Predsjednik Venecuele Hugo Chavez je preminuo nakon dvogodišnje borbe sa tumorom, čime je okončana njegova 14-godišnja vladavina u ovoj južnoameričkoj državi, izjavio je potpredsjednik Nicolas Maduro u kasnim večernjim satima u utorak u govoru koji je prenosila državna televizija.

Ranije u utorak je objavljeno kako su se Chavezovi problemi sa disanjem pogoršali, te da pati od nove, opasne respiratorne infekcije nakon operacije raka na Kubi.

„Predsjednik prima snažnu kemoterapiju, zajedno sa drugim liječenjem, njegovo sveopće stanje je veoma delikatno“, kazao je ministar informiranja Ernesto Villegas.

Chavez se nije pojavio u javnosti od 11. decembra.

U januaru, najviši sud ove države je odgodio inauguraciju predsjednika, uprkos žalbama opozicije.

Stotine studenata i drugih kritičara Vlade su protestirali i zahtijevali dodatne informacije o zdravlju predsjednika.

U utorak je Maduro objavio da je najavio „specijalne mjere“ protiv zavjera usmjerenih na rušenje Vlade tokom Chavezove borbe sa kancerom, protjeravši iz zemlje američkog diplomati Davida Delmonaca, atašea zrakoplovnih snaga, za koga je rekao da je špijunirao za vojsku.

Kontroverzni lider i idealista

Kad je nepoznati oficir po imenu Hugo Chavez 1992. godine izveo neuspjeli vojni udar protiv venecuelanske Vlade, niko nije mogao zamisliti da će uskoro postati jedan od najutjecajnijih i najkontroverznijih lidera u historiji svoje zemlje.

Chavez je bio idealista i osoba sa velikim ambicijama. Nakon što je 1994. godine pušten iz zatvora, osnovao je politički pokret i odlučio osvojiti vlast na izborima. 1998. godine izabran je za predsjednika, obećavajući da će provesti, kako je govorio, Bolivarsku revoluciju, nazvanu po heroju borbe za nezavisnost Venecuele Simonu Bolivaru.

Njegovu poruku prihvatili su milioni siromašnih građana Venecuele, umorni od decenija marginalizacije i korupcije, kao i činjenice da nisu imali ništa od ogromnog naftnog bogatstva Venecuele.

Chavez je pokrenuo socijalne programe za siromašne, uključujući iskorjenjivanje nepismenosti i izgradnju zdravstvenih centara, u kojima rade uglavnom kubanski doktori. Također, napisao je novi Ustav, koji je u to vrijeme smatran „prosvijetljenim“, ali je dao veću moć predsjedniku i vojsci.

Prijateljstvo s Castrom

Njegov kontroverzni stil i prijateljstvo sa kubanskim vođom Fidelom Castrom ubrzo su doveli do neslaganja sa pripadnicima više i srednje klase, koje je nazivao oligarhima. Kada je opozicija 2002. pokušala da ga zbaci sa vlasti vojnim udarom, neslaganje je preraslo u otvoreni politički sukob.

Ipak, preživio je referendum za opoziv, kao i štrajk uprave državne naftne kompanije. I dalje izuzetno popularan, izabran je na drugi i treći mandat. Ali, kako je vrijeme prolazilo, njegove reforme postajale su sve radikalnije.

Proglasio je socijalističku revoluciju i počeo nacionalizirati zemlju, banke i najjače privatne kompanije, te odbijati da izda dozvole za rad medijima koji su ga najžešće kritizirali.

Uprkos velikim prihodima od prodaje nafte po visokim cijenama, slab razvoj stambenog sektora, kriminal, isključenja struje, inflacija i raširena korupcija doveli su do pada Chavezove popularnosti.

Njegova antiamerička retorika uznemirila je i Washington.

Zahvaljujući prodaji nafte siromašnim centralnoameričkim i karipskim državama po povoljnim cijenama, stekao je prijatelje i utjecaj u regiji. Formirao je snažan savez po imenu ALBA, zajedno sa istomišljenicima, ljevičarskim liderima Ekvadora, Nikaragve, Bolivije i Kube.

Ali, njegov san o širenju Bolivarske revolucije na cijelu Latinsku Ameriku postajao je sve nepopularniji dok su problemi kod kuće rasli.

Krajem 2010. njegova socijalistička partija izgubila je dvotrećinsku većinu u Državnoj skupštini.

Budućnost revolucije

Dok je pokušavao ponovno osvojiti podršku pred izbore 2012, naglo se razbolio i otišao na Kubu, gdje je operiran. Ironično, upravo tamo je često išao kako bi sjedio uz bolesnički krevet svog prijatelja i mentora, Fidela Castra. Castro je bio taj koji mu je saopštio loše vijesti – da boluje od karcinoma.

Uprkos teškoj bolesti, nastavio je raditi i u oktobru je izabran na još jedan šestogodišnji mandat. Obećao je da će pobijediti rak, baš kao što je pobijedio i sve druge probleme. To obećanje nije uspio ispuniti.

Prijevremena smrt Huga Chaveza šokirala je i njegove vjerne pristalice i zaklete protivnike. Sada se mnogi pitaju da li Bolivarska revolucija može opstati bez svog živopisnog vođe.

(Al Jazeera)