Bivši direktor Zavoda za izgradnju Banjaluka (ZIBL), Čedo Savić, pravosnažno je osuđen, između ostalog i zbog toga, što je Živojinu Cvijanoviću nezakonito omogućio da dobije stan u Banjaluci i tako protivpravno stekne imovinsku korist. Savićeva desna ruka u ZIBL-u, u to vrijeme, na funkciji tehničkog direktora bio je Živojinov sin Aleksandar Cvijanović, inače suprug Željke Cvijanović, aktuelne predsjednice Vlade Republike Srpske.

Zbog ove i drugih malverzacija sa stanovima, Savić je nakon priznanja krivice osuđen i platio kaznu od 9000 maraka.

Prijavu protiv bivšeg direktora ZIBL-a, 19. juna 2007. godine podnio je Milan Vukelić. Ovaj građevinski inžinjer zaposlen u ZIBL-u ubijen je 6. novembra iste godine. Prije ubistva u javnost je iznio niz činjenica o kriminalnim radnjama Savića, Cvijanovića, tadašnjeg gradonačelnika Dragoljuba Davidovića i drugih, o sprezi „građevinske mafije“ sa aktuelnom vlašću.

Ubice i nalogodavci tog zločina do danas nisu otkriveni i procesuirani. Bio je zaposlen u ZIBL-u.

Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Savića je podnosila i policija. Mnoga nedjela koja se vežu za njega i njegove bliske saradnike iz ZIBL-a, ali i iz vladajućih političkih krugova, ostala su nekažnjena.

Čedo Savić

Kao dugogodišnji direktor ZIBL-a, Čedo Savić je bio vrlo uticajan funkcioner Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorda Dodika.

Skupština grada Banjaluke, u kojoj ta stranka decenijama vodi glavnu riječ, svojevremeno je donijela kontroverzne odluke na osnovu kojih je ZIBL-u povjeren širok spektar ovlaštenja pri realizaciji građevinskih projekata na teritoriji ovog grada. Osim što je upravljao stambenim jedinicama u vlasništvu grada, ovaj zavod je dobio ovlaštenja da raspisuje tendere, vrši izbor najpovoljnijeg ponuđača, vrši nadzor i prijem objekata na teritoriji Banjaluke, čime je dobio svojevrsan monopolski položaj. Ovo je omogućilo brojne malverzacije koje su javno dovođene u vezu sa ZIBL-om i njegovim tada neprikosnovenim direktorom Savićem. To je posebno dolazilo do izražaja u vrijeme dok je gradonačelnik Banjaluke bio Dragoljub Davidović (sada poslanik SNSD-a u Skupštini RS), s kojim je Savić bio u bliskim vezama.

Među brojnim aferama o kojima su u to vrijeme izvještavali mediji, pominjane su i malverzacije sa stanovima u vlasništvu Grada Banjaluke.

Tako je banjalučki magazin „Patriot“ 2004. godine objavio serijal tekstova o ovim radnjama. Prema pisanju ovog lista, malverzacije su se odigravale na sljedeći način: prvo bi Grad Banjaluka, na čelu sa Davidovićem, stanove dodijelio na raspolaganje ZIBL-u, a onda je ZIBL na čelu sa Savićem te stanove dodjeljivao licima koja zakonski na to nisu imala pravo, jer nisu bili zaposleni u gradskim organima pa ni u Zavodu. Oni su te stanove poslije otkupljivali po bagatelnoj cijeni od 2-3 hiljade maraka. Stanovi dobijeni na ovaj način su najčešće poslije preprodavani po basnoslovnoj cijeni.

Presuda

U presudi Osnovnog suda Banjaluka, koja nam je dostavljena na uvid, Saviću se na teret stavlja više krivičnih djela.

Dana 26.05.2003. godine sa K. S. zaključio Ugovor o zakupu stana br. 01-3168/92 kojim se K. S. u zakup daje stan u B. L. u Ul. K. P. II br. 57, iako K. S. nije radnik Zavoda za izgradnju a.d. B. L., a što je omogućilo istom da dana 04.07.2003. godine zaključi Ugovor o otkupu stana br. 1823/03/2907959101461 po otkupnoj cijeni od 2.296,30 KM, a koji stan je kasnije prodao trećem licu za iznos od 45.000,00 KM,

– dana 01.08.2003. godine donio rješenje br. 01-4622/03 kojim se C.Ž. iz B.L. dodjeljuje stan u B. L., u Ul. R. D. br. 11 i isti dan zaključio Ugovor o otkupu stana br. 01-4622/03 sa C. Ž. iako C. Ž. nije radnik „Zavoda za izgradnju“ a.d. B. L., a što je omogućilo istom da dana 22.10.2003. godine zaključi Ugovor o otkupu stana br. 2625/03/1007932103522 po otkupnoj cijeni od 2.370,10 KM,

– dana 08.07.2004. godine donio Odluku br. 02-2862/04 o dodjeli stana kojom se M. P. dodjeljuje u zakup dvosoban stan u prizemlju u zgradi br. 11 u Ul. S. Š. u B. L., iako M. P. nije radnik „Zavoda za izgradnju“ a.d. B. L., a što je omogućilo istom da dana 19.08.2004. godine zaključi Ugovor o otkupu stana br. 621/04045958330189 po otkupnoj cijeni od 4.984,90 KM koji je kasnije prodao za 88.000,00 KM”, navodi se između ostalog u presudi.

1. K. S. je Koljanin Slobodan. Koljanin, rođeni brat Perice Koljanina, u to vrijeme šefa odjeljenja Ministarstva RS za izbjegla i rasljena lica (OMI).
2. C. Ž. je već pomenuti Cvijanović Živojin.
3. M.P. je Muzgonja Predrag, takođe u to vrijeme zaposlen u OMI-u.

Kao što je potvrđeno i ovom presudom, nijedan o pomenutih nije bio radnik ZIBL-a, pa prema tome nije mogao ni dobiti stan. Zato su uspjeli nezakonito steći pozamašnu dobit.

Savić nije na vrijeme uplatio kaznu, pa mu je zbog toga bila određena kazna zatvora. Ipak , u posljednji čas je sudu dostavio potvrdu o uplati, pa nije završio iza rešetaka.

Svi navedeni su u to vrijeme politički visoko kotirali u vladajućem SNSD-u.

Da bi Živojinu Cvijanoviću dodijelio stan, Savić ga je prethodno „promovisao” u „dugogodišnjeg stručnog saradnika“ ZIBL-a.

Iz stana koji je dodijeljen Živojinu Cvijanoviću, kako je tvrdio Milan Vukelić, prethodno je na ulicu izbačena porodica pokojne Milke Čikić, koja je do smrti bila zaposlena u ZIBL-u.

Stan dodijeljen Cvijanoviću je ubrzo po otkupu prodat.

Kada su informacije o ovim i drugim Savićevim aferama 2004. godine procurile u javnost, reagovao je i Milorad Dodik lično.

On je kao predsjednik SNSD-a, 23. septembra te godine, donio odluku kojom se Savić isključuje iz stranke.

„Čedu Savića isključujem iz članstva Saveza nezavisnih socijaldemokrata sa danom 23.09. 2004. godine zbog neodgovornog postupanja u obavljanju svoje funkcije direktora Zavoda za izgradnju Banjaluka“, naveo je Dodik u ovoj odluci.

„Tražim od odborničkog kluba SNSD u skupštini Grada Banjaluka, da u Skupštini pokrenu postupak razrješenja Čede Savića sa položaja direktora Zavoda za izgradnju Banjaluka, kao i nadležne institucije da preduzmu odgovarajuće zakonom predviđene postupke“, navodi se dalje u odluci predsjednika SNSD-a.

Bilo je to, međutim, desetak dana pred lokalne izbore. Na izborima u Banjaluci su opet pobijedili SNSD i Dragoljub Davidović. Iako je SNSD tada osvojio apsolutnu većinu u skupštini grada, odluku Milorada Dodika je „zaboravio“ i sam Dodik. Čeda Savić je još godinama rukovodio ZIBL-om, visoko kotirajući u Dodikovom i u Davidovićevom društvu. Odluka o njegovom eliminisanju, pokazaće se, bila je samo Dodikov predizborni trik.

Krivična

Milan Vukelić je Savića, između ostalog, optužio da je reketirao kompaniju „Subašić“, koja je radila na rekonstrukciji Trga Krajine. Kako je utvrdio, Savić je od ove kompanije uzeo 60.000 maraka.

Ovi radovi na Trgu Krajine su bili jedan od glavnih razloga zbog kojih se Vukelić sukobio sa Savićem i njemu bliskim moćnicima.

Optužio je Savića i da je, u ime ZIBL-a, sa svojim sinom Vedranom Savićem, nezakonito 9.5.2003. godine potpisao ugovor o „prenosu prava i obavaze investiranja nadogradnje stana“ u Ulici braće Pantića u Banjaluci ili prosto rečeno: stambeno ga zbrinuo na račun ZIBL-a, iako Vedran Savić nije bio zaposlen u tom zavodu.

Vukelić u tužbi ne pominje stan koji je dodijeljen Muzgonji.

Zato je naveo da se, kako je naglasio, prema neprovjerenim informacijama, po naređenju direktora, u zemljišnim knjigama vrši preknjižavanje zemljišta u vlasništvu grada na ZIBL.

S obzirom da je ZIBL izrastao iz nekadašnjeg opštinskog stambenog preduzeća u akcionarsko društvo, na ovaj način je stvorena opasnost da grad dođe u problem sa raspolaganjem tim zemljištem.

Da su ove Vukelićeve sumnje bile opravdane, potvrdio je i Slobodan Gavranović, kada je na mjestu gradonačelnika Banjaluke naslijedio Dragoljuba Davidovića.

On je 2015. rekao da ima informacije da je gradsko građevinsko zemljište preknjižavano na ZIBL i da će zbog toga biti pokrenut krivični postupak.

Ovaj kriminal, međutim, nikada nije dobio sudski epilog.

Savića je na čelu ZIBL-a naslijedio Aleksandar Cvijanović. Kada je podnio ostavku na tu funkciju u oktobru 2014. firmu je ostavio u minusu od 909.822 KM i 2,2 miliona neregulisanih, uglavnom kratkoročnih obaveza.

To mu nije smetalo da firmu koju je ostavio u ovakvom stanju tuži za neisplaćene plate i regrese u iznosu od 12.236 KM.

Nakon sporazuma o sudskom poravnanju, ZIBL je pristao da mu isplati ovaj iznos u šest jednakih rata.

Cvijanovića je na mjestu direktora zamijenio Vojislav Tešanović. Problemi naslijeđeni u firmi u narednim godinama samo su produbljeni, tako da je zavod došao do ivice propasti i rješavanja dugova rasprodajom imovine i otpuštanja radnika kojima se duguju plate.

Ranije smo pisali o tome i kako je Cvijanović zajedno sa Savićem vršio pritisak na Milana Vukelića da potpiše prijem radova nakon rekonstrukcije parka „Petar Kočić“. Smatrajući da su počinjene nezakonite radnje, Vukelić je to odbio zbog čega je sa šefovima ušao u otvoreni sukob. Vukelić je bio član komisije ZIBL-a bez čijeg potpisa nije mogao biti izvršen tehnički prijem radova ni na jednom objektu.

Kroz stijene Banjalučkog polja

Možda najupečetljiviji primjer kriminala Savića i „građevinske mafije“, kako ih je Vukelić javno nazivao, jeste posao izgradnje kolektora otpadnih voda koji vodi preko Banjalučkog polja.

Na javni tender za izbor najpovoljnijeg izvođača javilo se više učesnika. Najpovoljniju ponudu dostavila je jedna firma iz Srbije. Drugi je bio banjalučki „Hidrokop“, a posao je dobio treći ponuđač – „Integral inženjering“ iz Laktaša čija je ponuda bila skuplja za 400.000 maraka. Vrijednost posla procijenjena je na tri miliona maraka. Međutim, dodatnim aneksima na ugovor vrijednost radova je uvećana za još dva miliona konvertibilnih maraka. Navodno, izvođač je na ravnom banjalučkom polju naišao na stijene, što je za toliki iznos poskupilo radove. Vlasnik „Integral inženjeringa“ je Slobodan Stanković, javnosti poznat kao vrlo blizak vrhu vladajuće partije i Miloradu Dodiku.

Krivična protiv Dodika i ostalih

Stankovićeva firma i njena sestrinska firma „Integra“ čiji je formalni vlasnik Stankovićeva supruga, poznati su kao glavni izvođači radova na većem broju projekata za koji su finasirani iz budžeta RS, budžeta grada Banjaluke ili opština u kojima je na vlasti Savez nezavisnih socijaldemokrata. Bili su glavni izvođači radova na izgradnji Administrativnog centra Republike Srpske (zgrada Vlade RS i prateći objekti), kao i prilikom izgradnje auto-puteva ili izgradnje zgrade RTRS-a.

Ovi poslovi bili su i predmet istrage koju je protiv Dodika i ostalih vodilo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.

Tužilaštvo je istragu pokrenulo na osnovu izvještaja koji je dostavila Državna agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA) u februaru 2009. godine. Milorad Dodik, šest tadašnjih ministara Vlade RS, funkcioneri i direktori javnih institucija, Slobodan i Slavica Stanković, sumnjiče se za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca i poresku utaju. SIPA je u ovom izvještaju navela da je ovim radnjama budžet RS oštećen za više od 115 miliona maraka.

U junu 2011. godine Tužilaštvo BiH je veći dio predmeta, izuzev dijela koji se odnosi na pranje novca i poreske utaje, prebacilo Specijalnom tužilaštvu RS. Specijalno tužilaštvo je 27.12. 2011. obustavilo istragu zbog, kako je navedeno, „nedostatka dokaza“.

Zgrada Vlade RS je svečano otvorena 21. novembra 2007. godine. Milan Vukelić je ubijen 15 dana ranije. Da je bio živ, po funkciji koju je obavljao, bio bi zadužen za prijem radova. Tehnički prijem zgrade obavio je ZIBL na čelu sa direktorom Savićem i tehničkim direktorom Aleksandrom Cvijanovićem.

(Impuls)