistike.

Pokazuje se, naime, da su Izmjene Zakona o predśedniku Crne Gore bile samo mamac, proizveden u propagandnoj kuhinji Aleksandra Vučića, čija je opsesija proizvodnja haosa u regionu kao uvertira za obnovu projekta Velike Srbije na uštrb, u prvome redu, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Jer kad Đukanović odbije drugi put potpisati očigledno antiustavni Zakon, Vučićevi pioni u Crnoj Gori moći će slavodobitno da konstatuju da je prekršio Ustav i da su se – budući da Ustavni sud zahvaljujući 18 puta uzdržanoj Suadi – ne funkcioniše, stekli uslovi za razrješenje predśednika, odnosno uvođenje vanrednog stanja ili još preciznije – ponavljanje državnog udara. Samo što će Putinovi prsti ovoga puta biti manje vidljivi, pa novim državnim udarom neće rukovoditi agenti GRU, već poslanici Ure, Demokrata i DF-a koji pristanu da slijede projekat destabilizacije Crne Gore kao Vučićev poklon u prostranstvima Ukrajine zaglibljenom Vladimiru Putinu.

Mamac je i ponuda opoziciji da podrži makar jednog kandidata za sudiju Ustavnog suda jer i samo jedan glas sudije u krnjem Ustavnom sudu koji će slijediti političku agendu rusko-srpskog sv(ij)eta, a ne Ustav Crne Gore, dovoljan je da, recimo, spriječi odluku o neustavnosti bjelodano neustavnog Zakona o predśedniku.

Ako to što je DF i od strane tzv. zapadnih partnera – debelo zaslužnih za aktuelno stanje temeljnog uništenja Crne Gore – prepoznat kao neprihvatljiv partner, odnosno nosilac ruskih uticaja, Demokratama i Uri nije smetnja da se pridruže tom društvu, onda ćemo uskoro imati prilike viđeti nove Šišmakove, Popove i Dikiće u liku Božene Jelušić, Miloša Konatara, Suade Zoronjić, Alekse Bečića, Borisa Bogdanovića, Albina Ćemana i dr.

Ako im, pak, uloga veleizdajnika više ne pričinjava nikakvu nelagodu, onda bar da ih podśetim da je za krivično djelo na koje se pripremaju članom 360 Krivičnoga zakonika Crne Gore predviđena zatvorska kazna od tri do petnaest godina.

(Portal Analitika)