Skip to main content

Aktivistkinja: Tuvance čekaju teški dani nakon što su bili ‘topovsko meso’ Rusima

Planeta 12. феб 2023.
6 min čitanja

"To je kolonijalno carstvo koje nikada neće dozvoliti kolonijama da se razvijaju i napreduju jer je njegovo cijelo bogatstvo zasnovano na sistemu otimanja"

Uprkos velikim prirodnim bogatstvima i dugoj tradiciji, Tuva je najsiromašnija republika u sastavu Ruske Federacije, a dodatne probleme (kratkoročno i dugoročno) donijela je mobilizacija i pogibije muškaraca u ruskoj invaziji na Ukrajinu.

Dankhaiaa Khovalyg, aktivistica za dekolonizaciju i autorica iz Republike Tuva, voditeljica podcasta ‘Republika Govori’ o životu i historiji azijskih republika Rusije u kojem govore ljudi iz tih republika, za Al Jazeeru ističe kako Tuvu čeka još teži period nakon okončanja rata u Ukrajini, bez obzira na njegov ishod.

Ipak, nada se kako će budućnost donijeti i bolje dane za tuvanske mlade, za kulturu, tradiciju i odnose sa susjedima.

Tuvinci su narod jako sličan na Mongolima, po vjeri su uglavnom budisti. Dugo vremena je tuvinski narod bio pod vlašću Kineza, a kako su se osjećali iskorištavanim, Tuvinci počinju raditi na buđenju nacionalne svijesti sa ciljem da se oslobode kineskog uticaja. Ovo je odgovaralo i vlastima Rusije koji će podržati tuvinske ustanike. Upravo će uz podršku Rusije Kinezi biti protjerani 1914. i biti proglašena nezavisnost.

U Tuvi, međutim, postoji i velika popularnost komunističkog pokreta, pa postaje i dijelom građanskog rata u Rusiji. Posljedično, na vlast dolaze boljševici koji, iako su komunisti, proglašavaju budizam za državnu religiju i održavaju bliske veze sa Mongolijom. To vlasti u Rusiji ne posmatraju mirno i dovode na vlast podobne komuniste te likvidiraju trećinu članstva Komunističke partije Tuve. Konačno, 1944. godine Tuva donosi odluku o pristupanju Sovjetskom savezu.

Površina Tuve iznosi 170.000 kvadratnih kilometara (nešto manje od zajedničke površine Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine) ili tačno jedan posto površine Ruske Federacije. Po posljednjem popisu iz 2021. godine u republici živi 360.000 ljudi, ogromna većina su Tuvinci dok je broj Rusa je u opadanju i čine 10 posto populacije.

Možete li nam približiti kakva trenutna situacija u Tuvi, s obzirom na rusku invaziju u Ukrajini, mobilizaciju…?

– Na početku moram istaći kako je Republika Tuva jako bogata regija resursima i mogućnostima za razvoj. Republika ima svoj društveni kapital – demografski ‘mlado’ stanovništvo sa jakim etničkim identitetom. Tu je i ekonomski kapital – razvijeno rudarstvo, poljoprivreda, bogatstvo prirodnih resursa i minerala: drvo, zlato, sol, podzemne pitke i mineralne vode.

Također, tuvanski narod posjeduje jedinstvenu kulturnu tradiciju u obliku mješavine religija budizma i šamanizma, tehnika grlenog pjevanja, dekorativne i primijenjene umjetnosti i folklora. Tu su i autentične nomadske tradicije i kulture koje su ljudi uspjeli sačuvati.

Ipak, kolonijalna federalna politika prema republici i njenim resursima, zajedno sa korumpiranim režimom lokalne uprave koju je postavio Kremlj, doveli su do mnogih problema sa kojima se republika suočava decenijama. Danas je Tuva jedna od ekonomski potisnutih regija Rusije. Republika je politički potčinjena takozvanom centru. U trenutnom federalnom sistemu, sav novac zarađen od resursa na tuvanskoj teritoriji ide u Moskvu gdje se manjim dijelom vraća u obliku subvencija.

Uz sve ove značajne probleme Tuve, trenutno se veliki dio tuvanske populacije koristi kao topovsko meso ruske vlasti u ratu koji Kremlj vodi u Ukrajini. Po okončanju ovog zločinačkog rata, bez obzira na ishod, Tuva će se suočiti sa još težim periodom. Uz ekonomsku depresiju, republika neće moći izbjeći pravu socijalnu tragediju u obliku gubitka dijela muškog stanovništva, velikog broja nepotpunih porodica ubijenih vojnika, traumatizirane siročadi, fizički i psihički ranjenih vojnika, depresije i ogorčenosti stanovnika, mogućeg povećanja kriminala i drugih problema.

Da sumiram: ruska invazija na Ukrajinu, pored svog užasnog terora koji čini ukrajinskom narodu, također je pogoršala već tešku situaciju u Tuvi i dodatno će je pogoršavati.

Često se navodi kako su manjine najviše na udaru u Ukrajini kada se govori o poginulima. Imate li informacije o poginulima iz Tuve?

– Potvrđena je smrt 145 vojnika iz Tuve, no koliko je zaista ljudi iz Tuve poginulo i dalje je nepoznato. Brojne su poruke na tuvanskim ‘chatovima’ gdje se spominju nestali vojnici, a još je više glasina o nedavno mobiliziranoj grupi iz Tuve koji su poslani na liniju fronta i već poginuli. Tako, nažalost, neću puno pogriješiti da kažem kako je riječ ‘stotine’ preciznija.

Sa druge strane, prema tuvanskom pokretu protiv rata „Nova Tuva“, najmanje 600 tuvanskih vojnika je odbilo služiti vojnu službu u Ukrajini. Najmanje trećina su to uspjeli zahvaljujući uputama korak-po-korak i pomoći aktivista i volontera u pokretu.

Postoje i navodi o novoj mobilizaciji. Kakvo je raspoloženje među ljudima, odlaze li u Mongoliju, Kinu, druge države?

– Od 21. do 29. septembra, nakon što je Vladimir Putin objavio mobilizaciju, uredi za vojnu regrutaciju u Tuvi rade sedam dana u sedmici, svaki dan do 10 sati navečer. Ljude stalno zovu telefonom, traže ih u domovima, na poslovima im daju pozive u vojsku.

Mnogi Tuvanci su dali sve od sebe da izbjegnu regrutaciju. Neki od njih su otišli rođacima u daleka sela i gradove. Drugi su pobjegli. Oni koji su imali strane pasoše su otišli u Mongoliju, našeg najbližeg stranog susjeda. Tuva dijeli cijelu južnu granicu sa Mongolijom i Tuvancima treba tek nekoliko sati vožnje da odu iz Rusije. No, mnogi Tuvanci nemaju strane pasoše. Neki od njih su otišli u Kazahstan, drugog najbližeg susjeda, ali susjeda koji dozvoljava ulazak sa ruskim pasošem.

Ne mogu reći koliko je tačno Tuvanaca pobjeglo iz republike u pokušaju da izbjegnu mobilizaciju. Aktivisti ‘Nove Tuve’ uspjeli su organizirati (i platiti) nekoliko autobusa za prijevoz do Mongolije i Kazahstana kako bi pomogli ljudima da odu. Oni, zajedno sa lokalnim volonterima (Tuvancima i onima koji nisu Tuvanci) su također pomogli sa privremenim smještajem tamo, SIM karticama…

Tokom i nakon prvog vala mobilizacije, Tuvu su potresli protesti, mnogi su uhapšeni? Da li su svi na slobodi, da li su nastavljeni protesti?

– Tako je, 29. septembra je održan mirni protest žena u glavnom gradu Tuve, prvi protest u modernoj historiji Tuve. Demonstracije su silom razbijene pet minuta nakon što su počele. Pola učesnika je pritvoreno i držano u lokalnoj policijskoj stanici više od pet sati. Među njima je bila i žena sa malim djetetom. Svi su pušteni sa optužnicama. Kasnije su saslušani i platili kazne. Aktivisti ‘Nove Tuve’ su sakupljali novac za kazne uhapšenih i za njihove advokate. Gotovo sve je plaćeno, ali snage sigurnosti i dalje vrše pritisak na sve učesnike skupa.

Rekla bih, općenito, kako je sad stav ljudi prema ratu postao još negativniji. Dijelom jer su mnogi Tuvanci poginuli, a dijelom zbog problema, i socijalnih i ekonomskih, sa kojima se ljudi u republici bore. No, činjenica da pristalice rata slobodno i glasno istupaju tjera ljude da misle kako su oni protiv rata mala manjina. To, naravno, nije istina.

Tuvu je 1988. potresao etnički sukob. Kakvi su sad međunacionalni odnosi?

– Ne možemo govoriti o međuetničkim odnosima bez osvrta na prirodu i suštinu ranijih sukoba. Politika rusifikacije, uništavanje instituta religije i općenita ateizacija koja je sadržavala zabranu tuvanskih tradicija ukorijenjenih u budizmu, šamanizmu i nomadskoj kulturi, dovela je do nezadovoljstva ljudi u decenijama sovjetske ere.

To je pojačano činjenicom da su Tuvanci smatrani drugom klasom na vlastitoj zemlji. Rusi su došli, napravili tvornice, izvlačili prirodne resurse na tuvanskoj teritoriji (zlato, kobalt, sol, ugalj). Te tvornice, koje su izgradili i koje su vodili većinom Rusi, zapošljavale su uglavnom Ruse. Vjerovalo se kako su kvalificiraniji, organiziraniji i manje skloni piću. Svi prestižni, dobro plaćeni poslovi su bili nedostupni Tuvancima.

Ovo je vremenom dovelo do etničkih sukoba. Mnogo Rusa je napustilo Tuvu. Tu i tamo je bilo govora o nezavisnosti i obnovi tuvanske kulture, jezika i zakona. Sve je okončano nametanjem policijskog sata, kolonama policijskih marica i patrola u republici i raspadom svih nacionalnih pokreta do kraja 1990-ih.

Za ljude van Tuve, ovi događaji su uglavnom prikazivani kao antiruska ksenofobija. Sigurno da niko nije spominjao kako su duge godine nepravde, nejednakosti, ekonomskog prisvajanja i kolonijalne politike, te stavovi lokalnih Rusa i Kremlja prema Tuvancima doveli do toga. Tuvance često u medijima predstavljaju kao nacionaliste, barbare, separatiste – i državna propaganda i liberalna opozicija.

Postoji li pokret za nezavisnost Tuve, može li doći do nezavisnosti republike?

– Tuva je jako bogata regija sa jako slabom upravom. Decenijska kolonijalna politika Kremlja je dovela do činjenice da je Tuva sada najsiromašnija regija Rusije. Ne treba biti genij pa da se zaključi kako, ako sve ostane kako jeste, ništa dobro ne čeka Tuvu. Ovo kako Rusija trenutno postoji nije ni blizu federacije. To je kolonijalno carstvo koje nikada neće dozvoliti kolonijama da se razvijaju i napreduju jer je njegovo cijelo bogatstvo zasnovano na sistemu otimanja.

Jedino što mogu reći na pitanje o hipotetičkoj separaciji je kako je to pitanje koje treba odgovoriti cijela tuvanska nacija, a ne samo nezavisni aktivisti.

Kakvi su odnosi Tuve sa susjedima poput Mongolije i drugih republika Ruske Federacije? Može li Tuva biti dio veće Sibirske (kon)federacije?

– Tuva dijeli svoju cijelu južnu granicu sa Mongolijom, Tuvanci iz te južne regije tamo imaju rođake i prijatelje. Sigurno je za pretpostaviti kako mnogi Tuvanci na Mongole gledaju kao na prijateljske susjede kojima liče i koji imaju slične tradicije. Isto se odnosi na sve azijske republike Rusije: Burjatiju, Altaj, Hakaziju (ostale susjede Tuve), Sahu i Kalmikiju. Život u šovinističkoj državi približava ljude onima koji dijele istu bol odbijanja i sistematske etničke diskriminacije.

Što se tiče drugog pitanja, iskreno ne mislim kako je takav projekt održiv u bližoj budućnosti. Vidjet ćemo.

Kako gledate na budućnost Tuve i Rusije?

– U bliskoj budućnosti vidim Tuvu kao naprednu regiju koja cijeni svakog svog stanovnika, čuva tuvansku kulturu, ima tuvanski jezik kao svoj zvanični i obavezni za učenje, ima jake veze i konekcije sa svim susjednim regijama, a posebno sa drugom budističkim azijskim narodima, te kako njome upravlja napredna pro-tuvanska mladež, ljudi koji imaju široke horizonte i humanističke vrijednosti.

Što se tiče Rusije… Nazovite me sanjarem, ali u budućnosti vidim Rusiju koja poštuje bilo koji pravac Tuvanci izaberu.

(Al Jazeera, foto: Wikipedija)