U Međunarodnom centru u Ljubljani promoviran je Pravopisni priručnik bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika s osnovama gramatike. Cilj ove knjige, prve ovakve vrste, namijenjene svim uzrastima, različitih nivoa i znanja i svim građanima Bosne i Hercegovine koji žive u inostranstvu, jeste da omogući stjecanje, usvajanje i utvrđivanje osnovnih znanja o ova tri jezika, kao i da se učenjem i čuvanjem jezika naroda u Bosni i Hercegovini ističe značaj njegovanja jezičke kulture, bogate bosanskohercegovačke tradicije i nacionalne baštine na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku.
„Pitanje jezika je, nažalost, u znatnoj mjeri ideologizirano, u njemu dominira simbolička, a ne komunikacijska funkcija, jer je govornicima važno da tom jezičkom posebnošću istaknu neki svoj ideologitet“, kazao je jedan od autora knjige, Hadžem Hajdarević iz Instituta za jezik u Sarajevu.
‘Zapuštena’ dijaspora
Priručnik je promoviran među dijasporom u nekoliko evropskih zemalja, a što se tiče promocija u Njemačkoj, Švedskoj i u Sloveniji Hajdarević kaže da su „pitanja bila primjerena mjestu gdje se održavala promocija“.
„U Švedskoj je izučavanje maternjeg jezika – i bosanskog, i hrvatskog, i srpskog, i svih drugih jezika – regulirano kroz redovno školovanje, u Njemačkoj kroz dopunsku nastavu, dok je u nekim drugim državama to drugačije ili uopće nije riješeno. Tu nastaju određeni problemi, pa se jeziku prilazi više sa ideološko-političkih, nego sa realnih pozicija“, rekao je on.
„Izučavanje maternjeg jezika je elementarno ljudsko pravo, zalazi u procese poštivanja ili nepoštivanja ljudskih prava“, kazao je Hajdarević, a kao motiv za izradu ovog priručnika naveo je „veliki interes dijaspore“.
Sličnosti, ne različitosti
„Bosanskohercegovačka dijaspora je dosta ‘zapuštena’, prepuštena sama sebi. U mnogim zemljama se morala sama organizirati, s obzirom na to da je država bila ‘bolesna’, u stanju nepripremljenosti, neorganziranosti, naciokratske haotičnosti, nedovoljnog međusobnog razumijevanja partnera u vlasti, nacionalnih vođa…“, rekao je on.
U Priručniku su se nastojale pokazati sličnosti, da se ne insistira na različitostima. Jezik oplemenjuje, on je u funkciji ostvarivanja i osvajanja sloboda i kreativnih mogućnosti.
U Sloveniji živi i radi blizu 100.000 građana iz Bosne i Hercegovine, a ako se tome doda skoro 50.000 pripadnika treće, sada već i četvrte generacije, logično je što je na promociji istaknut problem školovanja na maternjem jeziku, koji je neposredno vezan i za status ovih ljudi u Sloveniji.
Ustav Slovenije priznaje samo dvije autohtone manjine – mađarsku i italijansku, koje za svoju djelatnost dobijaju materijalnu podršku države od po nekoliko desetina miliona eura, mada ih brojčano ima manje od pripadnika naroda iz bivše Jugoslavije.
(Aleksandar Mlač, Al Jazeera)